Vezir (pers. وزير — „nosač dokumenata“)[2] je reč koja označava ministra u islamskom svetu.[3][4] U doba kalifata, vezir je bio savetnik kalifa (npr. legendarni Barmakindi na dvoru Harun el Rašida).

Pečat osmanskog Velikog vizira[1]

Službu vezira su uveli halifi Abasidi oko 750. godine po ugledu na persijske Sasanide. Posle pada Bagdadskog halifata 1258. preuzeli su je i drugi islamski vladari. U turskoj državi (po ugledu na Seldžuke) vezirsko je zvanje ustanovio sultan Orhan I oko 1350. godine. Bilo je više vezira, koji su ulazili u tajno veće – Divan, na čijem je čelu stajao veliki vezir.

U 16. veku su bila 4 vezira, koji su bili vrhovne vojskovođe – seraskeri. U vreme Sulejmana Veličanstveni neki beglerbezi, dobili su naziv vezira (paša sa tri tuga).[5] Kasnije su veziri postojali u svim pašalucima (vezir u Bosni). Arapske zemlje koje su se u XIX i 20. veku otcepile od Turske, davale su ministrima službeni naziv vezir.

Najslavniji vezir bio je Nizam el Mulk (ubijen 1092) koji je služio dvojici seldžučkih sultana i vodio državu 20 godina. U Osmanskom carstvu bila je vrlo značajna uloga velikog vezira, koji je bio desna ruka sultana pa je nazvan i Prvi ministar. Od 17. veka, veliki veziri su vodili državu umesto nesposobnih halifa iz takozvane Porte (npr. dinastija Ćuprilića). Interesantno je da su većina osmanskih vezira dovođeni kao robovi i obrazovani u Carigradu u palati Topkapi.

Jedini osmanski vezir koji je služio za vreme trojice sultana je bio rođen kao Srbin iz Bosne Mehmed-paša Sokolović.

Etimologija uredi

Predloženo je da je vezir iranska reč pahlavskog porekla, koja je prvobitno imala značenje uredbe, mandata i komande, ali kasnije kao i njegova upotreba u Dinkardu poprimila značenje sudija ili magistrat.[6] Artur Džefri smatra da je reč „dobra iranska” reč, jer ima dobro uspostavljen koren u avestanskom jeziku.[6] Pahlavska reč vičir, zapravo je proistekla od avestanske reči vīčira, što znači odlučivanje.[6] Ovaj avestanski koren je iza modernog persijskog oblika reči večer što znači sudija.[6] Ovu etimologiju podržava i Džoni Čeung[7] i Ričard Nelson Fraj.[8]

Druga mogućnost je da je etimologija reči izvedena od arapske reči wazara („podnesiti teret”), iz semitskog korena W-Z-R.[9] Reč se pominje u Kuranu, gde je Aron opisan kao wazir ili Mojsijev pomoćnik, kao i reč wizr (teret) koja je takođe izvedena iz istog korena.[10] Kasnije je usvojena kao zvanje, u obliku wazīr āl Muḥammad („pomagač porodice Muhameda”) od strane protošijatskih lidera el-Muktara i Abu Salama.[11] Pod abasidskim kalifima, izraz je stekao značenje „predstavnika” ili „zamenika”.[11]

Istorijske ministarske titule uredi

 
Zimski Divan mugalskog vezira.

Kancelarija vezira nastala je pod prvim abasidskim kalifama,[11] i proširila se preko muslimanskog sveta.

