Višegradski ugovor

Višegradski ugovor je istoriografski naziv za politički sporazum između Dubrovačke republike i Kraljevine Ugarske, koji je ozvaničen poveljom ugarskog kralja Lajoša I od 27. maja 1358. godine. Povelja je izdata u ugarskom gradu Višegradu, po čemu se i sporazum naziva višegradskim.[1][2]

Do sklapanja sporazuma između Ugarske i Dubrovnika došlo je nedugo nakon zaključenja Zadarskog mira, koji je 18. februara 1358. godine sklopljen između Ugarske i Mletačke republike. Po slovu tog mirovnog ugovora, Mlečani su se u korist Ugarske odrekli svih poseda na istočnoj obali Jadranskog mora, od Kvarnera do Drača. Time je ujedno prestala i dotadašnja mletačka vrhovna vlast nad Dubrovačkom republikom, koja je potom prešla pod okrilje ugarske krune. Radi regulisanja političkih odnosa između Dubrovnika i Ugarske sklopljen je sporazum u Višegradu. Pošto je ugarski kralj nosio i tutulu kralja Dalmacije, ugovorom je definisano da Dubrovčka republika, koja se nalazila u istorijskoj Dalmaciji, dolazi pod okrilje ugarske krune upravo kao deo Dalmacije (lat. civitatem Ragusii in regno nostro Dalmacie), a ne Hrvatske. Ugarska je ugovorom garantovala zaštitu i povlašćeni položaj Dubrovačke republike, kao i samostalan unutrašnji razvoj, dok je Dubrovnik sa svoje strane prema Ugarskoj morao ispunjavati obaveze koje je do tada imao prema Mletačkoj republici. Odnosi utvrđeni ovim ugovorom bili su veoma povoljni po Dubrovačku republiku, koja je dobila gotovo potpunu slobodu u vođenju sopstvene politike.[3][4]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Foretić 1960, str. 251-278.
  2. ^ Nedeljković 1967, str. 447-464.
  3. ^ Dinić-Knežević 1986.
  4. ^ Janeković-Römer 2003, str. 12, 18, 117-122.

Literatura uredi