Grgur Branković (sin sevastokratora Branka)

син севастократора Бранка

Grgur Branković (umro pre 16.07. 1398) je bio srpski plemić iz druge polovine XIV veka i srednji sin sevastokratora Branka Mladenovića, koji je upravljao Ohridom u doba cara Dušana (kralj 13311346, car 1346—1355). Zajedno sa mlađim bratom Vukom, upravljao je malim porodičnim posedom oko Borča u Drenici na Kosovu[1]. Njih dvojica su u martu 1365. godine dali priloge svetogorskom manastiru Hilandaru, što je poveljom potvrdio car Uroš (1355—1371). Bio je oženjen Teodorom, a preminuo je pre 16.07.1398. godine[a]

Grgur Branković (sin sevastokratora Branka)
Lični podaci
Datum smrti16. jul 1398.
Porodica
RoditeljiBranko
DinastijaBrankovići

Pojedini istoričari, na osnovu jednog zapisa[b], smatraju da je njegova supruga jedno vreme živela sa Markom Mrnjavčevićem (1371—1395), u doba kada je on oterao svoju suprugu Jelenu, ćerku Radoslava Hlapena.

U jednom izvoru iz tog doba, navodi se da je, za vreme kralja Vukašina (1365—1371), Pologom (oblašću oko Tetova) upravljao izvesni Grgur. Radoslav Grujić je smatrao da se radi o Grguru Brankoviću, što su kao mogućnosti prihvatili i neki drugi istoričari, ali ima i onih koji smatraju da se radi nekom vlastelinu Vukašina Mrnjavčevića[1].

Zajedno sa mlađim bratom Vukom naslikan je pored cara Uroša na fresci u crkvi Bogorodice Perivlepte u Ohridu[2]. Kompozicija na kojoj su, pored njih trojice, naslikana i tri sveštena lica iz Ohrida, smeštena je u (severnom) paraklisu svetog Grigorija Bogoslova, na njegovom fasadnom zidu. Datira se u 1365. godinu[2], a danas dosta oštećena.

Porodica

uredi

Grgur Branković je rođen kao srednji sin sevastokratora Branka Mladenovića, u braku sa nepoznatom plemkinjom. Pored njega, oni su imali još troje dece, dva sina i jednu ćerku, koja je bila najmlađe dete[3]:

Bio je oženjen Teodorom, a u izvorima nema podataka o tome da li su imali dece.

Napomene

uredi
  1. ^ U jednom dokumentu koji nosi taj datum njegova supruga Teodora se navodi kao udovica.
  2. ^ U zapisu stoji da je Marko oterao svoju suprugu Jelenu i živeo sa Teodorom Grgurovom.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Šuica, Marko (2000). Nemirno doba srpskog srednjeg veka. Beograd. str. 24,38. ISBN 86-355-0452-6. 
  2. ^ a b Radojčić, Svetozar (1996). Portreti srpskih vladara u srednjem veku (fototipsko izdanje originala iz 1934. godine sa dopunama). Beograd. str. 124. ISBN 86-80879-07-X. 
  3. ^ Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2001). Srpske dinastije. Novi Sad: Plantoneum. ISBN 86-83639-01-0. 

Literatura

uredi