Veliki atraktor
Veliki atraktor je gravitaciona anomalija u intergalaktičkom prostoru u centru lokalnog superklastera Laniakea, u kojem se nalazi Mliječni put. Nalazi se u u zoni izbegavanja, koju je teško posmatrati u vidljivom opsegu talasnih dužina jer je zaklonjena od svjetlosti ralaktičke ravni Mliječnog puta. Ova anomalija nagovještava o lokalizovanoj koncentraciji mase hiljadu puta masivnijih, nego Mliječni put. Ovo je primjetno zbog njenog uticaja na kretanja galaksija i njihovih klastera na području stotina miliona svetlosnih godina u prečniku. Veliki atraktor se kreće u pravcu superklastera Šepli.[1] Nedavna astronomska studija tima astrofizičara iz Južne Afrike je otkrili superklastere galaksija, nazvana superklaster Vela, na lokaciji gdje se teoretski pretpostavnja da se nalazi Veliki atraktor[2].
Ove galaksije su sve pomjerene prema crvenom djelu spektra, u skladu sa Hablovim tokom, što ukazuje da se udaljavaju u odnosu na nas i međusobno, ali varijacije u pomjeranju prema crvenom djelu smektra su dovoljne da otkriju postojanje anomalije. Varijacije u njihovom crvenom djelu sprektra su poznate kao pekjuliar brzine i pokrivaju opseg od +700 km/s do -700 km/s, u zavisnosti od ugaone devijacije od pravca u odnosu na Veliki atraktor.
Lokacija uredi
Prvi znaci odstupanja od uniformog širenja univerzuma je primjećen 1973 i ponovo 1978. godini. Lokacija Velikog Atraktora je konačno oređena 1986: ona se nalazi na rasponu udaljenosti od 150 do 250 Msg (miliona svetlosnih godina) (47-79 Mpc, prema poslednjim procenama) od Mlečnog puta, u pravcu sazvežđa Južnog trougla i Uglomjera.[3] Iako se objekti u tom pravcu nalaze u zoni izbegavanja (dio noćnog neba zaklonjen galaksijom Mlečni put), tako da je teško proučavati u vidljivom spektrumu, posmatranja pomoću rendgenskih zraka pokazala su da u ovoj oblasti prostora dominira Norma klaster (Abel 3627),[4][5] veliki skup galaksija, gdje prevladavaju velike, stare galaksije, mnogi od njih se sudaraju sa svojim susjedima i/ili emituju veliku količinu radio talasa.
Diskusija oko mase uredi
Godine 1992, mnogo očiglednog signala Velikog Atraktora je pripisano efekatu Malmkust pristrasnosti.[6] 2005. godine, astronomi sprovode rendgenski pregled dijela neba, poznat kao klasteri u oblasti izbegavanja. Projekta je došao do zaključka da je Veliki Atraktor je zapravo čini samo jedna desetina mase koju su naučnici prvobitno procijenili. U istraživanju je takođe potvrđena ranije teorije da galaksije Mliječni Put zapravo privlači mnogo vići skup galaksija pored superklastera Šepli, koji leži iza Velikog Atraktora, i koji se zove Šepli atraktor.[7]
Tamni tok uredi
U astrofizici, "Tamni tok" - je odsustvo bilo kakve slučajne komponente pekularne brzine od klastera galaksija. Izmerena brzina je zbir one što je predviđa Habl zakon i potencijalno male, "tamnim" brzine koja teče u uobičajenom pravcu klastera galaksija.[8][9][10][11]
Lanijakea superklaster uredi
Predloženi Lanijakea superklaster se definiše kao sliv Velikog Atraktora, koji obuhvata bivše superklastere Virgo i Hidra-Centaurus. Na taj način, Veliki atraktor bi bio jezgro novog superklastera.[12]
Vela superklaster uredi
Godine 2016, multinacionalna grupa južnoafričkih, evropskih i australijskih istraživača na čelu sa južnoafričkim astronom Rene S. Kran-Korteveg je objavila otkriće superklastera galaksija, koji bi u velikoj meri objasnio misteriozni Veliki atraktor. Koristeći podatke iz AAOmega spektrografa, 3.9m Anglo-Australijskog teleskopa, i južnoafričkog veliki teleskop, astronomi su otkrili oblasti galaktičke prevelike gustine koje su u skladu sa "superklasterima", koja obezbeđuje potrbno objašnjenje za gravitacionu anomaliju u oblasti Šepli superklastera, gde se teoretski pretpostavlja da je Veliki atraktor.
Reference uredi
- ^ „What Is The Great Attractor? - Universe Today”. Universe Today.
- ^ Kraan-Korteweg, Renée C. (08. 11. 2016). „Discovery of a supercluster in the ZOA in Vela”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 466 (1): L29—L33. Bibcode:2017MNRAS.466L..29K. arXiv:1611.04615 . doi:10.1093/mnrasl/slw229. Pristupljeno 29. 12. 2017.
