Veće naroda je bilo dom Narodne skupštine FNRJ od 1946. do 1953. dok je drugi dom bio Savezno veće. Od 1953. do 1968. postalo je posebno skupštinsko telo koje je zasedalo odvojeno od domova. Od 1968. do 1974. Veće naroda je bilo dom Savezne skupštine SFRJ kao veće delegata republika i autonomnih pokrajina.

Ustav FNRJ iz 1946. uredi

Prema ​Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije​ (1946) Narodna skupština FNRJ se sastojala iz dva doma: Saveznog veća i Veća naroda. Oba doma bila su ravnopravna i birala su se na mandat od četiri godine. Domovi su zasedali odvojeno, a skupštinska zasedanja je sazivao Prezidijum Narodne skupštine FNRJ.[1]

Veće naroda se biralo po narodnim republikama, autonomnim pokrajinama i autonomnim oblastima. Građani svake republike birali su po 30, autonomne pokrajine po 20, a autonomne oblasti po 15 poslanika. Veće je imalo predsednika, dva potpredsednika i tri sekretara.[2]

Pravo podnošenja zakonskih predloga imala je Vlada FNRJ, članovi Vlade FNRJ i poslanici oba doma. Nijedan zakonski predlog nije mogao postati zakon, ako nije izglasan većinom glasova u oba doma na sednici na kojoj je prisutna većina poslanika svakog doma.[3]

Predlog za promenu i dopunu Ustava mogao je podneti Prezidijum Narodne skupštine FNRJ, Vlada FNRJ ili trećina poslanika jednog doma. Predlog je trebalo da bude primljen u svakom domu većinom glasova. Bio bi usvojen ako bi za promenu ili dopunu Ustava glasala apsolutna većina od celokupnog broja poslanika u svakom domu. Usvojenu promenu ili dopunu Ustava proglašavala je Narodna skupština FNRJ na zajedničkoj sednici oba doma.[4]

Ustavni zakon iz 1953. uredi

Prema ​Ustavnom zakonu o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ i saveznim organima vlasti​ (1953) Veće naroda je izgubilo status skupštinskog doma budući da se Savezna narodna skupština FNRJ sastojala iz sledeća dva doma: Saveznog veća i Veća proizvođača. Veće naroda je postalo posebno zakonodavno telo koje je rešavalo odvojeno od domova gde su se ostvarivala posebna prava narodnih poslanika izabranih od predstavničkih tela narodnih republika, autonomne pokrajine i autonomne oblasti, koji su bili njegovi članovi.[5]

Veće naroda je rešavalo odvojeno kad se na dnevnom redu Saveznog veća nalazio predlog zakona koji se ticao ustavom utvrđenih odnosa narodnih republika i federacije, ako bi to predložila većina poslanika izabranih od predstavničkog tela jedne narodne republike. Veće naroda je prethodno pretresalo i odlučivalo da li će pristupiti odvojenom rešavanju.[6]

Ako se tekst zakona koji je usvojilo Savezno veće ne bi slagao sa tekstom usvojenim u Veću naroda izdvojili bi se poslanici koji čine Veće naroda i ponovo bi pretresli sporna pitanja, a zatim bi se ona pretresla i na sednici Saveznog veća. Ako bi i tada ostala nesaglasnost u tekstovima obrazovala bi se komisija sastavljena od jednakog broja narodnih poslanika, koje je biralo Savezno veće iz reda poslanika koji nisu članovi Veća naroda i Veće naroda iz reda svojih članova. Ako bi Veće naroda i posle ovoga ostalo pri svom tekstu, obustavljao bi se dalji pretres predloga zakona i sporno pitanje ne bi se molo staviti na dnevni red pre isteka godine dana od obustavljanja pretresa. Ako se Veće naroda ne bi složilo sa Saveznim većem o saveznom društvenom planu, pretres bi se odlagao za dva meseca. U slučaju da se ni po isteku toga roka ne bi postigla saglasnost, Savezno veće bi se raspustilo. Dok ne bi bilo izabrano Savezno veće, primenjivao se društveni plan koji bi usvojilo Veće proizvođača.

