Госфорд парк

Gosford park (engl. Gosford Park) je istorijski detektivski satirični crnohumorni misterijski film u režiji Roberta Altmana, objavljen 2001. Film je osvojio Oskara u kategoriji za najbolji originalni scenario i pozitivno je primljen u svetskoj filmskoj štampi.

Gosford park
Filmski poster
Izvorni naslovGosford Park
Žanrsatira
crna komedija
misterija
RežijaRobert Altman
Glavne ulogeAjlin Etkins
Bob Balaban
Alan Bejts
Čarls Dens
Stiven Fraj
Majkl Gembon
Ričard E. Grant
Derek Džejkobi
Keli Makdonald
Helen Miren
Džeremi Nortam
Klajv Oven
Rajan Filipi
Megi Smit
Kristin Skot Tomas
Emili Votson
MuzikaPatrik Dojl
SnimateljEndru Dan
MontažaTim Skvajers
Producentska
kuća
USA Films
Capitol Films
The Film Council
Sandcastle 5 Productions
Chicagofilms
Medusa Film
DistributerEntertainment Film Distributors
USA Films
Godina2001.
Trajanje137 minuta
Zemlja Italija
 UK
 SAD
Jezikengleski
IMDb veza

U filmu je predstavljena ansamblska podela uloga koje tumače Ajlin Etkins, Bob Balaban, Alan Bejts, Čarls Dens, Stiven Fraj, Majkl Gembon, Ričard E. Grant, Derek Džejkobi, Keli Makdonald, Helen Miren, Džeremi Nortam, Klajv Oven, Rajan Filipi, Megi Smit, Kristin Skot Tomas, Emili Votson i mnogi drugi.[1]

Radnja uredi

Engleska, 1932. U Gosford parku, imanju ser Vilijema Mekordla (Majkl Gembon), društvo bogatih britanskih i američkih gostiju i njihovih slugu dolaze da zajedno provedu ugodan vikend. Konstans, grofica od Trentama (Megi Smit) i njena sluškinja Meri MekEkren (Keli Mekdonald) upoznaju čuvenog kompozitora Ajvora Novela (Džeremi Nortam), podjednako poznatog filmskog producenta Morisa Vajsmana (Bob Balaban) i njegovog slugu Henrija Dentona (Rajan Filipi) na putu ka imanju. Po dolasku na imanje goste dočekuju domaćini, a poslugu spremačica, gospođa Vilson (Helen Miren).

Ser Vilijam – neimenovani, ali izuzetno bogat zemljoposednik, vlasnik mnogih preduzeća, oženio se ćerkom bankrotiranog vojvode, ledi Silvije (Kristin Skot Tomas) iz razloga prestiža i računice, supružnici teško podnose jedno drugo, uprkos tome što imaju zajedničku ćerku. Suprug mlađe sestre ledi Silvije, lejdi Lavinije, biznismen Entoni Meredit (Tom Holander), partner ser Vilijam, odnedavno ima finansijskih poteškoća, a ser Vilijam odbija da pomogne svom šuraku. Muž druge sestre, ledi Luiz (Džeraldin Somervil), lord Rejmond Stokbridž (Čarls Dens), prezire i Vilijema i Entonija, ponosni na svoje plemenito poreklo i bogatstvo ne manje od Mekordlove. Časni Fredi Nezbit, oženjen običankom Mejbel Nezbit, prokockao je miraz svoje žene i pokušava da zaradi za život preko ćerke ser Vilijamove, Izobel, ucenjujući je. Izobelinu ruku preuzima mladi lord Stendiš zbog njenog miraza. Grofica od Trentama, prezirući ser Vilijema (kao i sve ostale), zavisi od penzije koju joj on isplaćuje po jednom od uslova bračnog ugovora zaključenog preko njenog tasta, brata grofice... Gospodin Vajzman i Ajvor Novelo su uglavnom gosti sa zabavnom zabavom, očigledno bez premca, ali radoznali predmet posmatranja.

