Gavrilo Antonijević

Gavrilo (svetovno Vitomir Antonijević; Dragovo, 21. jul 1899manastir Bošnjane, 21. novembar 1999) bio je monah manastira Bošnjane.

Gavrilo
(Antonijević)
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija kruševačka
Titulamonah sabrat manastira Bošnjane
SedišteManastir Bošnjane kod Varvarina
Godine službe1988—1999
Lični podaci
Svetovno imeVitomir Antonijević
Datum rođenja(1899-07-21)21. jul 1899.
Mesto rođenjaDragovo kod Rekovca, Kraljevina Srbija
Datum smrti21. novembar 1999.(1999-11-21) (100 god.)
Mesto smrtiManastir Bošnjane kod Varvarina, SR Jugoslavija

Biografija uredi

Starac Gavrilo rođen je oko 1900. godine u pobožnoj porodici Antonijević. U matičnom uredu sela Dragovo upisan je 1902. godine, a po kazivanju njegove majke rođen je nekoliko godina ranije, na dan svetog proroka Jezekilja. Poreklom je bio Rus. Njegovi preci su se doselili iz Dnjepra, iz Kijeva, u velikom progonu pravoslavnih i bežanju od neprijateljske najezde Tatara koji su progonili pravoslavne hrišćane i rušili crkve i manastire.

U toku svog života pretrpeo je veliko stradanje. Jedan period živeo je kao beskućnik radeći teške fizičke poslove da bi preživeo, nakon što je, ne svojom krivicom, ostao bez ičega. U kasnijem periodu radeći pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao crkvenjak naučio je svo crkveno pravilo, pojanje, crkvenoslovenski jezik, bogosluženja i pevanja na Svetoj Liturgiji. Bio je zvanično rukopoloženi čtec, pojac pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi i član Bogomoljačkog pokreta tadašnje hrišćanske zajednice. Već tada je imao svoju ličnu kolekciju pobožnih knjiga koje je čitao i kasnije doneo sa sobom u manastir.

Kada je posle Drugog svetskog rata došlo teško vreme za Srpsku pravoslavnu crkvu, bio je zatvaran, prebijan i mučen od strane komunističke vlasti, zbog svoje stalne besede deci i odraslima o veri i Bogu. U zatvoru je proveo 4 godine uz česte pretnje batinama, jer nikada nije pristao da se odrekne Boga i propovedanja pravoslavne vere.[1]

Starac Gavrilo je ostao upamćen kao jedan od najvećih proroka svoga vremena. Predvideo je ubistvo Kralja Aleksandra I Karađorđevića, smrt patrijarha srpskog Varnave, NATO bombardovanje SRJ, otcepljenje Kosova i Metohije, a jedan deo njegovih proročanstava se odnosi i na budući period koji srpski narod tek treba da dočeka.[2] Rukovođen duhovnim savetima Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, starac Gavrilo je često i nakon upokojenja ovog srpskog svetitelja imao duhovne vizije. Pogotovo na duhovnu korist pravoslavnom narodu je njegova vizija o raju, paklu i anđelima.[3]

Umro je 1999. godine na dan Svetog Arhangela Mihaila. Sahranjen je u manastiru Svetoga Luke u selu Bošnjani kod Varvarina.

Suočeni sa učestalim kanonizacijama u Rimokatoličkoj crkvi, sve više vernika SPC postavlja pitanje proglašenja za svetitelje pojedinih ličnosti iz naše crkvene istorije. Na ikonama sa zlatnim oreolom mnogi bi voleli da vide patrijarha srpskog Pavla, oca Tadeja Vitovničkog, oca Gavrila Antonijevića, shiarhimandrita Stefana Svetogorca i mnoge druge.

Starac Gavrilo Antonijević među Srbima već slovi za svetog Božijeg čoveka i uz vladiku Nikolaja Velimirovića, avu Justina Popovića, blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla i starca Tadeja Vitovničkog predstavlja vanredni duhovni dar verujućem narodu.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi