Vojnomedicinski centar Novi Sad

Vojna bolnica Novi Sad (skraćeno VB Novi Sad) je zdravstvena ustanova koja na opštem i specijalističkom nivou zbrinjava vojne osiguranike sa teritorije Vojvodine. Početkom 2009. godine sklopljen je ugovor sa RZZO o pružanju zdravstvenih usluga civilnim osiguranicima na osnovu uputnice izabranog lekara. U okviru hirurškog i internističkog odeljenja stavljeno je na raspolaganje 60 posteljnih kapaciteta.[1]

Naziv
Vojna bolnica Novi Sad
Osnovan
11. novembar 1786.
Zemlja
Srbija
Upravnik
pukovnik, prim. dr med.sc. Dragan Koruga
Sedište
Petrovaradin (Srbija)
Adresa
Trg Vladike Nikolaja 5

Vojna bolnica Novi Sad je od 2013. godine u mreži zdravstvenih ustanova AP Vojvodine, a od 1. januara 2018. godine i zvanično je promenio naziv u Vojna bolnica Novi Sad, kako bi postao i nastavna baza Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.[2]

Istorija

uredi

Istorijat Vojne bolnice u Petrovaradinu seže u daleku prošlost i kroz četiri veka, tesno je vezan za istorijat Petrovaradinske tvrđave i Podgrađa.[3]

Osnivanje bolnice

uredi
 
Nadgrobana ploča Mihaela fon Vamberga

Car Josif II je u više navrata obilazio Petrovaradinsku tvrđavu i nadgledao pripreme za odbranu od Turaka. Tako je posle jedne posete 1783. godine naredio da se franjevački samostan i crkva adaptiraju i pretvore u bolnicu za lečenje ranjenika. Srušena je kupola crkve, spojena sa samostanom, uklonjene oznake i uređene bolesničke sobe. Kasnije se opravdanost takvog postupka i potvrdila jer je bolnica za vreme austro-turskog rata (1788—1791), bila preplavljena ranjenicima, pa su se morale dograđivati i barake.[4]

U krugu Ustanove, pored Laboratorije, još i danas postoji spomen ploča - kripta jednom od prvih graditelja Petrovaradinske tvrđave, inžinjerijskog pukovnika, Mihaela fon Vamberga. Poetični epitaf ispisan je latinskim pismom.

U 19. veku dozidani su još neki objekti u krugu bolnice, a sama bolnica je u stručnom pogledu važila za najsolidniju bolnicu na ovom prostoru. Bila je snabdevena u to vreme sa savremenim hirurškim instrumentarijumom, opremom za oživljavanje, instrumentima za obdukcije i porođaje. Imala je jednog štabskog lekara, pet podlekara i nadlekara.

Rad u Kraljevini SHS

uredi

Posle Prvog svetskog rata, kad se Vojvodina priključila Kraljevini Srbiji tj. Kraljevini SHS, stanje u oslobođenoj zemlji, iscrpljenoj ratom, bilo je veoma teško, pa je tako bilo i u Petrovaradinskoj bolnici. Nije bilo dovoljno hrane, ogreva i lekova. Dok se ne reši pitanje snabdevanja, naređeno je komandantu 1. zavojišta Dunavske divizije da bolesnike Petrovaradinske bolnice primi u svoje brojno stanje i tako ih svakodnevno snabdeva hranom i ostalim potrepštinama. Posle godinu dana od završetka rata, 11. novembra 1919. godine (Dan ustanove) potpukovnik dr Svetozar Andrić postavljen je za Upravnika Stalne vojne bolnice Potiske divizijske oblasti. Kasnije je bolnica prerasla u bolnicu 1. Armijske oblasti, a dr Svetozar Andrić je penzionisan 1930. godine, u činu sanitetskog brigadnog generala.

Posle Prvog svetskog rata vršeno je veće renoviranje ustanove, a zgrada na samom ulazu u bolnicu uređena je 1930. godine za Komandu vazduhoplovstva, pa su ovu bolnicu često nazivali „Avijatičarska bolnica”. Pomenuti objekat posle Drugog svetskog rata je takođe stavljen u neposrednu funkciju lečenja.

Period Drugog svetskog rata

uredi

Za vreme Drugog svetskog rata u Vojnoj bolnici u Petrovaradinu lečeni su uglavnom domobrani i građani Petrovaradina. Posle rata, oslobađanjem Novog Sada, ovde je bila smeštena Vojna bolnica Treće armije, tj. pripadala je Bolničkom centru 1. Osim bolnice u Petrovaradinu, Bolnički centar 1. imao je više punktova u gradu, Novom Futogu i okolnim mestima, gde je zbrinjavano više hiljada ranjenika, uglavnom sa Sremskog fronta.

Posleratni period

uredi

Posle konačnog završetka rata i smanjenja broja bolesnika, ostaje samo bolnica u Petrovaradinu, koja je renovirana 1945. godine. Od 1952. godine postaje Bolnica vojnog područja Novi Sad, a 1964. godine ulazi u sastav Sanitetskog školskog centra. Godine 1968. ponovo postaje Bolnica 1. Armije.

