Vrabac (vazduhoplovna jedrilica)

Vrabac je klizač za osnovnu obuku pilota mešovite konstrukcije (pretežno drvo i platno) s podtrupnom skijom za sletanje, koji je konstruisao inženjer Ivo Šoštarić 1939. godine.

Vrabac

Opšte
Namena školska jedrilica
Posada 1
Zemlja porekla  Kraljevina Jugoslavija
Proizvođač Fabrika aviona Utva
Početak proizvodnje 1939.
Uveden u upotrebu 1939.
Status neaktivan
Prvi korisnik Aeroklub
Broj primeraka 150
Dimenzije
Dužina 6,03 m
Razmah krila 10,00 m
Visina 2,15 m
Površina krila 15,00 m²
Masa
Prazan 90 kg
Normalna poletna 170 kg

Projektovanje i razvoj

uredi
 
Inž. Ivan Šoštarić projektant jedrilice Vrabac
 
Crtež jedrilice "Vrabac"
 
Jedrilica "Vrabac" pred poletanje 1947.
 
Klizač Vrabac

Šoštarić je na konstrukciju Vrapca bio podstaknut velikim uspehom nemačkog klizača tipa Cegling (nem. Zögling). Za razliku od Ceglinga, Vrabac nije imao zatege i centralnu piramidu, već su mu krila bila poduprta upornicama. Kao i svaka druga novotarija i ova je imala mnogo protivnika koji su tvrdili da su drvene upornice suviše krute i da će u eksploataciji to dovoditi do čestih lomova. Međutim, ova originalna Šoštarićeva zamisao u praksi se pokazala kao bolje rešenje od centralne piramide.

Tokom ispitivanja u Vršcu Vrabac je pokazao daleko bolje letne osobine ne samo od nemačkog uzora već i od poljske Vrone (polj. Wrona - Vrana). Iste godine počela je serijska proizvodnja 15 komada u dve verzije — A i B, tako da je to prva serijski građena jedrilica u Srbiji.

Tehnički opis

uredi

Vrabac je klizač sastavljen od krila, rešetkastog trupa i repa. Krilo je postavljeno na gornjoj ivici trupa tako da je ova letelica klasifikovana kao visokokrilni poduprti monoplan. Na početku trupa, (rešetkasta konstrukcije čije su noseće grede i upornice između njih od punog materijala) se nalazi sedište pilota a na kraju vertikalni stabilizator repa. Pilot nema kabinu nego sedi na otvorenom. Na gornjoj gredi trupa su pričvršćeni krilo i horizontalni stabilizator a za donju gredu je pričvršćen klizač u obliku grede od punog drveta. Svi elementi klizača (trup, krilo i repne površine) su dodatno vezani i učvršćeni (zategnuti) čeličnim žicama-zatezačima.

Krilo je pravougaonog oblika i ima klasičnu drvenu konstrukciju sa dve ramenjače. Krilo je obloženo impregniranim platnom a sa donje strane oslonjeno na trup sa po dva para kosih drvenih upornica. Upravljački mehanizam letelice je čeličnim sajlama povezen sa izvršnim organima kormilima i krilcima. Repne površine su kao i krilo drvene konstrukcije obložene platnom.

Karakteristike

uredi

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Vrabac a prema izvorima[1][2]

Finesa 1 : 11,7 pri brzini 54 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 70 km/h
  • minimalna brzina 42,5 km/h
  • maks. brzina aero vuče 70 km/h
  • maks. brzina vitlo 60 km/h
  • minimalno propadanje 1,17 m/s pri brzini 47 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 10,00m
  • površina krila 15,00m²
  • vitkost 7,00
  • aeroprofil krila
  • maks. opterečenje krila; 11,3kg/m²
  • dužina trupa 6,03m
  • širina trupa m
  • visina 2,15m
Masa
  • sopstvena 90 kg
  • poletna 170 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje

uredi
 
Klizač "Vrabac" na dubrovačkom aerodromu

Ova jedrilica-klizač je zahvaljujući svojoj jeftinoj i prostoj konstrukciji i dobrim letnim i eksploatacionim osobinama naišao na široku primenu u aeroklubovima širom Jugoslavije. Od 1939. godine do početka Aprilskog rata u Utvi je proizvedeno i isporučena 8 klizača "Vrabac"[3]. Posle Drugog svetskog rata nastavljena je njena masovna proizvodnja i napravljeno ih je preko 150 komada. Zahvaljujući jednostavnoj konstrukciji, ovaj klizač rađen je u lokalnim aeroklupskim radionicama tokom zime da bi tokom leta na njima vršena obuka.

Sačuvani primerci

uredi

Jedan primerak Vrapca A, proizveden u Fabrici aviona "Utva" u Pančevu, izložen je u Muzeju vazduhoplovstva — Beograd. Drugi primerak ove jedrilice-klizača se nalazi okačen na plafon putničkog salona aerodroma "Dubrovnik". Treći primerak je okačen na plafon putničkog salona aerodroma Brnik.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ jedrilica zračna
  2. ^ D., M. (decembar 1948). „Pregled jedrilica domaće konstrukcije”. Narodna krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Časopis sportskog vazduhoplovsva: strana 5—9. 
  3. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 

Literatura

uredi
  • D., M. (decembar 1948). „Pregled jedrilica domaće konstrukcije”. Narodna krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Časopis Vazduhoplovnog saveza Jugoslavije. 12: strana 5—9. 
  • Shenstone, B.S.; Wilkinson K.G. (1963). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  • „Naše nove konstrukcije”. Narodna krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Časopis sportskog vazduhoplovsva. 1: strana. mart 1947. 
  • Kulundžić, Dragan (2016). Utva Proizvodnja jedrilica 1937 - 1955 (na jeziku: (jezik: srpski)). Pančevo: Utva. ISBN 978-86-908653-9-0. 

Spoljašnje veze

uredi

Izvor

uredi
  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.