Vodeni talas
Talasi su prividno kretanje mora pri kojem se čestice vode ne premeštaju već samo opisuju pun krug. Čamac ili neki drugi plutajući predmet na talasu se pomera gore i dole, napred i nazad, ali uglavnom zadržava isti položaj. Glavni uzročnik talasa je vetar. Pri duvanju vetra dolazi do trenja vazduha i vode, vazdušne čestice izvode iz ravnoteže čestice vode, predaju im deo svoje kinetičke energije i prisiljavaju ih da se kreću. Po prestanku duvanja vetra površina mora se talasa po inerciji još neko vreme i takvo stanje naziva se mrtvo more.[1]
U dinamici fluida, vetrom generisani talasi su površinski talasi koji se javljaju na slobodnoj površini vodene mase (kao što su okeani, mora, jezera, reke, kanali, lokve ili bare).[2] Oni su rezultat duvanja vetra preko područja površine fluida. Talasi u okeanima mogu putovati hiljadama kilometara pre nego što stignu do kopna. Talasi uzrokovani vetrom se javljaju u opsegu veličina od malih talasa, do onih sa preko 100 ft (30 m) visine.[3]
Iako se talasi obično razmatraju u vodenim morima Zemlje, ugljovodonična mora Titana mogu takođe imati talase vođene vetrom.[4][5][6]
Elementi talasa
urediNa svakom talasu razlikuju se uzvišenje ili talasni breg i udubljenje ili talasna dolja . Svaki talas ima sledeće elemente:
- visinu (h)- vertikalno rastojanje između vrha talasnog brega(ili grebena) i dna talasne dolje;
- dužinu (L)- horizontalno rastojanje između vrhova dva susedna talasna brega ili između dveju susednih dolja;
- brzinu (v, m/s)- put vrha talasa(ili neke druge tačke na njemu) pređen u jednoj sekundi;
- periodu (T)- vreme potrebno za prolaz dva uzastopna vrha talasnog brega kroz neki profil; u suštini to je vreme za koje vodene čestice talasa opisuju po jedan puni obrt;
- strminu(nagib) (α)- odnos između njegove visine i polovine njegove dužine; dobijeni rezultat je tangens ugla α, koji čini tangenta na profilu talasa sa horizontalnom linijom.[7]
Talasi se razlikuju po dimenzijama, što zavisi od jačine vetra i veličine morskog basena. Okeanski vetrovni talasi imaju prosečnu dužinu oko 100 m i visinu 3-4 m. Najviši, do 25 m, zabeleženi su u morima oko Antarktika i u severnom delu Tihog okeana. U Jadranskom moru najviši talas bio je visok 10 m. Najmirnije more, u kojem preovladavaju tišine, jeste Crveno more, zato što je male širine i pruža se poprečno u odnosu na smer dominantnih vetrova.[1]
Dimenzije jezerskih talasa
urediDimenzije jezerskih talasa zavise od veličine jezera - površine njegove akvatorije i prosečne dubine. Zato je razumljivo da se najveći jezerski talasi pojavljuju na najvećem jezeru na Zemlji - Kaspijskom jezeru. Pri jačem severcu (tzv. "bakinski nord") dužeg trajanja talasi na Kaspijskom jezeru iznad Apšeronskog praga dostižu visinu do 11 m - veću nego na Jadranskom moru, pa čak i na Sredozemnom moru. Oni imaju dužinu 90-98 m, što prema visini daje strminu u odnosu kao 1:8,18 do 1:8,90. Talasi su visoki i na Velikim američkim jezerima - na Mičigenu dostižu visinu od 6 do 9 m, a na manjem Iriju do 3,6 m. Na Ladoškom jezeru visina talasa je 5-8 m, na Bajkalskom i Teleckom 4 m i više, na Onješkom 2,4-3 m, na Aralskom 2,5 m itd. Treba imati u vidu da toliko visoke talase podižu samo jaki vetrovi (sa brzinama iznad 20 m/s) i koji duže duvaju iz istog smera. Inače, na većini velikih jezera preovlađuju talasi visoki 0,5-0,8 m. Koliki je uticaj dubine vode na visinu vetrovnih talasa pokazuje primer Ohridskog jezera i Balatona. Na Ohridskom jezeru, koje je manje akvatorije od Balatona (348 km², odnosno 596 km²) i prosečne dubine 144 m, najviši (izračunati) talasi dostižu visinu do 2 m, a na Balatonu, čija je prosečna dubina 3,18 m, samo 0,8-1,2 m. Dužina talasa srazmerna je dužini akvatorije, na kojoj se razvijaju vetrovni talasi, kao i brzini vetra. Na veštačkim jezerima najveće visine talasa zabeležene su na Cimljanskom jezeru - preko 3 m, potom na Kujbiševskom i Kahovskom jezeru - po 2,5 m, na Gorkovskom jezeru 2,3 m itd. Proučavanje dimenzija jezerskih talasa ima vrlo veliki praktičan značaj za izgradnju raznih hidrotehničkih objekata na jezerskim obalama, kao i za plovidbu.