U čoveku Meri upoznaje Roberta Parksa (Klajv Oven), poput nje, posetioca, sobara lorda Stokbridža, koji je bio nastanjen sa Henrijem Dentonom. Pred Marijom se takođe otvara svet slugu velikog uzornog imanja. Domaćica, gospođa Vilson, upravlja svime osim kuhinje, u kojoj vlada glavna kuvarica, gospođa Kroft (Ajlin Atkins), odnos između dve žene je izuzetno zategnut. Sobarica Doroti je zaljubljena u svog batlera, gospodina Dženingsa (Alan Bejts). Glavna sobarica Elsi (Emili Votson), sa kojom Meri deli sobu, je lepa i samouverena devojka, uživa u posebnoj pažnji ser Vilijama. Ne kuvarica Berta (Tereza ​​Čerčer) se prostituiše da bi zaradila dodatni novac dok uslužuje goste domaćina. Sluškinje i lakeji nisu jednaki sobaricama i sobarima (prvi su kvalifikovanije lične sluge gospodara, drugi obavljaju opšte poslove). Sluge u poseti se zovu po imenima svojih gospodara – tako Meri postaje „gospođica Trentem“, Robert Parks – „gospodin Stokbridž“, Henri Denton – „gospodin Vajzmen“. Desetine malih pravila i običaja ispostavljaju se kao prava škola za Mariju.

Prve noći za večerom, Henrijeve sluge, kao stranca, zanimaju koji su od prisutnih roditelja takođe bili sluge. Ispostavlja se da pored nasljednih slugu, za stolom sede ljudi iz okruženja poljoprivrednika, fabrički radnici. Odgovarajući zauzvrat, Parks odbija da otkrije šta su njegovi roditelji uradili, ali kaže da je odrastao u sirotištu. Mnogi od prisutnih slugu otkrivaju sopstveni snobizam prema sirotištu, verujući da su na višoj stepenici društvene lestvice.

...Tako se klasno raslojavanje u dnevnim sobama ogleda u klasnom raslojavanju u narodnoj sobi.

Ubrzo se ispostavlja da je i sam Henri Vajzmanov ljubavnik, ali ovaj put odbija da obavlja „dodatne dužnosti“, tvrdeći da je to previše rizično u stranoj, nepoznatoj kući... Ali, napuštajući hodnik majstorske spavaće sobe, on je upoznaje ledi Silviju, flertuje sa njom i na kraju provede noć u njenoj sobi.

Ujutru drugog dana, dok je lovio fazane, ser Vilijam je lakše ranjen u uvo slučajnim hicem. Iznerviran, ponovo odbija finansijsku pomoć Meredit, koja se za njega vezala poslovnim razgovorom u pogrešno vreme. Večera je napeta. Lejdi Silvija vređa Ser Vilijama. Elsi, služeći za stolom, zamera lejdi Silviji za nepravdu, i beži iz trpezarije - njen rad u Gosford parku je završen, što je svima očigledno. Posle skandaloznog incidenta, ser Vilijam napušta goste i odlazi u biblioteku, gde mu gospođa Vilson donosi kafu. Mekordl odguruje ispruženu šolju, zahtevni viski... U međuvremenu, grofica Trentam poziva goste da naprave bridž igru. Ajvor Novelo seda za klavir i počinje da peva. Dobrodušna Mejbl Nezbit je oduševljena, a ostali stanovnici dnevne sobe s prezirom se odnose prema Ajvorovoj umetnosti. Drugačijeg je mišljenja i posluga, koji u punoj snazi dolazi na vrata dnevne sobe da sluša pevanje slavnog umetnika...

U međuvremenu, postaje jasno da neko čije lice nije prikazano ide ka biblioteci sa nožem u ruci...

Nešto kasnije, Luiz Stokbridž odlazi da proveri Ser Vilijama i pronalazi ga izbodenog na smrt. Cela kuća trči na njen vrisak, a lord Stokbridž poziva policiju u vilu.

