Vilfredo Danijel Kabaljero Laskano (Santa Elena, 28. septembar 1981), bivši argentinski profesionalni fudbaler koji je igrao na poziciji golmana. Trenutno radi kao pomoćni trener u Lester Sitiju.

Vili Kabaljero
Kabaljero u dresu Argentine na Svetskom prvenstvu 2018. godine
Lični podaci
Puno ime Vilfredo Danijel Kabaljero Laskano
Datum rođenja (1981-09-28)28. septembar 1981.(42 god.)
Mesto rođenja Santa Elena,
Entre Rios, Argentina
Visina 1,86 m
Pozicija golman
Klupske informacije
Trenutni klub
Lester Siti (pomoćni trener)
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2001—2004 Boka juniors 15 (0)
2004—2011 Elče 186 (0)
2006Arsenal Sarandi 13 (0)
2011—2014 Malaga 117 (0)
2014—2017 Mančester Siti 23 (0)
2017—2021 Čelsi 11 (0)
2021—2023 Sautempton 2 (0)
Reprezentativna karijera
2001 Argentina do 20 2 (0)
2018 Argentina 5 (0)
Trenerska karijera
2023— Lester Siti (pomoćni trener)
* Datum aktuelizovanja: 11. januar 2024.

Većinu karijere proveo je u Španiji, predstavljajući Elče i Malagu, a takmičio se u La Ligi sa poslednjim klubom. Na leto 2014. godine potpisao je za Mančester Siti, čime im je pomogao da osvoje liga kup 2016. godine.

Kabaljero je seniorski debi ostvario za Argentinu 2018. Reprezentaciju je predstavljao na Svetskom kupu 2018. godine, a bio je i neigrajući član sastava koji je osvojio zlatnu medalju na Letnjim olimpijskim igrama 2004. godine i koji je završilo kao drugoplasirana reprezentacija na Konfederacijskom kupu 2005. godine.

Klupska karijera uredi

Rana karijera uredi

Rođen u Santa Eleni, Entre Rios, Kabaljero je započeo svoju igračku karijeru sa Boka Juniorsom 2001. godine, gde je 2003. osvojio tri glavne titule. 14. decembra iste godine svedočio je sa klupe pobedu njegovog tima nad AC Milanom 3:1 na penale u Interkontinentalnom kupu 2003. godine.[1]

Kabaljero se pridružio Elčeu iz Španije 2004. godine, a kada je njegovoj ćerki dijagnostikovan rak, on je pristao na kratku pozajicu u svojoj zemlji s Arsenalom de Sarandijem da bi se brinuo o njoj.[2] Sa bivšim klubom, nakon grube prve sezone, išao je da postane neprikosnoveni starter, nastupajući u skoro 200 utakmica u drugoj ligi Španije.

Malaga uredi

Dana 10. februara 2011. godine Kabaljero je prebačen u Malagu u La Ligi za 900.000 evra i na dve i po godine, kao hitni transfer - nakon prelaznog roka 31. januara - zbog teške povrede kolena kod Serđa Asenja (njihov prethodni starter, Ruben, takođe nije bio dostupan zbog fizičkih problema).[3] Debitovao je u ligi 20. februara, počevši u remiju 1-1 protiv Viljareala.,[4] Odigrao je sve utakmice do kraja lige. Andaluzijci konačno izbegavaju ispadanje iz takmičenja.