Cunami
urediCunami su posebna vrsta talasa koja nastaje pod uticajem podmorskih zemljotresa i vulkanskih erupcija.[8] Kreću se brzinom 600-800 km/h, na otvorenom moru su male visine (oko 1 m), ali kada dođu do obale ona se povećava i do 30 m, tako da imaju rušilačko dejstvo.[9][10] Cunami se najčešće javljaju u "vatrenom pojasu Pacifika", duž obala Japana, Filipina, Indonezije i Havajskih ostrva.[11] Najrazorniji cunami zabeleženi su u japanskom gradu Sanriko, koji je talas visok 39 m opustošio 1896. godine (27.000 mrtvih) i talas od 28,5 m 1933. godine (3.000 mrtvih). Zato je upravo u Japanu 1952. godine formirana "cunami služba", koja može samo petnaestak minuta posle trusnog udara da predvidi dejstvo cunamija i upozori ugroženo stanovništvo.[1]
Reference
uredi- ^ a b v Gavrilović Lj. i Gavrilović D. (2007): Geografija za I razred gimnazije, Zavod za udžbenike, Beograd
- ^ „Chapter 16, Ocean Waves”. Arhivirano iz originala 2016-05-11. g. Pristupljeno 2013-11-12.
- ^ Tolman, H. L. (23. 6. 2010). Mahmood, M.F., ur. CBMS Conference Proceedings on Water Waves: Theory and Experiment (PDF). Howard University, US, 13–18 May 2008: World Scientific Publications. ISBN 978-981-4304-23-8.
- ^ Lorenz, R. D.; Hayes, A. G. (2012). „The Growth of Wind-Waves in Titan's Hydrocarbon Seas”. Icarus. 219 (1): 468—475. Bibcode:2012Icar..219..468L. doi:10.1016/j.icarus.2012.03.002.
- ^ Barnes, Jason W.; Sotin, Christophe; Soderblom, Jason M.; Brown, Robert H.; Hayes, Alexander G.; Donelan, Mark; Rodriguez, Sebastien; Mouélic, Stéphane Le; Baines, Kevin H.; McCord, Thomas B. (2014-08-21). „Cassini/VIMS observes rough surfaces on Titan's Punga Mare in specular reflection”. Planetary Science. 3 (1): 3. Bibcode:2014PlSci...3....3B. ISSN 2191-2521. PMC 4959132 . PMID 27512619. doi:10.1186/s13535-014-0003-4.
- ^ Heslar, Michael F.; Barnes, Jason W.; Soderblom, Jason M.; Seignovert, Benoît; Dhingra, Rajani D.; Sotin, Christophe (2020-08-14). „Tidal Currents Detected in Kraken Mare Straits from Cassini VIMS Sun Glitter Observations”. The Planetary Science Journal (na jeziku: engleski). 1 (2): 35. Bibcode:2020PSJ.....1...35H. ISSN 2632-3338. S2CID 220301577. arXiv:2007.00804 . doi:10.3847/PSJ/aba191.
- ^ Gavrilović Lj. i Dukić D. (2006): Hidrologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd
- ^ „Tsunami Terminology”. NOAA. Arhivirano iz originala 25. 2. 2011. g. Pristupljeno 15. 7. 2010.
- ^ „Deep Ocean Tsunami Waves off the Sri Lankan Coast”. Pristupljeno 3. 11. 2016.
- ^ „NASA Finds Japan Tsunami Waves Merged, Doubling Power”. Pristupljeno 3. 11. 2016.
- ^ Ferreira, Barbara (17. 4. 2011). „When icebergs capsize, tsunamis may ensue”. Nature. Arhivirano iz originala 22. 06. 2012. g. Pristupljeno 27. 4. 2011.
Literatura
uredi- Tolman, H. L. (23. 6. 2010). Mahmood, M.F., ur. CBMS Conference Proceedings on Water Waves: Theory and Experiment (PDF). Howard University, US, 13–18 May 2008: World Scientific Publications. ISBN 978-981-4304-23-8.
- Stokes, G. G. (1880). Mathematical and Physical Papers, Volume I. Cambridge University Press. str. 197—229.
- Phillips, O. M. (1977). The dynamics of the upper ocean (2nd izd.). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-29801-8.
- Holthuijsen, Leo H. (2007). Waves in oceanic and coastal waters. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-86028-4.
- Janssen, Peter (2004). The interaction of ocean waves and wind. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-46540-3.
- Rousmaniere, John (1989). The Annapolis Book of Seamanship (2nd revised izd.). Simon & Schuster. ISBN 978-0-671-67447-2.
- Carr, Michael (oktobar 1998). „Understanding Waves”. Sail. str. 38—45.
- Bloom, Judith; Fradin, Dennis Brindell (2008). Witness to Disaster: Tsunamis. Washington, D.C.: National Geographic Society. str. 42,43. ISBN 978-1426201110.
- Smid, T. C. (april 1970). 'Tsunamis' in Greek Literature. Greece & Rome. 17 (2nd izd.). str. 100—104.
- IOC Tsunami Glossary by the Intergovernmental Oceanographic Commission (IOC) at the International Tsunami Information Centre (ITIC) of UNESCO
- Tsunami Terminology at NOAA
- In June 2011, the VOA Special English service of the Voice of America broadcast a 15-minute program on tsunamis as part of its weekly Science in the News series. The program included an interview with a NOAA official who oversees the agency's tsunami warning system. A transcript and MP3 of the program, intended for English learners, can be found at The Ever-Present Threat of Tsunamis.
- abelard.org. tsunamis: tsunamis travel fast but not at infinite speed. retrieved March 29, 2005.
- Dudley, Walter C. & Lee, Min (1988: Tsunami!. Dudley, Walter C.; Lee, Min (1988). Tsunami! (1st izd.). University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-1125-9. website
- Iwan, W.D., editor, 2006, Summary report of the Great Sumatra Earthquakes and Indian Ocean tsunamis of December 26, 2004 and March 28, 2005: Earthquake Engineering Research Institute, EERI Publication #2006-06, 11 chapters, 100 page summary, plus CD-ROM with complete text and supplementary photographs, EERI Report 2006-06. Summary Report on the Great Sumatra Earthquakes and Indian Ocean Tsunamis of 26 December 2004 and 28 March 2005. Earthquake Engineering Research Institute. 2006. ISBN 978-1-932884-19-7. website
- Kenneally, Christine (December 30, 2004). "Surviving the Tsunami." Slate. website
- Lambourne, Helen (March 27, 2005). "Tsunami: Anatomy of a disaster." BBC News. website
- Macey, Richard (January 1, 2005). "The Big Bang that Triggered A Tragedy," The Sydney Morning Herald. str. 11—quoting Dr Mark Leonard, seismologist at Geoscience Australia.
- Interactive Map of Historical Tsunamis from NOAA's National Geophysical Data Center
- Tappin, D; 2001. Local tsunamis. Geoscientist. 11–8, 4–7.
- Girl, 10, used geography lesson to save lives, Telegraph.co.uk
- Philippines warned to prepare for Japan's tsunami, Noypi.ph
- Boris Levin, Mikhail Nosov: Physics of tsunamis. Springer, Dordrecht. Levin, Boris W.; Nosov, Mikhail A. (2009). Physics of Tsunamis. Springer. ISBN 978-1-4020-8855-1.
- Kontar, Y. A.; et al. (2014). Tsunami Events and Lessons Learned: Environmental and Societal Significance. Springer. ISBN 978-94-007-7268-7. (print). Kontar, Y. A.; Santiago-Fandiño, V.; Takahashi, T. (4. 11. 2013). Tsunami Events and Lessons Learned: Environmental and Societal Significance. Springer. ISBN 978-94-007-7269-4. (eBook)
- Kristy F. Tiampo: Earthquakes: simulations, sources and tsunamis. Birkhäuser, Basel. Tiampo, Kristy; Weatherley, Dion K.; Weinstein, Stuart A. (2008). Earthquakes: Simulations, Sources and Tsunamis. Birkhäuser Basel. ISBN 978-3-7643-8756-3.
- Linda Maria Koldau: Tsunamis. Entstehung, Geschichte, Prävention, (Tsunami development, history and prevention) C.H. Beck, Munich 2013 (C.H. Beck Reihe Wissen 2770). Koldau, Linda Maria (2013). Tsunamis: Entstehung, Geschichte, Prävention. ISBN 978-3-406-64656-0. (in German).
- Walter C. Dudley, Min Lee: Tsunami! University of Hawaii Press, 1988, 1998, Tsunami! University of Hawai'i Press. Dudley, Walter C.; Lee, Min (1999). Tsunami!. University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-1125-9.. Dudley, Walter C. (novembar 1998). Tsunami!: Second Edition. University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-1969-9.
- Charles L. Mader: Numerical Modeling of Water Waves. Numerical Modeling of Water Waves. CRC Press. 2004. ISBN 978-0-8493-2311-9.