Gligor Milićević

Gligor Milićević (Zvijerina, Bileća 18131911) je bio srpski vojvoda.[1]

Gligor Milićević
Datum rođenja1813.
Mesto rođenjaZvijerina
Datum smrti1911.

Biografija uredi

Rođen je 1813. u selu Zvijerini kod Bileće. Otac mu se zvao Luka Gligor Milićević. Postao je obor knez u 23 godini života. Vodio je pregovore sa Osmanlijama za smanjivanje nameta Srbima u Istočnoj Hercegovini. Godine 1849. zajedno sa vojvodom Jakovom Dakovićem na poziv vladike Rada odlazi na Cetinje, gdje se dogovara o podizanju Srba na bunu u Istočnoj Hercegovini u slučaju da Turci napadnu Knjaževinu Crnu Goru. Kada su Osmanlije poslale svoje izaslanike da Srbima oduzimaju oružje po Istočnoj Hercegovini, Gligor Milićević, Luka Vukalović i Stojan Kovačević su se povukli u planine gdje su podigli srpski narodni ustanak od četa koje su brojale oko 700 ljudi. U vrijeme Omer-pašinog napada na Knjaževinu Crnu Goru u periodu 1851—1853, ustaničke čete su napadale Osmanlijske trupe po Istočnoj Hercegovini. Omer-paša Latas je zbog aktivnosti srpski ustaničkih četa jedan dio osmanslijske vojske morao da ostavi u Istočnoj Hercegovini. Po završetku rata ustaničke vojvode su amnestirane. Knjaz Danilo Petrović je pred početak bitke na Grahovcu zatražio pomoć od kneževa bilećkog, gatačkog i trebinjskog kadiluka za podizanje srpskog ustanka u Istočnoj Hercegovini. Tokom boja na Grahovu jedan dio srpskih ustanika iz Istočne Hercegovine je učestvovao u bici protiv Turaka, a među njima i vojvoda Gligor Milićević. Nakon bitke na Grahovcu 12. i 13. maja 1858. u Carigradu je zasjedala evropska komisija sa Ali pašom na čelu i 8. oktobra 1858. godine napravila razgraničenje između Crne Gore i Hercegovine (Stara Hercegovina). Tada su okruzi Grahovo, Rudine i Župa ušli u sastav Crne Gore.

Tokom srpskog ustanka u Hercegovini vojvoda Gligor Milićević je komandovao zavođskim i rudinsko-oputnim odredima. Kada su Osmanlije zauzeli manastir Duži, vojvoda Gligor Milićević je oslobodio Ljubinje i Bileću. Nakon oslobođenja Bileće predstavnik knjaza Nikole Pero Matanović je izrazio namjeru da srpski posjedi u Bileći budu podjeljeni, na šta je vojvoda Gligor Milićević odgovorio: „Mi smo za ovo krv prolili i mi ćemo zemlju dijeliti i obrađivati“. To uvrijedi Gligora pa mu odgovori: „Zar neće ovu zemlju obrađivati onaj kome je ovđe devet đeda rođeno?! Zar su se Hercegovci borili da izgube i ono što su pod Turcima imali?“. Ovo je dovelo do zahlađenja odnosa između kneza Nikole i vojvode, nakon čega je vojvoda Milićević pobegao iz Zavjetrine u Dubrovnik. Nakon nekog vremena knez Nikola ga je pozvao na Cetinje i odlikovao ga.

Nagrade uredi

Knjaz Nikola Petrović ga je odlikovao sa zlatnom medaljom Obilića i Danilovim krstom.

Reference uredi

  1. ^ „Hercegovački ustanici (7): Gligor Milićević, vojvoda bilećki”. Slobodna Hercegovina. Pristupljeno 1. 2. 2019. 

Spoljašnje veze uredi