Dana 1. oktobra 2011, Kabaljero je ušao u istorijske knjige Malage, održavajući svoj gol čistim 480 minuta, oborivši dosadašnji rekord kluba od 429 koji je Pedro Kontreras držao od sezone 2001–02.[5] 16. oktobra dobio je crveni karton sredinom prvog poluvremena u gostima protiv Levantea, nakon što je dodirnuo loptu rukom tik ispred okvira - domaćin je na kraju pobedio rezultatom 3–0.[6]

Dana 18. januara 2012. Kabaljero je potpisao produženje ugovora, vežući ga za klub do 2016. godine.[7] 25. marta, igrajući protiv Espannjola, rano je slomio levu ruku u igri. Na kraju je bio povređen ostatak sezone.[8]

Kabaljero se vratio potpuno spreman za sezonu 2012–2013, igrajući u sve osim dve utakmice i pomažući Malagi da dođe do šeste pozicije. Goal.com ga je proglasio najboljim igračem na svojoj poziciji u ligi te godine.[9] Na kraju sledeće sezone nominovan je za najboljeg golmana lige zajedno sa Tibom Kurtoom iz Atletiko Madrida i Kejlorjem Navasom iz Levantea.[10]

Mančester Siti uredi

 
Kabaljeo na zagrevanju u 2014. za Mančester Siti

Dana 8. jula 2014. Kabaljero je potpisao trogodišnji ugovor sa Mančester Sitijem, za cenu za koju se veruje da iznosi oko 6 miliona funti bez dodataka. Okupio se u svom novom klubu sa bivšim menadžerom Malage Manuelom Pelegrinijem,[11] a njegov takmičarski debi usledio je 10. avgusta u FA Komjuniti Šildu-u 2014. odigravši punih 90 minuta u porazu od Arsenala na stadionu u Londonu Vembli[12] od 0: 3. Nedelju dana kasnije, u Premier ligi, bio je neiskorišćena zamena u utakmici protiv Njukasl Junajteda.[13]

Drugi službeni nastup Kabaljera za Citi dogodio se 24. septembra 2014, u sredu u pobedi od 7:0 nad Šefildom u engleskom liga kupu.[14] Tri dana kasnije upisao je i prvi nastup u ligaškoj utakmici protiv Hal Sitija, pobedivši dugogodišnjeg golmana Džoa Harta na klupi u pobedi od 4: 2.[15]

Treći ligaški meč Kabaljera bio je 26. septembra 2015, u utakmici gde je njegov tim poražen 1: 4 od Totenhem hotspera, taj dan je opisan kao 'dan za zaborav'.[16] Tokom cele sezone bio je prvi izbor trenera u Liga kupu. Vili je dobio brojne kritike u nacionalnoj štampi posle finala u kom je njegov tim izgubio od Čelsija 1:5 u FA kupu gde se za dva gola smatrao krivim.[17] U odlučujućem meču na stadionu Vembli, odbranio je tri penala u pobedi 3:1 na penale protiv Liverpula,[18] i Pelegrini je nakon toga rekao da će radije izgubiti meč da bi održao reč, dok je nekoliko stručnjaka dodalo da su i igrač i menadžer zaslužili izvinjenje.[19][20]

Nakon dolaska novog menadžera Pepa Gvardiole van sezone 2016. Kabaljero je postao prvi izbor trenera ispred Harta.[21] Ubrzo nakon, Siti dovodi Klaudija Brava, pa se Kabaljero vratio na klupu.[22]

Dana 19. oktobra 2016. Kabaljero je ušaou igru kao zamena u porazu od 0:4 od Barselone na Kamp Nou u grupnoj fazi UEFA Lige šampiona. Nakon što je u golu zamenio Brava koji je dobio crveni karton, odbranio je penal Nejmaru u 87. minutu meča.[23] Dve nedelje kasnije, zamenio je za suspendovanog Brava-a u pobedi domaćina od 3:1 nad istim protivnikom za isto takmičenje.[24]

Dana 1. februara 2017. Kabaljero je zamenio Brava. Po povratku u početnih jedanaest, držao je čistu mrežu u pobedi od 4:0 nad Vest Hem Junajtedom na olimpijskom stadionu u Londonu.[25] Kasnije tog meseca,u pobedi od 5:3 u šesnaestini finala Lige šampiona nad Monakom, odbranio je penal Radamelu Falkau.[26]

Dana 25. maja 2017. godine objavljeno je da će Kabaljero napustiti klub istekom ugovora koji mu je trajao do 30. juna.[27]