- ^ „NASA - Hubble Focuses on "the Great Attractor"”. Nasa.gov. 18. 01. 2013. Pristupljeno 02. 6. 2015.
- ^ „[astro-ph/0006199] Galaxies behind the Milky Way and the Great Attractor”.
- ^ „NASA's Ask an Astrophysicist: The Great Attractor”. Imagine.gsfc.nasa.gov. Pristupljeno 02. 6. 2015. „One theory claims the Great Attractor is a supercluster (possibly the Shapley Supercluster), "with Abell 3627 near its center."”
- ^ „A general analytical solution to the problem of Malmquist bias due to lognormal”. Adsabs.harvard.edu. 01. 6. 1992. Bibcode:1992ApJ...391..494L. doi:10.1086/171365. Pristupljeno 02. 6. 2015.
- ^ „X-rays Reveal What Makes the Milky Way Move”. Ifa.hawaii.edu. 11. 01. 2006. Pristupljeno 02. 6. 2015.
- ^ A. Kashlinsky; Fernando Atrio-Barandela; D. Kocevski; H. Ebeling (2008). „A measurement of large-scale peculiar velocities of clusters of galaxies: results and cosmological implications” (PDF). Astrophys. J. 686 (2): 49—52. Bibcode:2008ApJ...686L..49K. CiteSeerX 10.1.1.1013.233 . S2CID 16335692. arXiv:0809.3734 . doi:10.1086/592947. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 2010-07-15.
- ^ A. Kashlinsky; Fernando Atrio-Barandela; D. Kocevski; H. Ebeling (2009). „A measurement of large-scale peculiar velocities of clusters of galaxies: technical details” (PDF). Astrophys. J. 691 (2): 1479—1493. Bibcode:2009ApJ...691.1479K. S2CID 11185723. arXiv:0809.3733 . doi:10.1088/0004-637X/691/2/1479. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 2010-07-15.
- ^ „Scientists Detect Cosmic 'Dark Flow' Across Billions of Light Years” (Saopštenje). Goddard Space Center (Nasa.gov). 2008-09-23. Pristupljeno 2012-11-11.
- ^ „Galaxy Clusters Trace Huge Cosmic Flow” (Saopštenje). University of Hawai`i (Ifa.hawaii.edu). 2008-09-24. Pristupljeno 2012-11-11.
- ^ Tully, R. Brent; Courtois, Helene; Hoffman, Yehuda; Pomarède, Daniel (02. 9. 2014). „The Laniakea supercluster of galaxies”. Nature. 513: 71—73. Bibcode:2014Natur.513...71T. PMID 25186900. arXiv:1409.0880 . doi:10.1038/nature13674.
Literatura uredi
- Dressler, Alan (1994). Voyage to the Great Attractor: Exploring Intergalactic Space. New York: Alfred A. Knopf. str. 355. ISBN 978-0-394-58899-5.
- Mathewson, D.S.; Ford, V.L.; Buchhorn, M. (1992). „No back-side infall into the Great Attractor”. The Astrophysical Journal. 389: L5. Bibcode:1992ApJ...389L...5M. doi:10.1086/186335.
- Dressler, Alan (1988). „The Supergalactic Plane Redshift Survey: A candidate for the Great Attractor”. The Astrophysical Journal. 329: 519. Bibcode:1988ApJ...329..519D. doi:10.1086/166398.
- Raychaudhury, Somak (1989). „The distribution of galaxies in the direction of the 'Great Attractor'”. Nature. 342 (6247): 251—255. Bibcode:1989Natur.342..251R. S2CID 4354365. doi:10.1038/342251a0.
- Bertschinger, Edmund; Juszkiewicz, Roman (1988). „Searching for the Great Attractor”. The Astrophysical Journal. 334: L59. Bibcode:1988ApJ...334L..59B. doi:10.1086/185312.
- Atrio-Barandela, Fernando; Kashlinsky, A.; Ebeling, H.; Fixsen, D. J.; Kocevski, D. (2015). „Probing the Dark Flow Signal in WMAP 9 -Year and Planck Cosmic Microwave Background Maps”. Astrophys. J. 810 (2): 143. Bibcode:2015ApJ...810..143A. S2CID 119257373. arXiv:1411.4180 . doi:10.1088/0004-637X/810/2/143.
- Reddy, Francis; Chandler, Lynn (10. 3. 2010). „Mysterious Cosmic 'Dark Flow' Tracked Deeper into Universe”. Goddard Space Flight Center. Arhivirano iz originala 16. 5. 2017. g. Pristupljeno 14. 5. 2011.
- „Archived item in Ned Wright's News of the Universe”. Astro.ucla.edu. 2008-09-24. Pristupljeno 2012-11-11.
- „Refutation of Wright's remarks”. Kashlinsky.info. 2008-09-29. Arhivirano iz originala 2012-08-02. g. Pristupljeno 2012-11-11.
- Keisler, Ryan (2009-10-22). „The Statistical Significance of the "Dark Flow"”. The Astrophysical Journal. 707 (1): L42—L44. Bibcode:2009ApJ...707L..42K. S2CID 118640089. arXiv:0910.4233 . doi:10.1088/0004-637X/707/1/L42.
- „Mysterious 'Dark Flow' May Be Tug Of Other Universe”. News.discovery.com. 2010-03-18. Arhivirano iz originala 02. 09. 2012. g. Pristupljeno 2012-11-11.
- „A Tale of Two Oxford Talks – Not Even Wrong”. columbia.edu.
- Maggie McKee (3. 4. 2013). „Blow for 'dark flow' in Planck's new view of the cosmos”. New Scientist (2911).
- Ade, P. A. R.; Aghanim, N.; Arnaud, M.; Ashdown, M.; Aumont, J.; Baccigalupi, C.; Balbi, A.; Banday, A. J.; Barreiro, R. B.; Battaner, E.; Benabed, K.; Benoit-Lévy, A.; Bernard, J.-P.; Bersanelli, M.; Bielewicz, P.; Bikmaev, I.; Bobin, J.; Bock, J. J.; Bonaldi, A.; Bond, J. R.; Borrill, J.; Bouchet, F. R.; Burigana, C.; Butler, R. C.; Cabella, P.; Cardoso, J.-F.; Catalano, A.; Chamballu, A.; Chiang, L.-Y; et al. (2014). „Planckintermediate results”. Astronomy & Astrophysics. 561: A97. S2CID 2745526. arXiv:1303.5090 . doi:10.1051/0004-6361/201321299.
- Atrio-Barandela, Fernando (2013). „On the statistical significance of the bulk flow measured by the Plancksatellite”. Astronomy & Astrophysics. 557: A116. Bibcode:2013A&A...557A.116A. S2CID 119294989. arXiv:1303.6614 . doi:10.1051/0004-6361/201321579.
- Peter Woit (22. 5. 2013). „Hard Evidence for the Multiverse Found, but String Theory Limits the Space Brain Threat”. Pristupljeno 19. 12. 2013.
- „Material World”. Radio 4. BBC. 3. 6. 2013. Pristupljeno 19. 12. 2013.
- Taylor, Charles (2014). Science Encyclopedia. Kingfisher.
- Tully, R. Brent; Courtois, Hélène; Hoffman, Yehuda; Pomarède, Daniel (septembar 2014). „The Laniakea supercluster of galaxies”. Nature (na jeziku: engleski). 513 (7516): 71—73. Bibcode:2014Natur.513...71T. ISSN 1476-4687. PMID 25186900. S2CID 205240232. arXiv:1409.0880 . doi:10.1038/nature13674.
- Tempel, Elmo (2014-09-01). „Cosmology: Meet the Laniakea supercluster”. Nature. 513 (7516): 41—42. Bibcode:2014Natur.513...41T. PMID 25186896. doi:10.1038/513041a .
- Chon, Gayoung; Böhringer, Hans; Zaroubi, Saleem (2015). „On the definition of superclusters”. Astronomy & Astrophysics. 575: L14. Bibcode:2015A&A...575L..14C. S2CID 119195010. arXiv:1502.04584 . doi:10.1051/0004-6361/201425591.
- „Multimedia Gallery - | NSF - National Science Foundation”.
- „Astronomers define boundaries of our home supercluster and name it Laniakea | EarthSky.org”. earthsky.org (na jeziku: engleski). 3. 9. 2014. Pristupljeno 2020-09-06.
- Mitra, Shyamal (1989). „A Study of the Southern Supercluster”. The World of Galaxies. New York, NY.: Springer. str. 426—427. ISBN 978-1-4613-9358-0. doi:10.1007/978-1-4613-9356-6_65. Arhivirano iz originala 9. 6. 2018. g. Pristupljeno 23. 9. 2020.
- Fairall, Anthony Patrick (1988). „A redshift map of the Triangulum Australe-Ara region – Further indication that Centaurus and Pavo are one and the same supercluster”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 230 (1): 69—77. Bibcode:1988MNRAS.230...69F. doi:10.1093/mnras/230.1.69 .
- News, U. H. „Astronomers map massive structure beyond Laniakea Supercluster | University of Hawaiʻi System News” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-10.
- Pomarède, Daniel; Tully, R. Brent; Graziani, Romain; Courtois, Hélène M.; Hoffman, Yehuda; Lezmy, Jérémy (2020-07-01). „Cosmicflows-3: The South Pole Wall”. The Astrophysical Journal. 897 (2): 133. Bibcode:2020ApJ...897..133P. S2CID 220425419. arXiv:2007.04414 . doi:10.3847/1538-4357/ab9952.
Spoljašnje veze uredi
- Drake, Nadia (3. 9. 2014). „New map locates Milky Way in neighborhood of 100,000 galaxies”. National Geographic.
- Kosmografija lokalnog univerzuma na Vimeo pokazuje Veliki atraktor
- Great Attractor
- The Nearest Superclusters