Galicijci (gal. galegos) su keltsko-romanski narod srodan Špancima i Portugalcima, koji pretežno živi u Španiji, to jest u autonomnoj zajednici Galiciji.[5] Galicijaca ima ukupno i do 3,2 miliona, a od toga oko 2,8 miliona živi u Španiji. Galicijci su uglavnom katoličke veroispovesti, a govore galicijskim i španskim jezikom, koji spadaju u romansku grupu indoevropske porodice jezika.[6]

Galicijci
Galegos
Ukupna populacija
oko 3,2 miliona[1]
Regioni sa značajnom populacijom
 Galicija2.397.613
 Španija (bez Galicije)355.063
 Argentina147.062[2]
 Venecuela38.440 - 46.882[2][3]
 Brazil38.554[2]
 Urugvaj35.369[2]
 Kuba31.077[2]
 Švajcarska30.737[2]
 Francuska16.075[2]
 SAD14.172[2]
 Nemačka13.305[2]
 Ujedinjeno Kraljevstvo10.755[2]
 Meksiko9.895[2]
Jezici
galicijski, španski
Religija
katolici 83% [4]
Srodne etničke grupe
ostali romanski narodi (naročito Portugalci i Španci)

Jezik uredi

Galicijski jezik pripada iberoromanskoj grani romanskih jezika i sličan je portugalskom jeziku. Njime se služi oko 3 miliona ljudi, a u Galiciji oko 2,4 miliona. Matičan je jezik zajednice Galicije zajedno sa španskim. Parlament Evropske unije priznaje galicijski jezik kao portugalski jezik, i kao takvim ga koriste galicijski zastupnici u parlamentu. Takođe, postoje i brojni dijalekti galicijskog jezika, koji se međusobno razumeju.

Religija uredi

Kao i okolni Portugalci, Španci i Leonci, Galicijci su tradicionalno katoličke vere. Prema popisu iz 2012. godine katolici su činili 83% Galicije i Galicija je jedna od najreligioznijih zajednica u Španiji.

Reference uredi

  1. ^ Sum of the inhabitants of Spain born in Galicia (c. 2.8 m), plus Spaniards living abroad and inscribed in the electoral census (CERA) as electors in one of the four Galician circumscriptions.
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j „INE - CensoElectoral”. Ine.es. Pristupljeno 04. 2. 2016. 
  3. ^ Internacional, La Región. „Miranda visita Venezuela para conocer las preocupaciones de la diáspora gallega”. La Región Internacional. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  4. ^ „Interactivo: Creencias y prácticas religiosas en España”. Lavanguardia.com. Pristupljeno 12. 12. 2017. 
  5. ^ Recalde, Montserrat (1997). La vitalidad etnolingüística gallega. València: Centro de Estudios sobre Comunicación Interlingüistíca e Intercultural. ISBN 9788437028958. 
  6. ^ „Persoas segundo a lingua na que falan habitualmente. Ano 2003”. Ige.eu. Pristupljeno 04. 2. 2016.