Veterinarska medicina

Veterinarska medicina (lat. veterinarius) je grana medicine koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i liječenjem bolesti, poremećaja i povreda životinja. Obim veterinarske medicine je širok, koji pokriva sve životinjske vrste, domaće i divlje, sa širokim spektrom uslova koji mogu uticati na različite vrste.

Veterinarska medicina je veoma rasprostranjena, i sa i bez stručnog nadzora. Profesionalnu njegu najčešće predvode veterinari, ali i veterinarski tehničari.

Veterinarska medicina pomaže ljudskom zdravlju kroz praćenje i kontrolisanje zoonoza (bolesti koje se prenose sa životinja na ljude), bezbjednosti hrane i indirektno kroz vršenje osnovnih medicinskih istraživanja. Takođe pomažu pri kontrolisanju hrane stočnog porijekla, a i čuvajući mentalno zdravlje ljubimaca. Veterinari često sarađuju sa epidemiolozima, ali i drugim zdravstvenim naučnicima i prirodnjacima u zavisnosti od posla. Etički, veterinari su obično dužni da brinu o dobrobiti životinja.

Istorija

Egipatski Papirus iz Kahuna (1900. p. n. e.) i Vedska literatura u antičkoj Indiji (Šalihotra) su jedni od prvih pisanih izvora o veterinarskoj medicini. Prvi budistički car Indije ediktom Ašoke kaže: „Kralj Pijadasi (Ašoka) je omogućio dvije vrste medicine, medicinu za ljudi i medicinu za životinje. Gdje nema ljekovitog bilja za ljude i životinje, naredio je da se kupi i posadi“.

Prvi pokušaji da se organizuje i reguliše praksu tretiranja životinja fokusirala se na konje zbog njihovog ekonomskog značaja. U srednjem vijeku oko 475. godine, potkivači su kombinovali svoj posao sa potkivanjem sa mnogo širim zadatkom „liječenja konja“. Lord-major Londona 1356. godine zabrinut zbog lošeg stanja brige o konjima u gradu, svim potkivačima koji rade u krugu od 7 mi (11 km) od grada Londona naredio da osnuju udruženje koje bi regulisali i unapređivalo njihov rad. To je dovelo do osnivanja Poštovane kompanije potkivača 1674. godine.^[1]

U međuvremenu, knjiga Karla Ruinija „Anatomija konja“ je objavljena 1598. godine. To je bila prva sveobuhvatna rasprava o anatomiji ne-humane vrste.^[2]

Predmoderno doba

Arheološki dokazi, u vidu lobanje krave na kojoj je urađena trepanacija, pokazuju da su ljudi obavljali veterinarske procedure u neolitu (3400–3000. p. n. e.).^[3]

Fragmenti Kahun papirusa o veterinarskoj medicini, (rani 2. milenijum pne)

Egipatski papirus Kahuna (Dvanaesta egipatska dinastija) je prvi sačuvani zapis o veterinarskoj medicini.^[4]

Šalihotra samhita, koja datira iz vremena Ašoke, je rana indijska veterinarska rasprava. Ašokini edikti glase: „Svuda je kralj Pijadasi (Ašoka) stavio na raspolaganje dve vrste lekova (चिकितसा), medicinu za ljude i medicinu za životinje. Tamo gde nije bilo lekovitog bilja za ljude i životinje, naredio je da se kupi i zasadi.“^[5]

Rukopisna stranica Hipijatrike (14. vek)

Hipijatrika je vizantijska kompilacija hipijatrije, datovana u peti ili šesti vek nove ere.^[6]

Godine 1356, lord-gradonačelnik Londona, zabrinut zbog lošeg standarda brige o konjima u gradu, zatražio je da svi potkivači koji rade u krugu od 7 milja (11 km) od Grada Londona formiraju „udruženje“ za regulisanje i unapređenje svoje prakse. Ovo je na kraju dovelo do osnivanja Voršipfulske kompanije potkivača 1674. godine.^[7]

U međuvremenu, knjiga Karla Ruinija Anatomia del Cavallo, (Anatomija konja) objavljena je 1598. To je bila prva sveobuhvatna rasprava o anatomiji jedne neljudske vrste.^[8]

Uspostavljanje profesije

Klod Buržla je osnovao prvu veterinarsku školu u Lionu 1762.