Čelsi uredi

 
Kabaljero u Čelsiju 2018. godine

Dana 1. jula 2017. Kabaljero je za Čelsi potpisao besplatan transfer.[28] Svoj takmičarski debi napravio je 20. septembra, u pobedi domaćina 5:1 protiv Notingem Forest-a u Ligu kupa.[29]

Dana 17. januara 2018. Kabaljero je odbranio penal Nelsonu Oliveiri u izvođenju penala u trećem kolu FA Kupa, repriza pobede nad Norvič Sitijem, koji je završio 1:1 nakon produžetaka.[30] Zbog povrede zgloba prvog golmana Tiboa Kurtoe, dva dana kasnije debitovao je u Premier ligi protiv Brighton & Houv Albiona u pobedi 4:0.[31]

Dana 24. februara 2019. godine, tokom finala Kupa EFL-a protiv prošlogodišnjeg pobednika kupa Mančester sitija, mečom koji se zavšio 0:0 i neposrednom realizacijom penala, golman Čelsija Kepa Arizabalaga odbio je da izađe iz igre kako bi Kabaljero branio gol u penal seriji. Čelsi je izgubio na penale 4:3.[32][33]

S obzirom da se Arizabalaga borio za održavanje forme tokom sezone Premijer lige 2019–20, Kabaljero je izabran za prvog golmana Čelsija u kup meču protiv Hal Sitija krajem januara 2020. Kabaljero je tada bio prvi golman naredna četiri meča u ligi i u utakmicama Lige šampiona pre nego što se Arizabalaga vratio na prvo mesto čuvara mreže Čelsija.[34]

Reprezentativna karijera uredi

Kabaljero je prvobitno igrao za Argentinu u kategoriji za mlađe od 20 godina, pomažući ekipi da osvoji Svetsko Prvenstvo za mlađe od 20 godina 2001. godine odigravši poslednje dve utakmice. 2004. godine bio je u timu koji je osvojio zlatnu medalju na Letnjim olimpijskim igrama kao zamena Germaniju Luksu.

Kabaljero je bio neiskorišteni član seniorskog sastava na Kupu konfederacija FIFA 2005.[35] U reprezentaciju ga je u novembru 2014. pozvao menadžer Gerardo Martino zbog prijateljskih utakmica protiv Hrvatske i Portugalije.[36]

Kabaljero je uvršten u finalni sastav za FIFA svetski kup 2018. u Rusiji.[37] Turnir je započeo zbog povrede prvog golmana Sergija Romera,[38] a debitovao je na takmičenju 16. juna, u žrebu u grupnoj fazi u utakmici koja je završila 1:1, protiv Islanda.[39] U sledećem meču protiv Hrvatske njegova greška je pružila protivniku prvi gol u porazu od 0: 3,[40] a potom ga je menadžer Jorge Sampaoli zamenio za Franka Armanija u finalnom grupnom meču tima protiv Nigerije, koji je završen pobedom 2:1.[41][42] Takođe nije nastupio u utakmici šesnaestine finala protiv Francuske gde je Argentina izgubila 4:3.[43]

Najveći uspesi (kao igrač) uredi

Boka juniors uredi

Mančester Siti uredi

Čelsi uredi

Argentina do 20 uredi

Argentina Olimpijska selekcija uredi

Argentina uredi

Najveći uspesi (kao pomoćni trener) uredi

Lester Siti uredi

Reference uredi

  1. ^ „FIFA World Cup Russia 2018: List of players: Argentina” (PDF). FIFA. 15. 7. 2018. str. 1. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 6. 2018. g. Pristupljeno 5. 10. 2018. 
  2. ^ „Padre antes que portero” [Father before goalkeeper] (na jeziku: španski). Ivoox. 4. 12. 2017. Pristupljeno 5. 12. 2017. 
  3. ^ Mondal, Subhankar (11. 2. 2011). „Official: Malaga sign Willy Caballero from Elche”. Goal. Pristupljeno 5. 8. 2015. 
  4. ^ „Villarreal left disappointed again”. ESPN Soccernet. 20. 2. 2011. Arhivirano iz originala 28. 6. 2011. g. Pristupljeno 28. 2. 2011. 
  5. ^ Puga, Manu (2. 10. 2011). „Willy Caballero ya es historia viva del Málaga CF” [Willy Caballero becomes living history at Málaga CF]. La Opinión de Málaga (na jeziku: španski). Arhivirano iz originala 09. 01. 2016. g. Pristupljeno 19. 12. 2014. 
  6. ^ „Levante go second”. ESPN Soccernet. 16. 10. 2011. Arhivirano iz originala 20. 7. 2012. g. Pristupljeno 21. 10. 2011. 
  7. ^ „Willy Caballero amplía su vinculación con el Málaga Club de Fútbol hasta la temporada 2015–2016” [Willy Caballero extends Málaga Club de Fútbol link until 2015–2016 season] (na jeziku: španski). Málaga CF. 18. 1. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2015. 
  8. ^ „Caballero se operará de la fractura en su mano” [Caballero to undergo hand fracture surgery]. Marca (na jeziku: španski). 27. 3. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2015. 
  9. ^ „La Liga Team of the Season: Messi, Ronaldo & Falcao make up all-star front line”. Goal. 14. 5. 2013. Pristupljeno 5. 8. 2015. 
  10. ^ Fernandez-Abascal, Eduardo (14. 10. 2014). „Chelsea duo Thibaut Courtois and Filipe Luis nominated for La Liga awards”. International Business Times. Pristupljeno 5. 8. 2015. 
  11. ^ „Willy Caballero: Man City sign Malaga goalkeeper for £4.4m”. BBC Sport. 8. 7. 2014. Arhivirano iz originala 9. 7. 2014. g. Pristupljeno 5. 8. 2015. 
  12. ^ Sanghera, Mandeep (10. 8. 2014). „Arsenal 3–0 Manchester City”. BBC Sport. Pristupljeno 10. 8. 2014. 
  13. ^ Chowdhury, Saj (17. 8. 2014). „Newcastle United 0–2 Manchester City”. BBC Sport. Pristupljeno 17. 8. 2014. 
  14. ^ „Manchester City 7–0 Sheffield Wednesday”. BBC Sport. 24. 9. 2014. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  15. ^ Keegan, Mike (27. 9. 2014). „Hull City 2–4 Manchester City”. BBC Sport. Pristupljeno 1. 10. 2014. 
  16. ^ Al-Samarrai, Riath (26. 9. 2015). „Harry Kane gets off the mark as Willy Caballero has a day to forget in goal for Manchester City – Player ratings”. Daily Mail. Pristupljeno 28. 9. 2015. 
  17. ^ Ladyman, Ian (26. 2. 2016). „HOT OR NOT: Manchester City to take huge gamble on Willy Caballero while Marc-Andre Ter Stegen proves his worth for Barcelona”. Daily Mail. Pristupljeno 1. 3. 2016. 
  18. ^ Rostance, Tom (28. 2. 2016). „League Cup final: Man City win on penalties”. BBC Sport. Pristupljeno 28. 2. 2016. 
  19. ^ McNulty, Phil (29. 2. 2016). „Capital One Cup: Manuel Pellegrini's selection policies pay off”. BBC Sport. Pristupljeno 1. 3. 2016. 
  20. ^ Brennan, Stuart (1. 3. 2016). „Manchester City's Willy Caballero owed an apology after producing stunning League Cup winning display”. Manchester Evening News. Pristupljeno 1. 3. 2016. 