Vezir je stajao između suverena i podanika, predstavljajući potonjeg u svim stvarima koje tiču naroda.[12] Legalistički teoretičar iz 11. veka el-Mavardi definisao je dve vrste vezitora: wazīr al-tanfīdh („izvršni vezir”), koji je imao ograničena ovlašćenja i služio je da sprovede kalifske politike i daleko moćniji wazīr al-tafwīd („vezir sa delegiranim ovlaštenjima”), sa autoritetom nad građanskim i vojnim poslovima i uživao je ista ovlašćenja kao i Kalif, osim u pitanju sukcesije ili imenovanja zvaničnika.[13] El-Mavardi je naglasio da je vezir sa delegiranim pravima, kao efektivnice vicecar, morao biti musliman obučen u šerijatu, dok bi izvršni vezir mogao biti i nemusliman ili čak rob, iako je ženama bilo izričito zabranjeno da obavljaju tu funkciju.[14]

Istorijski je izraz korišćen za opisivanje dva vrlo različita načina: bilo za jedinstveni položaj, premijer na čelu monarhove vlade (termin veliki verzir uvek se odnosi na takvu poziciju),[15] ili kao podeljeni 'kabinetski rang', poput britanskog državnog sekretara. Ako je jedan takav vezir premijer, on može da drži titulu veliki vezir ili drugi naslov.

U islamskim državama uredi

 
Afšaridski vezir.
 
Vezir Nasir el Din Šah Kadžar (Kadžarska dinastija)
  • Ova titula je prvi put korišćtena u ranom Abasidskom kalifatu, usp. vezir (Abasidski kalifat).[16][17][18][19]
  • U muslimanskoj Persiji, premijer pod političkom vlašću Šahanšah je obično nazivan Vazīr-e Azam (vrhovni, tj. veliki vezir; alternativne titule uključuju Atabeg-e Azam i Sardar-e Azam) i razni ministri su držali kabinet ranga vezira, uključujući Vazir-i-Daftar (ministar za finansije) i Vazir-i-Lashkar (ratni portfelj).
  • U Al Andaluzu, Omejadskog Kordopskog kalifata, imenovani su brojni veziri, kao šefovi odeljenja birokratije, ministri sa specifičnim zadacima i kraljevski odbornici. U jednom trenutku, u 1008, istovremeno je bilo čak 29 vezirova. Za razliku od islamskog istoka, stariji ured omejadske države bio je komornik (hadžib).[20] Pod taifskim kraljevstvom titula se proširila i postala je generički naziv drora.[21] Tokom kasnijih Omejada, veziri su takođe imenovani izvan prestonice kao pokrajinski guverneri ili komandanti, što je praksa koja se nastavila do pada Emirata Granade u 15. veku. Španska reč alguacil (guverner, zvaničnik sa građanskim ili krivičnim dužnostima) proizilazi iz ovoga.[21]
  • U muslimanskom Egiptu, najnaseljenijoj arapskoj zemlji:
    • Vezir pod fatidiskim kalifama.
    • Ponovo od efektivnog kraja Otomanske vladavine, sve od 1857. godine (tj. pre poslednjeg valija (guvernera), Ismal Paše, je odgajan kao kediv (ekvivalent vicekralja, 8. juna 1867. godine). To je zamenjeno zapadnjačkim zvanjem premijera 28. avgusta 1878. godine (pre nego što je proglašen formalno nezavisan sultanat).
  • Tokom vladavine Osmanskog carstva, veliki vezir je bio - često de fakto vladajuće premijer, drugi samo u odnosu na sultana i bio je vođa Divana, Imperijalnog saveta. „Vezir” je takođe bilo zvanje nekih otomanskog provincijalnih guvernera, kao što je u Bosni i Hercegovini, gde je upotreba ove titule često ukazivala na veći stepen autonomije za uključenu provinciju i veći prestiž nosioca zvanja (to je, na primer bilo glavno pitanje u Bosanskom ustanku 1831.). Takođe, mnogi viziri su vodili poreklo iz Bosne i Hercegovine, Srbije, kao i drugih zemalja i raznih nacionalnosti.
  • U šerifijskom kraljevstvu Maroko (istorijski sultanatu dok nosilac dužnosti nije 14. avgusta 1957. godine preuzeo zvanje višig kraljevskog stila Malik, ubrzo nakon završetka simultanih francuskih i španskih protektorata; dodatno islamsko zvanje Amir el-Muminin „Komandir vernika” ostalo je u upotrebi), Sadr al-A'zam (veliko vezir) je bio na dužnosti do 22. novembra 1955. godine, i zamenjen je od 7. decembra 1955. godine (delimično političkim) premijerom; vezir je bio stil ministra unutrašnjih poslova (druge titule se koriste za različite portfelje).