Prvi veterinarski koledž je osnovan u Lionu 1762. godine, a osnovao ga je Klod Buržla.^[9] Prema Luptonu, posle posmatranja devastacije goveda koja su mučila francuska stada, Buržla je posvetio svoje vreme tražeći lek. To je rezultiralo osnivanjem veterinarske škole u Lionu 1761. godine, iz koje je slao učenike da se bore protiv bolesti; za kratko vreme je kuga zaustavljena i zdravlje stoke obnovljeno, uz pomoć veterinarske nauke i umetnosti poljoprivredi.^[10] Škola je odmah dobila međunarodno priznanje u 18. veku i njen pedagoški model se oslanjao na postojeća polja ljudske medicine, prirodne istorije i uporedne anatomije.^[11]

Poljoprivredno društvo Odiham je osnovano 1783. u Engleskoj da bi promovisalo poljoprivredu i industriju,^[12] i igralo je važnu ulogu u osnivanju veterinarske profesije u Britaniji. Jedan od osnivača, Tomas Berdžes, počeo je da se bavi dobrobiti životinja i vodi kampanju za humaniji tretman bolesnih životinja.^[13] Na sastanku društva iz 1785. odlučeno je da se „promoviše proučavanje Farierija na racionalnim naučnim principima“.

Lekar Džejms Klark napisao je raspravu pod naslovom Prevencija bolesti u kojoj se zalagao za profesionalizaciju veterinarske trgovine i osnivanje veterinarskih koledža. Ovo je konačno postignuto 1790. godine, kroz kampanju Granvila Pena, koji je ubedio Francuza Benoa Vjal de St. Bela da prihvati mesto profesora na novoosnovanom veterinarskom koledžu u Londonu.^[12] Kraljevski koledž veterinarskih hirurga osnovan je kraljevskom poveljom 1844. Veterinarska nauka je postala punoletna krajem 19. veka, uz značajne doprinose ser Džona Mekfadijana, za kojeg mnogi smatraju da je bio osnivač modernih veterinarskih istraživanja.^[14]

U Sjedinjenim Državama prve škole su osnovane početkom 19. veka u Bostonu, Njujorku i Filadelfiji. Godine 1879, Poljoprivredni koledž u Ajovi postao je prvi koledž kome je dato zemljište za osnovanje škole veterinarske medicine.^[15]

Veterinarski radnici

Veterinari

Veterinarsku zaštitu obično predvodi veterinar. Ova uloga je ekvivalenta ljekaru u humanoj medicini, a obično uključuje postdiplomske studije i kvalifikacije.

Veterinarski tehničar

Veterinarski tehničar je veterinarski radnik koji ima završen IV stepen veterinarske škole i on pomaže veterinaru u obavljanju stručno-tehničkih poslova.

Faze u rađanju goveda

Vidi još

Izvori

^ Hunter 2004, str. 1–4.
^ Wernham 1968, str. 472.
^ Ramirez Rozzi, Fernando; Froment, Alain (19. 4. 2018). „Earliest Animal Cranial Surgery: from Cow to Man in the Neolithic”. Scientific Reports. 8 (1): 5536. Bibcode:2018NatSR...8.5536R. PMC 5908843  . PMID 29674628. doi:10.1038/s41598-018-23914-1. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Thrusfield 2007, str. 2.
^ Finger 2001, str. 12.
^ Scarborough, John; Cutler, Anthony (2005-01-01), „Hippiatrica”, The Oxford Dictionary of Byzantium (na jeziku: engleski), Oxford University Press, ISBN 9780195046526, doi:10.1093/acref/9780195046526.001.0001, Pristupljeno 2019-09-27
^ Hunter, Pamela (2004). Veterinary Medicine: A Guide to Historical Sources, p. 1. Ashgate Publishing, Ltd.
^ Wernham, R. B. (1968). The New Cambridge Modern History: The Counter-Reformation and price revolution, 1559–1610, Volume 3, p. 472. Cambridge University Press.
^ Marc Mammerickx, Claude Bourgelat: avocat des vétérinaires, Bruxelles 1971
^ J.L.Lupton, "Modern Practical Farriery", 1879, in the section: "The Diseases of Cattle Sheep and Pigs" pp. 1
^ Heintzman, Kit (2018). „A cabinet of the ordinary: domesticating veterinary education, 1766–1799”. The British Journal for the History of Science. 51 (2): 239—260. PMID 29665887. doi:10.1017/S0007087418000274.
^ ^a ^b Pugh, L. P. (1962), From Farriery to Veterinary Medicine 1785–1795, Heffner, Cambridge (for RCVS), str. 8—19
^ Cotchen, Ernest (1990), The Royal Veterinary College London, A Bicentenary History, Barracuda Books Ltd, str. 11—13
^ Exacting researcher brought profession into modern age, American Veterinary Medical Association
^ Widder, Keith R. (2005). Michigan Agricultural College: The Evolution Of A Land-Grant Philosophy, 1855–1925^{[mrtva veza]}, p. 107. MSU Press