  21. ^ Rich, Tim (13. 8. 2016). „Manchester City news: Pep Guardiola defends decision to drop Joe Hart for 'in-form' Willy Caballero”. The Independent. Pristupljeno 17. 8. 2016. 
  22. ^ McLeman, Neil (4. 9. 2016). „Willy Caballero lavishes praise on Joe Hart and backs him to succeed in Serie A with Torino”. Daily Mirror. Pristupljeno 17. 1. 2017. 
  23. ^ „Barcelona hand Manchester City Champions League thrashing as Lionel Messi scores treble”. The Sydney Morning Herald. 20. 10. 2016. Pristupljeno 22. 2. 2017. 
  24. ^ McNulty, Phil (1. 11. 2016). „Manchester City 3–1 Barcelona”. BBC Sport. Pristupljeno 22. 2. 2017. 
  25. ^ Begley, Emlyn (1. 2. 2017). „West Ham United 0–4 Manchester City”. BBC Sport. Pristupljeno 22. 2. 2017. 
  26. ^ Wallace, Sam (21. 2. 2017). „Manchester City 5 Monaco 3: City stun manic visitors in showstopping eight goal thriller”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 22. 2. 2017. 
  27. ^ „Willy Caballero to leave Man City”. Manchester City F.C. 25. 5. 2017. Arhivirano iz originala 17. 6. 2017. g. Pristupljeno 25. 5. 2017. 
  28. ^ „Willy Caballero: Chelsea sign former Manchester City goalkeeper”. BBC Sport. 1. 7. 2017. Pristupljeno 1. 7. 2017. 
  29. ^ Phillips, Owen (20. 9. 2017). „Chelsea 5–1 Nottingham Forest”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 9. 2017. 
  30. ^ Dunn, Matthew (18. 1. 2018). „Chelsea 1 – Norwich City 1 (Blues win 5–3 on pens): Caballero the hero in FA Cup thriller”. The Independent. Pristupljeno 18. 1. 2018. 
  31. ^ Lagan, Paul (20. 1. 2018). „Hazard's brace inspires Blues to thump Brighton 4–0”. South London Press. Pristupljeno 20. 1. 2018. 
  32. ^ Burt, Jason; Tyers, Alan (24. 2. 2019). „Manchester City take the honours after Kepa Arrizabalaga antics overshadow otherwise drab League Cup final”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 25. 2. 2019. 
  33. ^ „WATCH: Kepa Arrizabalaga defies furious Chelsea boss Maurizio Sarri in Carabao Cup final”. Sky News. 25. 2. 2019. Pristupljeno 25. 2. 2019. 
  34. ^ Ha, Andy (9. 3. 2020). „Chelsea fans hail Kepa's form since returning to first team”. footballlondon. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  35. ^ „"Nos debíamos un partido así" ["We had a game like this coming our way"]. La Nación (na jeziku: španski). 10. 6. 2005. Pristupljeno 23. 3. 2018. 
  36. ^ „International football: Argentina recall Carlos Tevez for Croatia and Portugal friendlies”. Sky Sports. 27. 10. 2014. Pristupljeno 1. 3. 2016. 
  37. ^ „World Cup 2018: Messi and Aguero in Argentina squad but Icardi out”. BBC Sport. 21. 5. 2018. Pristupljeno 23. 5. 2018. 
  38. ^ „Argentina goalkeeper Romero out of World Cup with injury”. ABS-CBN. 24. 5. 2018. Arhivirano iz originala 17. 06. 2018. g. Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  39. ^ Bevan, Chris (16. 6. 2018). „Argentina 1–1 Iceland”. BBC Sport. Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  40. ^ „World Cup 2018: Argentina 0-3 Croatia”. BBC Sport. 21. 6. 2018. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  41. ^ „Aguero and Caballero dropped by Argentina”. Reuters. 26. 6. 2018. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  42. ^ Skelton, Jack (26. 6. 2018). „Nigeria 1–2 Argentina”. BBC Sport. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  43. ^ Begley, Emlyn (30. 6. 2018). „France 4–3 Argentina”. BBC Sport. Pristupljeno 1. 7. 2018. 

Spoljašnje veze uredi