Nekoliko sati kasnije, inspektor Tompson (Stiven Fraj) i PC Dekster (Ron Vebster) stižu na imanje. Nakon pregleda mesta zločina, Dekster pretpostavlja da je ser Vilijam već bio mrtav kada je uboden, na šta ukazuje mala količina krvi iz rane.

Denton ponovo odlazi kod lejdi Silvije i ponovo provodi noć kod nje.

Ujutru trećeg dana, Henri Denton otkriva da je glumac koji se, uz dozvolu ser Vilijama, pretvarao da je sluga kako bi proučavao život sluge za novu ulogu. Pojavljuje se za doručkom kao gost, na očiglednu ljutnju ledi Silvije, koja smatra da nije iskoristila Henrija, već suprotno. Posle doručka, inspektor Tompson ispituje sve koji su imali motiv da žele mrtvog Ser Vilijama: Entonija Meredita, ledi Silviju, groficu od Trentama. Posle Entonijevog ispitivanja, Meredit neočekivano izliva svoju dušu služavki Doroti, koja ga počasti pekmezom u ostavi i takođe iskreno o tome koliko je život nepravedan... Inspektor Tompson ispituje sluge, otkrivajući neke neprijatne detalje iz njihovih biografija: ispostavlja se da je dostojanstvenom batleru Dženingsu suđeno zbog odbijanja od vršenja vojne dužnosti. Dženings ne može da podnese stres i napije se. Gospođa Vilson i verna Doroti pokušavaju da sakriju ovu činjenicu i sačuvaju njegov ugled i položaj u kući.

Uveče pre večere, Izobel daje Frediju ček da stane iza nje, ali Mejbel, koja je odlučila da prekine svoj ponižavajući položaj obične žene, oštro uzvraća još jedan napad na groficu Konstancu, a zatim zahteva od svog muža ček koji je dobio od Izobel, koju je Fredi primoran da slomi.

Elsi ne izlazi iz sobe od prethodne večeri: htela je da ode ujutru, ali je ubistvo primorava da ostane na imanju do kraja istrage. Priznaje Meri da se ne kaje zbog toga što se dogodilo, da nije volela ser Vilijama, ali joj se dopao način na koji se ophodio prema njoj i rekla je da je imala šansu da postigne više u svom životu. Elsi je čak i drago što je završila sa poslom u Gosford parku.

Meri čuje još jedan razgovor o pokojnom vlasniku. Gospođa Kroft, za poučavanje kurve Berte, priča da je u mladosti ser Vilijam bio poznat po zavođenju žena koje su radile u njegovim fabrikama. Ako bi devojka zatrudnela, nudio joj je izbor: da dete zadrži za sebe i izgubi posao ili da dete na usvajanje u porodici bez dece, ali da ostane na funkciji. Meri ubrzo shvata da je Robert Parks ubio ser Vilijama. Ona dolazi u njegovu sobu, a Parks potvrđuje da je Meri u pravu, ser Vilijam je bio njegov otac: saznao je kada je ukrao njegova dokumenta iz sirotišta i u njima pronašao fotografiju svoje majke i informaciju da ga je Mekordl smestio u sirotište. Parks je primljen u službu, prošao je sve korake lakeja i postao prvoklasni sobar, a zatim je otišao da radi za lorda Stokbridža da bi ušao u kuću ser Vilijama. Prethodne noći je iskoristio to što su se sluge okupile ispred salona da slušaju Novela kako peva, stavio je prljave galoše da bi stekao utisak da je neko ušao sa ulice, izvadio napunjen nož, ušunjao se. biblioteku i izbo Ser Vilijama. Već je jasno da je Mekordl tada bio mrtav - otrovan, ali Robert kaže Meri da, iako on to nije znao, nije briga ko je to uradio. Nakon toga, Robert ljubi devojku: sanjao je o tome od trenutka kada ju je video.

Ujutro četvrtog dana, inspektor zaključuje da je ser Vilijam ubio nasumični razbojnik koji je ušao sa ulice, čiji su otisci stopala pronađeni na tepihu. Gosti mogu slobodno da napuste imanje. Lejdi Lavinija od sestre dobija garancije da će njenom mužu biti pružena finansijska podrška, srećna je, jer se, za razliku od svojih sestara, udala za siromašnog Entonija Meredita iz ljubavi. Čim se sazna da Entonijev posao ide dobro, Fredi Nezbit pokušava da mu se nametne kao partner. Izobel čuje Standiševo cinično rezonovanje o udaji zbog novca i prekida svoju vezu sa njim.

Elsi napušta imanje, uzimajući ser Vilijamovog voljenog psa, o kome sada niko ne brine. Vajzman nudi da odveze Elsi do Londona, a ona ulazi u auto sa njim, Novelom i Henrijem, ostavljajući Gosford park za novi život.

U međuvremenu, Meri pomaže grofici Trantham da ode u njenu sobu, gde dolazi ledi Silvija. Dame počinju da raspravljaju o sudbini imanja, nastavljaju da ogovaraju neprijateljstvo između gospođe Kroft i gospođe Vilson... Ledi Silvija pominje da su obe radile u jednoj od fabrika pokojnog ser Vilijama, a takođe pokušava da zapamtite devojačko prezime gospođe Vilson: ili Parkinson, ili Parker, ili Parks... Meri sve razume i dolazi kod gospođe Vilson, koja priznaje da je otrovala ser Vilijama. Prepoznala se na fotografiji u sobi Roberta Parksa, koju je jednom pronašao u novinama sirotišta i od tada uvek nosi sa sobom i drži na noćnom ormariću. Jednom je poverovala Mekordlu i, nevoljno, dala dete na usvajanje u dobru porodicu, a Mekordl je, kako je postalo jasno iz Parksovih objašnjenja, jednostavno poslao sina u sirotište. Sestra gospođe Vilson joj to nije oprostila, jer se nije odrekla svog deteta, začetog pod sličnim okolnostima takođe od Mekordla, čak ni po cenu svog mesta u fabrici. Ubrzo je umrlo sestrino dete. A onda je gospođa Vilson, koja je zadržala svoj položaj, nagovorila Mekordla da ponovo odvede njenu sestru da radi, kao glavni kuvar na imanju. Tako se ispostavilo da su gospođa Vilson i gospođa Kroft sestre... Gospođa Vilson nastavlja svoju priču: prepoznavši sebe na fotografiji u sobi Roberta Parksa, shvatila je da ako Robert ima fotografiju, onda je može i dobiti samo uvidom u dokumente skloništa, što znači da zna ko ga je dao u sirotište, očigledno nije slučajno završio u Gosford parku i želi da se osveti. Tada je odlučila da deluje proaktivno i došla je kod vlasnika sa nepotrebnom kafom... Bila je idealna sluškinja i shvatila je da posle svađe u trpezariji sa suprugom, ser Vilijam neće želeti kafu, već nešto jako, da će je pitati da sipa viski, i u tom trenutku će moći da u njega ubaci otrov... Gospođa Vilson sa ponosom priznaje da je ispred svog sina: čak i ako se sve otkrije, Robert Parks će biti opravdan, jer je on već ubo mrtvo telo. Meri napušta gospođu Vilson, koja prodire u tihe jecaje. U tom trenutku na vrata ulazi gospođa Kroft, koja je, kao i Meri, sve razumela, i došla da zagrli svoju sestru Elsi posle toliko godina otuđenja. Gospođa Vilson žali što je izgubila svog dečaka, ali Lizi je teši da je on barem živ, bezbedan i slobodan.

Meri se oprašta od Roberta ne govoreći mu ništa. Onda ona sama ulazi u kola do grofice Konstance.

...Gosti napuštaju imanje, a Dženings, sa uzdahom olakšanja, zatvara ulazna vrata.

Reference uredi

  1. ^ „AFI|Catalog”. catalog.afi.com. Pristupljeno 13. 12. 2022. 

Spoljašnje veze uredi