Dakija Mediteranea

Dakija Mediteranea (lat. Dacia Mediterranea), odnosno Sredozemna ili Mediteranska Dakija, bila je rimska provincija, koja je nastala krajem 3. veka (ili početkom 4. veka), a postojala je sve do početka 7. veka. Stvorena je podelom provincije Dakije Aurelijane na dve nove pokrajine: Dakija Mediteranea (južni deo) i Dakija Ripenzis (severni deo). U nauci postoje nedoumice oko tačnog vremena i načina podele, tako da pojedini stručnjaci smatraju da je ta provincijska reorganizacija bila izvršena već za vreme vladavine cara Dioklecijana (284—305), dok se drugi opredeljuju za vreme cara Konstantina I (306—337). Gravni grad provincije bila je Serdika (današnja Sofija), a drugi po važnosti bio je Naisus (današnji Niš). Početkom 7. veka, provincija je opustošena i uništena za u vreme najezde Avara i Slovena.[1][2]

Dakija Mediteranea
Dacia Mediterranea
kraj 3. / početak 4. veka—početak 7. veka

Dakija Mediteranea i okolne
provincije, oko 400. godine
Glavni gradSerdika
RegijaJugoistočna Evropa
ZemljaRimsko carstvo
Događaji
StatusBivša pokrajina
Istorija 
• Uspostavljeno
kraj 3. / početak 4. veka
• Ukinuto
početak 7. veka
Prethodnik
Sledbenik
Dakija Aurelijana
Avarski kaganat

Istorija

uredi
 
Dakija Mediteranea i susedne vizantijske pokrajine tokom 6. veka

Provincija je nazvana „sredozemnom” Dakijom zbog toga što se nalazila dublje u unutrašnjosti, u odnosu na susednu „priobalna” Dakiju, koja se protezala duž obale Dunava. Sredozemna Dakija je obuhvatala zapadni deo današnje Bugarske (oblasti oko Sofije i Đustendila) i istočni deo današnje Srbije (oblasti oko Niša i Pirota).[1]

U sklopu podele poznog Rimskog carstva na veće upravne oblasti (dijeceze), provincija Dakija Mediteranea je prvobitno pripadala dijecezi Meziji, koja je za vreme cara Konstantina I (306—337) podeljena na dva dela, te su tako nastale: dijeceza Dakija na severu i dijeceza Makedonija na jugu. Prilikom te podele, provincija Dakija Mediteranea ušla je u sastav dijeceze Dakije, koja je pripadala pretorijanskoj prefekturi Ilirik.[3]

Za vreme vladavine cara Justinijana I (527—565) stvorena je nova Arhiepiskopija Justinijana Prima, sa sedištem u gradu Justinijana Prima (Caričin grad kod današnjeg Lebana u Srbiji), a toj arhiepiskopiji je dodeljena crkvena nadležnost nad svim provincijama dijeceze Dakije, uključujući i provinciju Sredozemnu Dakiju.[4]

Tokom 4. i 5. veka, u ovu provinciju su u više navrata upadali Goti,[5] a tokom 6. veka Sloveni i Avari, koji su početkom 7. veka uništili vizantijsku vlast u na širem području, čime je i ova provincija prestala da postoji.[6]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Mirković 1981, str. 89-105.
  2. ^ Mócsy 2014, str. 274.
  3. ^ Vasić 1995, str. 327-335.
  4. ^ Turlej 2016, str. 47-86.
  5. ^ Zečević 2002.
  6. ^ Kovačević 1981, str. 109-124.

Literatura

uredi

Šablon:Porta bar