Reference uredi

  1. ^ Aksin Somel, Selcuk (2010). The A to Z of the Ottoman Empire. Scarecrow Press. str. 67. ISBN 9780810875791. „The disappearance of this dynasty [ Çandarlı family ] was symptomatic with the rise of the class of slave administrators, who were much easier for the sultan to control than free administrators of noble origin. 
  2. ^ „vizier”. Lexico UK English Dictionary. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 6. 5. 2021. g. 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 28. ISBN 86-331-2112-3. 
  4. ^ Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Wazir”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 28 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 435. 
  5. ^ Tug (tur.) je konjski rep privezan na vrhu koplja, sa zlatnom jabukom na vrhu, koji se nosio kao zastava pred pašama kada su putovali ili išli u boj.
  6. ^ a b v g Jeffery, Arthur (2007). The foreign vocabulary of the Qur'ān. Leiden: Brill. str. 288. ISBN 9789004153523. 
  7. ^ Cheung, Johnny (2016-06-06), On the (Middle) Iranian borrowings in Qur'ānic (and pre-Islamic) Arabic (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2023-03-10 
  8. ^ Frye, Richard N. (1966). „Bukhara, the Medieval Achievement”. Books Abroad. 40 (3): 72. ISSN 0006-7431. JSTOR 40120947. doi:10.2307/40120947. 
  9. ^ „vizier”. Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 2017-07-22. 
  10. ^ Goyṭayn, Šelomo D.. Studies in Islamic history and institutions. P.171.
  11. ^ a b v Zaman 2002, str. 185. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFZaman2002 (help)
  12. ^ "vizier", Encyclopædia Britannica 2010, Retrieved on 2010-06-17.
  13. ^ Zaman 2002, str. 186–187. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFZaman2002 (help)
  14. ^ Zaman 2002, str. 187. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFZaman2002 (help)
  15. ^ Strauss, Johann (2010). „A Constitution for a Multilingual Empire: Translations of the Kanun-ı Esasi and Other Official Texts into Minority Languages”. Ur.: Herzog, Christoph; Malek Sharif. The First Ottoman Experiment in Democracy. Würzburg. str. 21—51.  (info page on book at Martin Luther University) - Cited: p. 40 (PDF p. 42)
  16. ^ Bonner, Michael (2010). „The waning of empire, 861–945”. Ur.: Robinson, Chase F. The New Cambridge History of Islam, Volume 1: The Formation of the Islamic World, Sixth to Eleventh Centuries. Cambridge: Cambridge University Press. str. 305—359. ISBN 978-0-521-83823-8. 
  17. ^ Kennedy, Hugh (2004). The Prophet and the Age of the Caliphates: The Islamic Near East from the 6th to the 11th Century (Second izd.). Harlow: Longman. ISBN 978-0-582-40525-7. 
  18. ^ van Berkel, Maaike (2013). „The Vizier”. Crisis and Continuity at the Abbasid Court: Formal and Informal Politics in the Caliphate of al-Muqtadir (295-320/908-32). Leiden: Brill. str. 65—86. ISBN 978-90-04-25271-4. 
  19. ^ Zaman, Muhammad Qasim (2002). „Wazīr. I. In the Arab World 1. The ʿAbbāsids.”. Ur.: Bearman, P. J.; Bianquis, Th.; Bosworth, C. E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W. P. The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume XI: W–Z. Leiden: E. J. Brill. str. 185—188. ISBN 90-04-12756-9. 
  20. ^ Carmona 2002, str. 191–192.
  21. ^ a b Carmona 2002, str. 192.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi