Veliki atraktor je gravitaciona anomalija u intergalaktičkom prostoru u centru lokalnog superklastera Laniakea, u kojem se nalazi Mliječni put. Nalazi se u u zoni izbegavanja, koju je teško posmatrati u vidljivom opsegu talasnih dužina jer je zaklonjena od svjetlosti ralaktičke ravni Mliječnog puta. Ova anomalija nagovještava o lokalizovanoj koncentraciji mase hiljadu puta masivnijih, nego Mliječni put. Ovo je primjetno zbog njenog uticaja na kretanja galaksija i njihovih klastera na području stotina miliona svetlosnih godina u prečniku. Veliki atraktor se kreće u pravcu superklastera Šepli.[1] Nedavna astronomska studija tima astrofizičara iz Južne Afrike je otkrili superklastere galaksija, nazvana superklaster Vela, na lokaciji gdje se teoretski pretpostavnja da se nalazi Veliki atraktor[2].

Panoramski pogled neba bliskom infracrvenim svijetlom. Lokacija velikog atraktora se može vidjeti ako pratite plavu strelicu u donjem desnom uglu.
Slika oblasti neba gdje se nalazi Veliki atraktor, koristeći Habl Teleskop 

Ove galaksije su sve pomjerene prema crvenom djelu spektra, u skladu sa Hablovim tokom, što ukazuje da se udaljavaju u odnosu na nas i međusobno, ali varijacije u pomjeranju prema crvenom djelu smektra su  dovoljne da otkriju postojanje anomalije. Varijacije u njihovom crvenom djelu sprektra su poznate kao pekjuliar brzine i pokrivaju opseg od +700 km/s do -700 km/s, u zavisnosti od ugaone devijacije od pravca u odnosu na Veliki atraktor.

Lokacija uredi

Prvi znaci odstupanja od uniformog širenja univerzuma je primjećen 1973 i ponovo 1978. godini. Lokacija Velikog Atraktora je konačno oređena 1986: ona se nalazi na rasponu udaljenosti od 150 do 250 Msg (miliona svetlosnih godina) (47-79 Mpc, prema poslednjim procenama) od Mlečnog puta, u pravcu sazvežđa Južnog trougla i Uglomjera.[3] Iako se objekti u tom pravcu nalaze u zoni izbegavanja (dio noćnog neba zaklonjen galaksijom Mlečni put), tako da je teško proučavati u vidljivom spektrumu, posmatranja pomoću rendgenskih zraka pokazala su da u ovoj oblasti prostora dominira Norma klaster (Abel 3627),[4][5] veliki skup galaksija, gdje prevladavaju velike, stare galaksije, mnogi od njih se sudaraju sa svojim susjedima i/ili emituju veliku količinu radio talasa.

Diskusija oko mase uredi

Godine 1992, mnogo očiglednog signala Velikog Atraktora je pripisano efekatu Malmkust pristrasnosti.[6] 2005. godine, astronomi sprovode rendgenski pregled dijela neba, poznat kao klasteri u oblasti izbegavanja. Projekta je došao do zaključka da je Veliki Atraktor je zapravo čini samo jedna desetina mase koju su naučnici prvobitno procijenili. U istraživanju je takođe potvrđena ranije teorije da galaksije Mliječni Put zapravo privlači mnogo vići skup galaksija pored superklastera Šepli, koji leži iza Velikog Atraktora, i koji se zove Šepli atraktor.[7]

Tamni tok uredi

U astrofizici, "Tamni tok" - je odsustvo bilo kakve slučajne komponente pekularne brzine od klastera galaksija. Izmerena brzina je zbir one što je predviđa Habl zakon i potencijalno male, "tamnim" brzine koja teče u uobičajenom pravcu klastera galaksija.[8][9][10][11]

Lanijakea superklaster uredi

Predloženi Lanijakea superklaster se definiše kao sliv Velikog Atraktora, koji obuhvata bivše superklastere Virgo i Hidra-Centaurus. Na taj način, Veliki atraktor bi bio jezgro novog superklastera.[12]

