Википедија

Gornjogradska sinagoga u Osijeku

Gornjogradska sinagoga u Osijeku poznata i kao Velika osječka sinagoga jedan je od najreprezentativniji primer sinagogalne gradnje u Slavoniji, i jedna od tridesetak sinagoga sazidanih tokom 19. veka u tadašnjoj državi Kraljevina Hrvatska i Slavonija (mađ. Horvát-Szlavónia Királyság, nem. Königreich Kroatien und Slawonien) koja je bila nominalno autonomna kraljevina unutar Kraljevine Ugarske u sastavu Austrougarske monarhije. Tada je sinagoga pripadala Zemljama krune Svetog Stefana, odnosno mađarskom delu Monarhije, u kojem je poglavar doma Habsburgovaca vladao kao kralj.[1]

Sinagoga u Osijeku
Sinagoga u Osijeku na karti Hrvatske
Sinagoga u Osijeku
Sinagoga u Osijeku
Lokacija na mapi Hrvatske
Osnovne informacije
LokacijaOsijek
 Hrvatska
Koordinate45° 33′ 17″ S; 18° 41′ 44″ I / 45.5547894° S; 18.6955132° I / 45.5547894; 18.6955132
Religijajudaizam
Obredsefardski
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)Teodor Stern
Stil arhitektureWestwerk
Izvođač radovaAlojz Flambah
Cena izgradnje1869.
Datum rušenjaIzgorela je u aprilu 1941. godine, potpuno srušena 1950.

Istorija uredi

Pretpostavlja se da je u antičkoj Mursi (današnjem Osijeku) postojao jevrejski molitveni dom (u periodu 2. ili 3. veka). Prvi Jevreji koji su se masovnije naselili u Osijeku zabeleženi su 1746. godine na području Donjeg grada.

Savremena jevrejska zajednica (zajedno sa zagrebačkom opštinom, najbrojnijom u Hrvatskoj) u Osijeku je osnovana na Gornjem gradu između 1845. i 1848. godine, a njena pravila su potvrđena 30. decembra 1849. godina.[2] Nešto mlađa jevrejska zajednica u Donjem gradu osnovana je 1862. godine Nije poznato gde je imala svoju prvu sinagogu.

Prva bogomolja u Osijeku bila je u kući u Školskoj Ulica 399, kasnije ulica Nemecka 393 (danas Pejačevićeva ulica).

Velika gornjogradska sinagoga sa dve kule sagrađena je 1869. godine u Županijskoj ulici (devastirana i zapaljena 1941. godine od strane nacist a potpuno srušen 1950.).[2]

S kraja 19. i s početka 20. veka u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 27 jevrejskih opština, a najveće su bile u Zagrebu i Osijeku, koje su imale po 2.000 ernika (4% stanovništva Zagreba i 8% stanovništva Osijeka).

U 14 opština bilo je preko 200 ljudi. Jedanaest opština imalo je svoje rabine, a u ostalim su bili rabinski izaslanici. Postojale su četiri jevrejske škole, u Zagrebu, Osijeku, Zemunu i Vukovaru. Veća zajednica je bila napredna (samo dve su bile ortodoksne), pa su u svojim sinagogama imale organe.[3]

Na području Hrvatske i Slavonije u prvim godinama 20. veka Jevreji su bili prisutni u svim zanimanjima, čak i u poljoprivredi, što je bila retkost u drugim evropskim regionima. Međutim, uglavnom su se bavili trgovinom na veliko i malo. Jevrejski industrijalci upravljali su većinom drvne industrije. Od 200 pravnika, trideset su bili Jevreji. Pored toga, bilo je i deset sudija. Pedeset jevrejskih lekara imalo je svoju privatnu ordinaciju. U intelektualnom polju bila je važna Udruga jevrejske omladine u Zagrebu, osnovana 1899. godine, koja je proučavala istoriju i nauku. Prema podacima iz 1910. godine, u Hrvatskoj i Slavoniji:

  • 48,64% svih Jevreja bavilo se trgovinom,
  • 25,95% industrijom i zanatstvom,
  • 4,12% transportom,
  • 6,46% slobodnim zanimanjima,
  • 2,45% javnom službom.

Arhitektonske karaktike uredi

Gornjogradska sinagoga, izgrađena je 1869. godine, prema projektu arhitekta Teodora Sterna, dok je gradnju nadzirao Alojz Flambah. Prema sačuvanom Strenovom projektu uz sinagogu je planirana i gradnja jevrejske škole, ali ona je ostala nerealizovana. Osiječka sinagoga sagrađena je kao zasebna građevina s velikim vrtom. Pripada Westwerk stilu sinagoga kojeg karakteriše postojanje dva tornja na zapadu. Sinagoga nije povučena u dubinu parcele, kako je to bilo po austougarskim propisima nego su tornjevi izgrađeni uz gradski pločnik.[2] U vreme gradnje predstavljala je najvišu građevinu jer je u elevaciji nadvisila sve objekte u onovremenom Osijeku.[4]

Ova građevina se trodijelnim pročeljem i masivnim tornjevima po izgledu bliska je arhitektonskim oblicima često primenjivanim u gradnji katoličkih crkva. Iako, sinagoga deluje poput crkve samo na prvi pogled (jer glavna fasada poseduje gotove sve crkvene atribute, poput dva tornja, zabata i rozete), sinagogalni izgled joj daja specifična oktogonalna tambura tornjeva sa lukovičastim završetcima.[5] Sinagoga je oblikovana u kombinaciji Rundbogen stila s elementima neoromanike i neomaurskih formi. Na pročelju su istaknuti polihromirani detalji izvedeni od terakote.[4]

Longitudinalni enterijer deli molitveni dom u dve etaže. U gornjoj su etaži (po dužini) izgrađena je galerije za žene. Enterijer je ukrašen geometrijskim oslikom. Aron hakodeš ciborijskoga tipa smešten je u apsidi.

Epilog uredi

Gornjogradska sinagoga je spaljena na Početku Drugog svetskog rata od stane ustaškog pokreta u aprilu 1941. godine, a potpuno je srušena devet godina kasnije, (1950 godine). Na njenom mestu sagrađena je stambena zgrada.

Izvori uredi

  1. ^ LJILJANA DOBROVŠAK, Emancipacija Židova u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u 19. stoljeću, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, knjiga 37, Zagreb, 2005, 125-143.
  2. ^ a b v Z. Karač: BILJEŠKE O OSJEČKOJ DONJOGRADSKOJ SINAGOGI, OZ 29/2009. str. 245-252
  3. ^ Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, zbornik, Židovska općina Zagreb, 1998
  4. ^ a b Karač, Z. Bilješke o Osječkoj donjogradskoj sinagogi, Osječki zbornik,Vol. 29 No. 10, svibanj 2010.
  5. ^ Karač, Z., 2000., Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, Muzej za umjetnost i obrt, KD Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, ad Osijek - Donji grad, 39;

Literatura uredi

  • Švob, M. (1997), Židovi u Hrvatskoj: migracije i promjene u židovskoj populaciji [Juden in Kroatien: Migrationen und Veränderungen in der jüdischen Bevölkerung]. KD Miroslav Šalom Freiberger; Židovska općina: Zagreb.
  • Švob, M. (1998) Naseljavanje Židova u Slavoniju: prema popisima stanovništva od 1857. do 1991. i drugim dokumentima [Die Ansiedlung der Juden in Slawonien: nach den Volkszählungsdaten 1857–1991 und anderen Dokumenten]. Institut za migracije i narodnosti: Zagreb, S. 171–208.
  • BEISSMANN, N., 2006., Posjet bivšoj sinagogi u Osijeku, Ha-kol 97, Zagreb, 18-19;
  • Bettini, D., 2004., Osječki Židovi, Ha-kol 81, Zagreb, 4-5
  • Bobalić, Lj., 2002., Nekada dvije, danas ni jedna sinagoga u Osijeku. Glas Slavonije 83, 26093 (18. 11. 2002.), Osijek, 48;
  • DOBROVŠAK, LJ., 2009., Put do sinagoge, Slavonija, Baranja i Srijem - vrela europske civilizacije, I, Ministarstvo kulture RH, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 416-423;
  • FIRINGER, K., 1948., Židovi u Osijeku god. 1814. Osječki zbornik 2-3, Osijek, 278-279;
  • Fišer, D., 1998., Židovi u Osijeku, Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Židovska općina Zagreb, Zagreb, 425-427;
  • Karač, Z., 2000., Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, Muzej za umjetnost i obrt, KD Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, ad Osijek - Donji grad, 39;
  • PLEVNIK, B., 1987., Stari Osijek, Radničko sveučilište…, Osijek, 70;
  • Schwarz, N., 1999., Nešto iz povijestiŽidovske bogoštovne općine u Osijeku.Ha-kol 61-62, Zagreb, 3-5;
  • SRŠAN, S., 2000., Osijek: kulturno-povijesni vodič, Državni arhiv u Osijeku, Osijek, 39;
  • ŠVOB, M., 2004., Židovi u Hrvatskoj, II, KD Miroslav Šalom Freiberger, Židovska općina Zagreb, Zagreb, ad Osijek 367-446;
  • ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Z., 1998., Židovi u Osijeku i njihov utjecaj na gospodarski i javni život grada na prijelazu dva stoljeća (1868.-1914.) Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Židovska općina Zagreb, Zagreb, 428-434;
  • Živaković-Kerže, Z., 2005., Židovi u Osijeku (1918.-1941.), Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Židovska općina Osijek, Pauk Cerna, Osijek, 142;
  • ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Z., 2006., Stradanja i pamćenja - Holokaust u Osijeku i život koji se nastavlja, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Židovska općina Osijek, Osijek, 208.
  • Center for Jewish Art, The Hebrew University of Jerusalem: projekti sinagoge u Osijeku (W. C. Hofbauer, 1901.-1902.);
  • [CJA]: arhitektonska snimka postojećega stanja sinagoge / pentekostne crkve u Osijeku (2002.);
  • [HDA] Hrvatski državni arhiv, Zagreb: „Građa o Židovima u Hrvatskoj“ [spomen-album Beli Hermannu, 1937.];
  • [ŽOO] Židovska općina Osijek: arhiva, razna građa

Spoljašnje veze uredi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Горњоградска_синагога_у_Осијеку&oldid=26855851”