Vela draga (poznata i pod nazivom Vranjska draga) je kanjonska udolina i spomenik prirode smešten na severozapadnom podnožju planine Učka. Ovaj po svom izgledu jedan od retkih i najlepših geomorfoloških fenomena u Hrvatskoj, nastao je delovanjem vodenih bujica u krečnjačkoj steni.

Vela draga
Pogled na kanjon Vela draga
Lokacija Hrvatska
Dužina3,5 km
Površina77,46 km2
Dubina600 - 153 m
Planinska oblastDinaridi
OblastiIstra

Zaštita uredi

Ovaj jedinstveni geomorfološki spomenik prirode, koji se odlikuje slikovitim soliternim krečnjačkim stubovima i stenama, kao izuzetna geomorfološka i prirodna vrednost, prvo je 1964. godine proglašena za zaštićeni krajolik, potom je 1998. godine proglašen za geomorfološki spomenikom prirode. Od 1981. godine nalazi se u sastavu zaštićenog prirodnog područja pod nazivom Parka prirode Učka.

Položaj uredi

 
Vela draga počinje u blizini ulaza u tunela Učka sa istarske strane

Kanjonska udolina Vela draga se prostire u dužini od 3.500 metara pretežito u smeru istok-zapad. Počinje u blizini ulaza u tunela Učka sa istarske strane, na 600 metara nadmorske visine. Završetak kanjona je kod Boljunskog polja na nadmorskoj visini od 153 metra.

Gornji dio kanjona širok je 450 metara, a na najužem delu, širine 150 metara, kroz kanjon prolazi železnička pruga Lupoglav - Štalije (koja je zatvorena za saobraćaj 2009. godine).

Istorija uredi

Ljudska naselja Arheolozi su pronašli u pećini Pupićina peć, što znači da je ovo područje bilo nastanjeno još iz praistorijskog perioda.

Nakon što je početkom dvadesetog veka na njenim "tornjevima" penjao poznati alpinist Emilio Komici iz Trsta, Vela draga postala je vremenom mesto treninga alpinista, i jedna od nezaobilaznih i najpopularnijih lokacija ljubitelja slobodnog penjanja u Hrvatskoj.[1]

Geološka prošlost uredi

 
Stene koje čine Vele dragu nastale su u velikom okeanu Tetis tokom dugotrajnog geološkog razvoja od perioda Krede.
 
Zbog neprestanog trošenja, sitnozrni sediment je odlazio u dublje delove mora, povremeno nošen podvodnim lavinama, od kojih su nastajale raslojene stene zvane fliš

Stene koje čine planinu Učku nastale su u velikom okeanu Tetis tokom dugotrajnog geološkog razvoja od perioda Krede (pre 140 miliona godina) do sredine Tercijara (pre 30 miliona godina), taloženjem mineralnih skeletnih ostataka vodenih organizama. Tako su tokom miliona godina nastali debeli slojevi naslaga koje su postupnenim procesima sabijanja i kalcifikacije na kraju transformisani u čvrstu stenu - krečnjak. O tome svedoče brojni fosili pronađeni u sedimentnim krečnjačkim stenama.[1]

Sudar Afričke ploče sa Evroazijskim, koji je započeo krajem Krede (pre 65 miliona godina a i dana traje), doveo je do smanjenja okeana, praćenog intenzivnim tektonskim pokretima. Horizontalni slojevi (prvobitno nataloženi na dnu okeana) su se naborali, slomili i uzdigli iznad mora i stvorili ogromne planinske vence poput Alpa i Dinarida, čiji je do i planina Učka.[1]

Zbog neprestanog trošenja, sitnozrni sediment je odlazio u dublje delove mora, povremeno nošen podvodnim lavinama, od kojih su nastajale raslojene stene zvane fliš.

Među geoloških karakteristika Parka prirode „Učka“ mogu se danas (pored geomorfološkog spomenika prirode Vela Draga) kao vredne i zanimljive geološke formacije izdvojiti Krvava stena u jugozapadnom delu Učke i Stena ispod Bresta na Ćićariji.[1]

Smatra se da je kanjon nastao taloženjem vodoravnih slojeva paleogenskih krečnjaka nakon čega je usledilo tektonsko izdizanje i pucanje tla. Sadašnji je izgled Vela draga poprimila je postepenom i dugotrajnom erozijom i skrašćavanjem. U odlomcima stena na siparu vidljivi su brojni fosilni ostaci različitih forami nifera i školjaka koji svedoče o bogatoj geološkoj istoriji i paleooškoj prošlosti u kome su živeli.[1]

Uz jedinstvena geološke karakteristike Vela draga poseduje i brojna druga: pripadnike retke ornitofaune, arheološke nalaze iz špilje Pupićina peć i raznoliku floru. Kanjon još od 30-tih godina prošlog stoljeća posjećuju čuveni alpinisti, a danas je za poklonike slobodnog penjanja jedna od najpopularnijih lokacija u Hrvatskoj.

Padavine sa obronaka Učke koje skupljaju u bujične potoke od kojih neki završavaju u Veloj dragi na njenom najistočnijem delu čiji su rubovi vertikalno odsečeni. Skupljena bujična voda pada u provaliju gotovo 100 m u dubinu i tako nastaje najviši slap u Istri, koji nije dobio svoje ime jer je tek povremena i privremena pojava. Potok nastavlja put prema Boljunskom polju gde se spaja s potokom Boljunčica.

U Veloj dragi nalaze se brojne šiljaste stene i tornjevi visoki od 50 do 90 metara. Pri gradnji tunela Učka nekoliciko njih je uništeno.

Flora i fauna uredi

Životinjski i biljni svet kanjon Vele drage prekriven je bujnom vegetacijom koja mestimice ima prašumski karakter. Vrsta vegetacijskog pokrivača varira od submediteranskog na ivicama kanjona pa do kontinentalnih planinskih šuma (bukva i tisa) i vegetacije karakteristične za plavna područja (vrba i topola).

Velu dragu nastanjuju brojne vrste krupne i sitne divljači i mnogobrojne vrste ptica, gmizavac i zglavkara.

Velu dragu nastanjuju i retke ptičje vrste.

Turizam uredi

U području kanjona uređena je naučna staza namenjena za obilazak turista i drugih posetilaca Parka. Duž ove staze nalaze edukativne ploče, klupice i vidikovac, odakle se pruža najbolji pogled na krečnjačke kule i kanjon.[2]

Što se tiče slobodnog penjanja, Vranjska draga je dobro sportsko penjalište, i relativno skromna planinarska destinacija, sa desetak, uglavnom težih smerova, i ne najkvalitetnijim kamenom.[3]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d Glavić, Manuela Glavić. „Geomorfološki spomenik prirode Vela draga”. Pristupljeno 21. 4. 2021. 
  2. ^ „Geološka poučna staza “Vela draga” | Park prirode Učka” (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-04-21. 
  3. ^ „AO HPD ŽELJEZNIČAR - Vela draga”. www.aozeljeznicar.hr. Pristupljeno 2021-04-21. 

Spoljašnje veze uredi