Vela superklaster uredi

Godine 2016, multinacionalna grupa južnoafričkih, evropskih i australijskih istraživača na čelu sa južnoafričkim astronom Rene S. Kran-Korteveg je objavila otkriće superklastera galaksija, koji bi u velikoj meri objasnio misteriozni Veliki atraktor. Koristeći podatke iz AAOmega spektrografa, 3.9m Anglo-Australijskog teleskopa, i južnoafričkog veliki teleskop, astronomi su otkrili oblasti galaktičke prevelike gustine koje su u skladu sa "superklasterima", koja obezbeđuje potrbno objašnjenje za gravitacionu anomaliju u oblasti Šepli superklastera, gde se teoretski pretpostavlja da je Veliki atraktor.

Reference uredi

  1. ^ „What Is The Great Attractor? - Universe Today”. Universe Today. 
  2. ^ Kraan-Korteweg, Renée C. (08. 11. 2016). „Discovery of a supercluster in the ZOA in Vela”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 466 (1): L29—L33. Bibcode:2017MNRAS.466L..29K. arXiv:1611.04615 . doi:10.1093/mnrasl/slw229. Pristupljeno 29. 12. 2017. 
  3. ^ „NASA - Hubble Focuses on "the Great Attractor". Nasa.gov. 18. 01. 2013. Pristupljeno 02. 6. 2015. 
  4. ^ „[astro-ph/0006199] Galaxies behind the Milky Way and the Great Attractor”. 
  5. ^ „NASA's Ask an Astrophysicist: The Great Attractor”. Imagine.gsfc.nasa.gov. Pristupljeno 02. 6. 2015. „One theory claims the Great Attractor is a supercluster (possibly the Shapley Supercluster), "with Abell 3627 near its center." 
  6. ^ „A general analytical solution to the problem of Malmquist bias due to lognormal”. Adsabs.harvard.edu. 01. 6. 1992. Bibcode:1992ApJ...391..494L. doi:10.1086/171365. Pristupljeno 02. 6. 2015. 
  7. ^ „X-rays Reveal What Makes the Milky Way Move”. Ifa.hawaii.edu. 11. 01. 2006. Pristupljeno 02. 6. 2015. 
  8. ^ A. Kashlinsky; Fernando Atrio-Barandela; D. Kocevski; H. Ebeling (2008). „A measurement of large-scale peculiar velocities of clusters of galaxies: results and cosmological implications” (PDF). Astrophys. J. 686 (2): 49—52. Bibcode:2008ApJ...686L..49K. CiteSeerX 10.1.1.1013.233 . S2CID 16335692. arXiv:0809.3734 . doi:10.1086/592947. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 2010-07-15. 
  9. ^ A. Kashlinsky; Fernando Atrio-Barandela; D. Kocevski; H. Ebeling (2009). „A measurement of large-scale peculiar velocities of clusters of galaxies: technical details” (PDF). Astrophys. J. 691 (2): 1479—1493. Bibcode:2009ApJ...691.1479K. S2CID 11185723. arXiv:0809.3733 . doi:10.1088/0004-637X/691/2/1479. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 2010-07-15. 
  10. ^ „Scientists Detect Cosmic 'Dark Flow' Across Billions of Light Years” (Saopštenje). Goddard Space Center (Nasa.gov). 2008-09-23. Pristupljeno 2012-11-11. 
  11. ^ „Galaxy Clusters Trace Huge Cosmic Flow” (Saopštenje). University of Hawai`i (Ifa.hawaii.edu). 2008-09-24. Pristupljeno 2012-11-11. 
  12. ^ Tully, R. Brent; Courtois, Helene; Hoffman, Yehuda; Pomarède, Daniel (02. 9. 2014). „The Laniakea supercluster of galaxies”. Nature. 513: 71—73. Bibcode:2014Natur.513...71T. PMID 25186900. arXiv:1409.0880 . doi:10.1038/nature13674. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi