Gospodar rata (nem. Kriegherr, engl. Warlord) je izraz kojim se opisuje ličnost koja je osvojila ili drži vlast nad određenom teritorijom, najčešće pod-nacionalnom jedinicom (okrug, provincija, regija i sl.) neke države, i to isključivo na temelju raspolaganja oružanom silom u obliku sebi vernih vojnih ili paravojnih formacija, a nad kojima ne postoji nikakva kontrola centralnih vlasti.

Fenomen gospodara rata se zapaziti gotovo kroz cijelu pisanu istoriju i kroz gotovo sve kulture, ali se najčešće vezuje uz velike države ili carstva u kojima iz raznih razloga (strana invazija, prirodna katastrofa, građanski rat, dinastičke spletke i sl.) dolazi do slabljenja ili potpunog nestanka centralne vlasti. U takvim situacijama lokalni i regionalni vojni komandanti preuzimaju vojnu i civilnu vlast pod parolom "uvođenja reda i zakona" i "zaštite naroda", odnosno da bi ostvarili vlastite političke ambicije koje su im u normalnim okolnostima bile van domašaja.[1] Istorija Kine pruža brojne primere za ovaj fenomen, uključujući i 20. vek i Eru gospodarâ rata nakon sloma dinastije Ćing i stvaranja Republike Kine.[2] Osim Kine, taj se fenomen mogao zapaziti i u Japanu za vrijeme Sengoku ere u 16. vijeku, odnosno u Rusiji za vreme građanskog rata 1918-1922.

Izraz gospodari rata se u stranoj literaturi često koristio i za pojedine vojne komandantne u vreme jugoslavenskih ratova 1990-ih.

U današnje vreme se izraz gospodari rata najčešće koristi za propale države kao što je Somalija, gde jedinu efektivnu vlast imaju razne paravojne formacije na čelu sa harizmatskim pojedincima. Jedan od primjera je i Avganistan, čijim velikim delovima upravljaju lokalni vojni komandanti i političari čija je krajnja odanost centralnoj vlasti u Kabulu prilično upitna.

Gospodari rata su jedan od čestih motiva, odnosno negativaca u postapokaliptičnim delima fikcije.

Reference

uredi
  1. ^ The Merriam Webster Unabridged Dictionary (2000) definition is: 1: a supreme military leader; 2: a military commander exercising civil power seized or maintained by force usually purely from self-interest and usually over a limited region with or without recognition of a central government, sometimes having effective control over the central government or administration, and sometimes obtaining de facto or de jure recognition of foreign powers."
  2. ^ Waldron, Arthur (1991). „The warlord: Twentieth-century Chinese understandings of violence, militarism, and imperialism”. American Historical Review. 96 (4): 1085—1086. JSTOR 2164996. doi:10.2307/2164996.