Literatura

Aspinall, Victoria; Cappello, Melanie; Bowden, Sally (2009), Introduction to Veterinary Anatomy and Physiology Textbook, Jeffery, Andrea (forward), Elsevier Health Sciences, ISBN 978-0-7020-2938-7 ^{[mrtva veza]}
Boden, Edward; West, Geoffrey Philip (1998), Black's veterinary dictionary, Rowman & Littlefield, ISBN 978-0-389-21017-7
Done, Stanley H. (1996), Color atlas of veterinary anatomy: The dog & cat, Elsevier Health Sciences, ISBN 978-0-7234-2441-3 ^{[mrtva veza]}
Dyce, Keith M.; Sack, Wolfgang O.; Wensing, Cornelis Johannes Gerardus (2010), Textbook of veterinary anatomy, Saunders, ISBN 978-1-4160-6607-1
Fenner, William R. (2000), Quick reference to veterinary medicine, John Wiley & Sons, ISBN 978-0-397-51608-7
Lawhead, James B.; Baker, MeeCee (2009), Introduction to veterinary science, Cengage Learning, ISBN 978-1-4283-1225-8
Pfeiffer, Dirk (2009), Veterinary Epidemiology: An Introduction, John Wiley and Sons, ISBN 978-1-4051-7694-1
Radostits, O. M.; Gay, C. C.; Blood, D. C.; Arundel, J. H.; Hinchcliff, Kenneth W (2000), Veterinary Medicine: A Textbook of the Diseases of Cattle, Sheep, Pigs, Goats and Horses (9th izd.), Elsevier Health Sciences, str. 1877, ISBN 978-0-7020-2604-1 ^{[mrtva veza]}
Dunlop, Robert H.; Malbert, Charles-Henri (2004), Veterinary pathophysiology, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-8138-2826-8
Eurell, Jo Ann Coers; Eurell, Jo Ann; Frappier, Brian L.; Dellman, Horst-Dieter (25. 5. 2006), Dellmann's textbook of veterinary histology, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-7817-4148-4 CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Foreyt, William J.; Foreyt, Bill (2001), Veterinary parasitology reference manual, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-8138-2419-2
Gupta, Ramesh Chandra (2007), Veterinary toxicology: basic and clinical principles, Academic Press, ISBN 978-0-12-370467-2
Hirsh, Dwight C.; Maclachlan, Nigel James; Walker, Richard L. (2004), Veterinary microbiology, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-8138-0379-1
Hunter, Pamela (2004), Veterinary Medicine: A Guide to Historical Sources, Ashgate Publishing, Ltd., str. 611, ISBN 978-0-7546-4053-0
Merck, Melinda D. (2007), Veterinary forensics: animal cruelty investigations, John Wiley & Sons, ISBN 978-0-8138-1501-5
Murphy, Frederick A. (1999), Veterinary virology, Academic Press, ISBN 978-0-12-511340-3
Nicholas, Frank W. (2009), Introduction to Veterinary Genetics, John Wiley and Sons, ISBN 978-1-4051-6832-8
Robinson, Wayne F.; Huxtable, Clive R. R. (2004), Clinicopathologic Principles for Veterinary Medicine, Cambridge University Press, str. 452, ISBN 978-0-521-54813-7
Slatter, Douglas H. (2002), Textbook of small animal surgery, Elsevier Health Sciences, ISBN 978-0-7216-8607-3
Kahn, Cynthia M., ur. (2010), The Merck Veterinary Manual, Whitehouse Station, N.J., Merck, ISBN 978-0-911910-93-3
Thrusfield, Michael (2007), Veterinary epidemiology, Wiley-Blackwell, ISBN 978-1-4051-5627-1
Zajac, A.; Conboy, Gary A.; American Association of Veterinary Parasitologists (2006), Veterinary clinical parasitology, John Wiley & Sons, ISBN 978-0-8138-1734-7
Adams, H. Richard (2001), Veterinary pharmacology and therapeutics, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-8138-1743-9
Bryant, Susan (2010), Anesthesia for Veterinary Technicians, John Wiley and Sons, ISBN 978-0-8138-0586-3
Cannon, Marthaxcx; Hijfte, Myra Forster-van (2006), Feline medicine: a practical guide for veterinary nurses and technicians, Elsevier Health Sciences, ISBN 978-0-7506-8827-7 ^{[mrtva veza]}
Crispin, Sheila M. (2005), Notes on veterinary ophthalmology, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-632-06416-8
Gelatt, Kirk N. (2000), Essentials of veterinary ophthalmology, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-683-30077-2
Lane, D. R.; Cooper, B. (2003), Veterinary nursing, Elsevier Health Sciences, ISBN 978-0-7506-5525-5 ^{[mrtva veza]}
Pattengale, Paula (2004), Tasks for the veterinary assistant, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-7817-4243-6
Riviere, Jim E.; Papich, Mark G. (2009), Veterinary pharmacology and therapeutics, John Wiley and Sons, ISBN 978-0-8138-2061-3
Anthony, David; University of Pennsylvania. University Museum (1984), Man and animals: living, working, and changing together : in celebration of the 100th anniversary, the School of Veterinary Medicine, University of Pennsylvania, UPenn Museum of Archaeology, ISBN 978-0-934718-68-4
Catanzaro, Thomas E. (1998), Building the Successful Veterinary Practice: Innovation and creativity, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-8138-2984-5
Finger, Stanley (2001), Origins of neuroscience: a history of explorations into brain function, Oxford University Press, ISBN 978-0-19-514694-3
Rollin, Bernard E. (2006), An introduction to veterinary medical ethics: theory and cases, Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-8138-0399-9
Sherman, David M. (2002), Tending animals in the global village: a guide to international veterinary medicine, John Wiley & Sons, ISBN 978-0-683-18051-0
Shilcock, Maggie; Stutchfield, Georgina (2003), Veterinary practice management: a practical guide, Elsevier Health Sciences, ISBN 978-0-7020-2696-6 ^{[mrtva veza]}
Smith, Gary; Kelly, Alan M., ur. (2008), Food Security in a Global Economy: Veterinary Medicine and Public Health, Phila.: University of Pennsylvania Press, str. 176, ISBN 978-0-8122-2044-5
Swabe, Joanna (1999), Animals, Disease, and Human Society: Human-animal Relations and the Rise of Veterinary Medicine, Routledge, str. 243, ISBN 978-0-415-18193-8
Swope, Robert E.; Rigby, Julie (2001), Opportunities in veterinary medicine careers, McGraw-Hill Professional, str. 151, ISBN 978-0-658-01055-2
Swabe, Joanna (1999), Veterinary Courses and CE., str. 244, ISBN 978-0-415-18193-8, Arhivirano iz originala 08. 02. 2019. g., Pristupljeno 31. 12. 2021
Anthony, David; Zoetis (2014), VeritasDVM, Dr. Donal Smith, ISBN 978-0-934718-68-4, Arhivirano iz originala 08. 02. 2019. g., Pristupljeno 31. 12. 2021