Veće naroda se sastajalo odvojeno i radi davanja prethodnog mišljenja o potrebi donošenja saveznog opšteg zakona pre nego što bi se zakon stavio na skupštinski dnevni red. Ako se Veće naroda ne bi složilo s potrebom donošenja nekog saveznog opšteg zakona, predlog tog zakona nije se mogao staviti na dnevni red Savezne narodne skupštine FNRJ.[7]

Ustav SFRJ iz 1963. uredi

Prema Ustavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije​ (1963) Veće naroda je posebno telo Savezne skupštine SFRJ koje zaseda odvojeno od pet domova: Saveznog veća, Privrednog veća, Prosvetno-kulturnog veća, Socijalno-zdravstvenog veća i Organizaciono-političkog veća. Članovi Saveznog veća izabrani od republičkih skupština i skupština autonomnih pokrajina sačinjavali su Veće naroda, koje je imalo određena prava i dužnosti u pogledu zaštite ravnopravnosti naroda i utvrđenih prava republika.[8]

Veće naroda se obavezno sastajalo kad je na dnevnom redu Saveznog veća bio predlog za promenu Ustava. Promena Ustava bi bila usvojena u Saveznom veću i Veću naroda ako bi za nju glasalo dve trećine članova tih veća. Veće naroda se moglo sastajati i kad je na dnevnom redu Saveznog veća bio predlog zakona ili pitanje koje je od interesa za ravnopravnost naroda i republika. Sastajalo se kad bi to zahtevala većina delegata jedne republike, deset njegovih članova ili predsednik Savezne skupštine SFRJ.[9]

Veće naroda je moglo predložiti da se predlog zakona izmeni ili da se zakon ne donese, ako oceni da predlog zakona sadrži povredu ravnopravnosti naroda ili republika. Ako Savezno veće ne bi usvojilo predlog Veća naroda, Veće naroda je moglo ponovo da rešava o spornom predmetu. Ako bi Veće naroda ostalo pri svom prvobitnom stavu i o spornom pitanju se ponovo ne bi postigla saglasnost sa Saveznim većem, veća bi obrazovala od jednakog broja članova oba veća zajedničku komisiju, kojoj se poveravalo sastavljanje predloga za rešenje spora. Ako se u zajedničkoj komisiji ne bi postigla saglasnost ili ako Savezno veće, odnosno Veće naroda, ne bi prihvatilo rešenje komisije, obustavljao bi se dalji pretres spornog predloga, i on se nije mogao ponovo staviti na dnevni red Saveznog veća pre isteka jedne godine od dana obustave pretresa.[10]

Ustavni amandmani iz 1968. uredi

Prema ​Amandmanima VIII i IX na Ustav SFRJ (1968) Veće naroda je postalo dom Savezne skupštine SFRJ kao veće delegata republika i autonomnih pokrajina. Pored njega postojala su još četiri doma: Privredno veće, Prosvetno-kulturno veće i Socijalno-zdravstveno veće (kao veća delegata radnih ljudi u radnim zajednicama) i Društveno-političko veće (kao veće delegata građana u opštinama). Ovim promenama Veće naroda je zamenilo pređašnje Savezno veće.

U Veće naroda republike su delegirale po 20 poslanika, a autonomne pokrajine po 10 poslanika. Poslanike su birala sva veća republičke odnosno pokrajinske skupštine.[11]

Poslove iz nadležnosti Savezne skupštine SFRJ ​vršila su ravnopravno ​nadležna ​veća ​ili Veće naroda i nadležno veće radnih zajednica. ​Međutim, Veće naroda je samostalno pretresalo pitanja koja ​su se odnosila na ravnopravnost republika, naroda i narodnosti i Ustavom utvrđena prava republika i autonomnih ​pokrajina,​ kao i druga pitanja od zajedničkog interesa za republike i autonomne pokrajine.[12]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Članovi 52, 56, 57, 58. i 60. Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1946)
  2. ^ Članovi 54. i 59. Ustava FNRJ (1946)
  3. ^ Član 63. Ustava FNRJ (1946)
  4. ^ Član 72. Ustava FNRJ (1946)
  5. ^ Član 44. Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti (1953)
  6. ^ Član 46. Ustavnog zakona (1953)
  7. ^ Članovi 47. i 48. Ustavnog zakona (1953)
  8. ^ Član 165. Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1963)
  9. ^ Članovi 190. i 213. Ustava SFRJ (1963)
  10. ^ Član 191. Ustava SFRJ (1963)
  11. ^ Amandman VIII na Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1968)
  12. ^ Amandman IX na Ustav SFRJ (1968)

Literatura uredi