Grgur Branković (sin sevastokratora Branka)
Grgur Branković (umro pre 16.07. 1398) je bio srpski plemić iz druge polovine XIV veka i srednji sin sevastokratora Branka Mladenovića, koji je upravljao Ohridom u doba cara Dušana (kralj 1331—1346, car 1346—1355). Zajedno sa mlađim bratom Vukom, upravljao je malim porodičnim posedom oko Borča u Drenici na Kosovu[1]. Njih dvojica su u martu 1365. godine dali priloge svetogorskom manastiru Hilandaru, što je poveljom potvrdio car Uroš (1355—1371). Bio je oženjen Teodorom, a preminuo je pre 16.07.1398. godine[a]
Grgur Branković (sin sevastokratora Branka) | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum smrti | 16. jul 1398. |
Porodica | |
Roditelji | Branko |
Dinastija | Brankovići |
Pojedini istoričari, na osnovu jednog zapisa[b], smatraju da je njegova supruga jedno vreme živela sa Markom Mrnjavčevićem (1371—1395), u doba kada je on oterao svoju suprugu Jelenu, ćerku Radoslava Hlapena.
U jednom izvoru iz tog doba, navodi se da je, za vreme kralja Vukašina (1365—1371), Pologom (oblašću oko Tetova) upravljao izvesni Grgur. Radoslav Grujić je smatrao da se radi o Grguru Brankoviću, što su kao mogućnosti prihvatili i neki drugi istoričari, ali ima i onih koji smatraju da se radi nekom vlastelinu Vukašina Mrnjavčevića[1].
Zajedno sa mlađim bratom Vukom naslikan je pored cara Uroša na fresci u crkvi Bogorodice Perivlepte u Ohridu[2]. Kompozicija na kojoj su, pored njih trojice, naslikana i tri sveštena lica iz Ohrida, smeštena je u (severnom) paraklisu svetog Grigorija Bogoslova, na njegovom fasadnom zidu. Datira se u 1365. godinu[2], a danas dosta oštećena.
Porodica
urediGrgur Branković je rođen kao srednji sin sevastokratora Branka Mladenovića, u braku sa nepoznatom plemkinjom. Pored njega, oni su imali još troje dece, dva sina i jednu ćerku, koja je bila najmlađe dete[3]:
- Nikola Radonja (u monaštvu Roman i Gerasim) (?—3. decembra 1399)
- Vuk (oko 1345—6. novembra 1397)
- Teodora (Vojislava) (?—?), udata za Đorđa Topiju, gospodara Drača
Bio je oženjen Teodorom, a u izvorima nema podataka o tome da li su imali dece.
Napomene
urediVidi još
urediReference
uredi- ^ a b Šuica, Marko (2000). Nemirno doba srpskog srednjeg veka. Beograd. str. 24,38. ISBN 86-355-0452-6.
- ^ a b Radojčić, Svetozar (1996). Portreti srpskih vladara u srednjem veku (fototipsko izdanje originala iz 1934. godine sa dopunama). Beograd. str. 124. ISBN 86-80879-07-X.
- ^ Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2001). Srpske dinastije. Novi Sad: Plantoneum. ISBN 86-83639-01-0.
Literatura
uredi- Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2001). Srpske dinastije. Novi Sad: Plantoneum. ISBN 86-83639-01-0.