Spoljašnje veze

Veterinari bez granica - Zvanični kanal

[FOOTNOTEHunter20041–4-1] Hunter 2004, str. 1–4.

[FOOTNOTEWernham1968472-2] Wernham 1968, str. 472.

[3] Ramirez Rozzi, Fernando; Froment, Alain (19. 4. 2018). „Earliest Animal Cranial Surgery: from Cow to Man in the Neolithic”. Scientific Reports. 8 (1): 5536. Bibcode:2018NatSR...8.5536R. PMC 5908843  . PMID 29674628. doi:10.1038/s41598-018-23914-1. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[FOOTNOTEThrusfield20072-4] Thrusfield 2007, str. 2.

[FOOTNOTEFinger200112-5] Finger 2001, str. 12.

[6] Scarborough, John; Cutler, Anthony (2005-01-01), „Hippiatrica”, The Oxford Dictionary of Byzantium (na jeziku: engleski), Oxford University Press, ISBN 9780195046526, doi:10.1093/acref/9780195046526.001.0001, Pristupljeno 2019-09-27

[7] Hunter, Pamela (2004). Veterinary Medicine: A Guide to Historical Sources, p. 1. Ashgate Publishing, Ltd.

[8] Wernham, R. B. (1968). The New Cambridge Modern History: The Counter-Reformation and price revolution, 1559–1610, Volume 3, p. 472. Cambridge University Press.

[9] Marc Mammerickx, Claude Bourgelat: avocat des vétérinaires, Bruxelles 1971

[:0-10] J.L.Lupton, "Modern Practical Farriery", 1879, in the section: "The Diseases of Cattle Sheep and Pigs" pp. 1

[11] Heintzman, Kit (2018). „A cabinet of the ordinary: domesticating veterinary education, 1766–1799”. The British Journal for the History of Science. 51 (2): 239—260. PMID 29665887. doi:10.1017/S0007087418000274.

[Pugh-12] Pugh, L. P. (1962), From Farriery to Veterinary Medicine 1785–1795, Heffner, Cambridge (for RCVS), str. 8—19

[13] Cotchen, Ernest (1990), The Royal Veterinary College London, A Bicentenary History, Barracuda Books Ltd, str. 11—13

[14] Exacting researcher brought profession into modern age, American Veterinary Medical Association

[15] Widder, Keith R. (2005). Michigan Agricultural College: The Evolution Of A Land-Grant Philosophy, 1855–1925^{[mrtva veza]}, p. 107. MSU Press

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]