Od 1984. godine Vojna bolnica menja naziv u Vojnomedicinski centar Novi Sad. Tada u njen formacijski sastav ulazi i Garnizonska ambulante Petrovaradin. Novom organizacijom rada, osim specijalističkog i bolničkog nivoa, u okviru VMC-a Novi Sad vojnim osiguranicima se pruža i primarna zdravstvena zaštita. Ukidanjem Armija, VMC se pretpočinjava Upravi za vojno zdravstvo Ministarstva odbrane Republike Srbije.[5]

U VMC-u Novi Sad za vreme rata 1991-1992. godine zbrinuto je preko 1.000 pacijenata, uglavnom ranjenih na slavonsko-baranjskom ratištu.

Za vreme agresije NATO snaga i rušenja Petrovaradeinskog mosta, objekti VMC-a su pretrpeli znatnu „kolateralnu” štetu, što nije omelo osoblje ove Ustanove da danonoćno, pod bombama i vazdušnom opasnošću, ponekad bez vode i struje, izvrše sve zadatke.

VMC Novi Sad godišnje obavi preko 1.200 operacija preko 30.000 pregleda i preko 120.000 medicinskih usluga, za vojne i civilne osiguranike,

Mada je VMC Novi Sad — Vojna bolnica - zdravstvena ustanova čiji je prvenstveni zadatak zbrinjavanje vojnih osiguranika, ona je uvek bila i ostala otvorena i za sve pacijente iz građanstva, među kojima uživa veliki ugled.

Kompleks Vojne bolnice

uredi
 
Deo kompleksa Vojne bolnice

Kompleks Vojne bolnice obuhvata prostore i objekte Donje tvrđave unutar severozapadnog bastionog fronta, oivičene bastionima Sv. Terezije i Sv. Jozefa, Trgom vladike Nikolaja i ulicama Prote Mihalčića i Vladimira Nazora. Sastoji se od više objekata građenih u različitim vremenskim periodima, od kraja 17. do sredine dvadesetih godina 20. veka.

Jezgro kompleksa čini barokni sklop nekadašnjeg franjevačkog samostana sa crkvom Sv. Franje, zatim zgrada komandanta Tvrđave, Velika kasarna, Izolovani paviljon, barutana Terezija, niz kazamata i zgrada stare ratne komande na Trgu vladike Nikolaja. Pravoslavna crkva Svetog apostola Pavla, u krugu bolnice, izgrađena 1925. godine, gde su se krštavali i venčavali oficiri i njihove porodice.

Nagrade i priznanja

uredi
 
Ukaz o dodeli Ordena Svetog Save
 
Crkva Sv. apostola Pavla

Za samopregoran, profesionalni i humani višedecenijski rad VMC - Vojna bolnica Novi Sad je dobila:

Zanimljivosti

uredi

Zabeleženo je da je prva gipsana udlaga urađena Svetom Petru Cetinjskom koji je slomio ruku prilikom dolaska u Sremske Karlovce gde je rukopoložen za vladiku Crnogorsko-zahumskog.

Pravoslavna crkva Svetog apostola Pavla, koja je u bolničkom krugu, izgrađena 1922. godine, služila je do Drugog svetskog rata za pričest i molitve vojnika i bolesnika, krštavanje i venčavanje oficiri i njihove porodice, puka vojske Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca smeštenog u Petrovaradinskoj tvrđavi. Bio je to jedinstven slučaj na svetu u tom vremenskom periodu, i redak primer spajanja vere i medicine. Nakon Drugog svetskog rata hram je korišćen kao objekat za skladištenje lekova i vrednije medicinske opreme. Kako bi se stvorili optimalni uslovi za rad skladišta, crkveni objekat je dobio centralno grejanje 1990. godine, i tako postao prvi verski objekat sa parnim grejanjem, na čitavoj teritoriji bivše Jugoslavije! Hram je obnovljen 1993. godine i vraćena mu je prvobitna, duhovna namena, a VMC Novi Sad je 1998. godine, u znak priznanja za dobročinstvo, odlikovan ordenom Svetog Save prvog stepena od strane patrijarha Srpske pravoslavne crkve Pavla.[6]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Informator o radu Ministarstva odbrane, – poslednji put ažurirano 31. januara 2014. Strana 21
  2. ^ Bez liste čekanja u VMC-u Pristupljeno 12.7.2013
  3. ^ Patić, Vladimir Vojnomedicinski centar Novi Sad, Vojna bolnica Petrovaradin Novi Sad : Budućnost, 2005 ISBN - 86-7780-002-6 COBISS.SR-ID - 201540615
  4. ^ „Vojnomedicinski centar „Novi Sad” proslavio 231 godinu”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-19. 
  5. ^ Uprava za vojno zdravstvo, na sajtu MO R. Srbije Pristupljeno 5. 5. 2018.
  6. ^ Novaković, I. „Jedinstvena crkva u sklopu vojnog objekta podno Petrovaradinske tvrđave”. Petrovaradin jučer, danas, sutra. Pristupljeno 6. 5. 2018. 

Literatura

uredi
  • Više autora (2014). Umetnička topografija Novog Sada. Novi Sad: Matica srpska. str. 787. ISBN 978-86-7946-111-7. 

Spoljašnje veze

uredi

  Mediji vezani za članak Vojnomedicinski centar Novi Sad na Vikimedijinoj ostavi