Geohronologija (grčki ge = zemlja, chronos = vreme, doba, logos = izučavati) je nauka koja se bavi utvrđivanjem apsolutne starosti stena, fosila, i sedimenata sa određenim stepenom tolerancije zavisno od metoda koji je korišćen. Za ovu granu istorijske geologije koriste se brojne metode za određivanje apsolutne starosti.

Ne bi trebalo mešati biostratigrafiju i geohronologiju, jer se biostratigrafija bavi određivanjem relativne starosti slojeva na osnovu pronađenih fosila i fosilnih ostataka za koje je utvrđeno tačno kada su oni živeli. Na primer, u tektonski neporemećenom području, ako su ponađeni fosilni ostaci u nekom sloju, a poznato je geološko doba u kome su se te biljke i/ili životinje razvijale i živele, sloj iznad ovoga je mlađi, a sloj ispod ovoga je stariji.

Geohronologija je od primarnog značaja za geološku disciplinu hronostratigrafiju, koja se bavi utvrđivanjem apsolutne starosti fosilnih ostataka i stena kao i utvrđivanjem vremenskog sleda geološke istorije Zemlje. Hronostratigrafija starost utvrđuje na osnovu vremena poluraspada radioaktivnih elemenata u Zemljinoj kori.

Geohronološke jedinice uredi

Geohronološka jedinica predstavlja vremenski ekvivalent hronostratigrafske jedinice. Postoje sledeće geohronološke jedinice:

Geohronološke Hronostratigrafske
Eon Eonotema
Era Eratema
Perioda Sistem
Epoha Odsek
Vek Kat
Vreme Hronozona

Primeri: fanerozoik je eon, mezozoik je era, trijas je perioda, donji trijas je epoha itd.

Vidi još uredi