Danilo ili Danijel (hebr. דָּנִיּאֵל, arap. دانيال) je bio starozavetni prorok o kome svedoči Bibliji u Knjizi o Danilu. Ime „Danilo“ u prevodu znači „Sudio mu bog“. „Dan“ = sudija i „i“ = sufiks koji označava glagol vezan uz govornika. Prema Knjizi o Danilu, u mladosti, Danilo je odnet u Vavilon gde je bio u službi suda u nadležnosti Ašpenaza. Danilo je tamo postao poznat po tumačenju snova i uspeo je da postane jedna od najznačajnijih ličnosti u vavilonskom sudu, sve dok Persijanci nisu osvojili Kipar.[1] Konsenzus većine savremenih naučnika je da Danilo nije istorijska ličnost i da je knjiga zagonetna aluzija na vladavinu helenističkog kralja u 2. veku pre nove ere Antioha IV Epifana.[2][3]

Prorok Danilo na Mikelanđelovom svodu Sikstinske kapele

Pravoslavni hrišćani proslavljaju Danila kao sveca i proroka. Judaizam smatra Knjigu o Danilu sastavnim delom jevrejskog zakona, ali ne priznaje Danila za proroka. Islam priznaje Danila za proroka, iako se on ne pominje eksplicitno u Kuranu.

Šest gradova polaže pravo na Danilovu grobnicu, a najpoznatija tvrdnja je ona u Suse, na jugu Irana, na mestu poznatom kao Šuš Danijal.[4] On nije prorok u judaizmu,[5] ali su ga rabini smatrali najistaknutijim članom vavilonske dijaspore, neprevaziđenim u pobožnosti i dobrim delima, čvrstim u svom pridržavanju Zakona uprkos tome što je bio okružen neprijateljima koji su tražili njegovu propast, a u prvih nekoliko vekova nove ere zapisali su mnoge legende koje su izrasle oko njegovog imena.[6] U hrišćanstvu se smatra prorokom, i iako se ne pominje u Kuranu, muslimanski izvori ga opisuju kao proroka.

Zaleđina uredi

 
Prikaz Danila u vitražima pri posredovanju kod Arioha, komandanta kraljeve garde, kome je naređeno da pogubi vavilonske mudrace nakon što nisu mogli da protumače Navuhodonozorov san.

Danilovo ime znači „Bog (El) je moj sudija“.[7] Dok je najpoznatiji Danilo junak Knjige proroka Danila koji tumači snove i prima apokaliptičke vizije, Biblija takođe kratko pominje još tri osobe ovog imena:

  • Knjiga proroka Jezekilja (14:14, 14:20 i 28:3) se odnosi na legendarnog Danila poznatog po mudrosti i pravednosti. U stihu 14:14, Jezekilj kaže o grešnoj zemlji Izraela da „čak i kada bi ova trojica, Noje, Danilo i Jov, bili u njoj, oni bi svojom pravednošću izbavili samo svoje živote“. U 28. poglavlju, Jezekilj se ruga kralju Tira, retorički pitajući: „Jesi li mudriji od Danila?“[2] Čini se da je autor knjige Danila uzeo ovu legendarnu figuru, poznatu po svojoj mudrosti, da mu služi kao centralno ljudski karakter.[8]
  • Knjiga Jezdrina (8:2) pominje sveštenika po imenu Danilo koji je sa Jezdrinom otišao iz Vavilona u Jerusalim.[2]
  • Prva knjiga Letopisa (3:1) pominje Davidovog sina po imenu Danilo.

Daniel (Dn'il, ili Danel) je takođe ime ličnosti u legendi o Akatu iz Ugarita.[2] (Ugarit je bio hananski grad uništen oko 1200. godine pre nove ere – ploča sa pričom datira oko 1360. p. n. e.).[9] Ovaj legendarni Danilo je poznat po svojoj pravednosti i mudrosti, i sledbenik boga El (otuda njegovo ime), koji je objavio svoju volju kroz snove i vizije.[10] Malo je verovatno da je Jezekilj poznavao daleko stariju hanansku legendu, ali se čini razumnim pretpostaviti da postoji neka veza između njih.[11] Autori priča u prvoj polovini Knjige proroka Danila verovatno takođe nisu znali za Ugaritskog Danila i verovatno su preuzeli ime svog heroja od Jezekilja; autor vizija u drugoj polovini je zauzvrat preuzeo ime svog junaka iz priča.[11]

Danilov život uredi

U trećoj godini vladavine Joakima (606. p. n. e.), Danila i još tri mladića po imenu Hananija, Mišael i Azarija su odneli u Vavilon, zajedno sa nekim od sudija prvog hrama.

Pošto je Danilo bio u obavezi da uđe u službu kralja Vavilona, u skladu sa njihovim običajima, primio je haldejski ime Baltazar, odnosno, princ Bel. Dok je bio u Vavilonu, vrlo verovatno je boravio u Navukodonosorovoj palati. Ipak, Danilo i njegova tri druga sačuvali su svoj izrazito jevrejski verski i kulturni identitet, identitet koji bi pre ili kasnije došao u sukob sa paganizmom vavilonskog suda.

Danilo je poznat i po svom tumačenju Navukodonosorovog sna, kojim je pomogao kralju da spase sebi život i sačuva kraljevstvo. Za uspešno čitanje reči Anđela Božijeg na grobu, Danilo je nagrađen od strane Vavilonaca ljubičastim plaštem i uzdizanjem na rang „trećeg vladara“ kraljevstva. Veruje se da je zvanje „drugi vladar“ nosio Baltazar, sin Navukodonosorov.

Nakon persijskog osvajanja Vavilona, Danilo je zadržan od strane „tri poglavara“ carstva za vreme vladavine Darija, te je stoga bio praktično na čelu državne uprave, uz mogućnost da izvede Jevrejski narod iz ropstva (Danilo 9), što je i učinio omogućivši im da se vrate u svoju domovinu, iako se on nije vratio sa njima.

Danilo je zbog vernosti jevrejskom Bogu bio izložen progonu od strane suparnika unutar kraljevske administracije. Njegova tri prijatelja su bačena u užarenu peć zbog odbijanja da se poklone vavilonskom kralju Navukodonosoru kao bogu, ali su na čudesan način spašeni. I Danlo će godinu dana kasnije, biti bačen u lavovsku pećinu iz istih razloga, ali je i on čudom spašen, nakon čega vavilonski kralj izdaje dekret o poštovanju „Danilovog boga“ (Danilo 6:26). To će umnogome uticati i na koknačno proglašenje kraja jevrejskog ropstva u Vavilonu(536. p. n. e.).

Danilo je postao prorok u poznim godinama života. Njegova proročanstva pominju kasnije i drugi jevrejski proroci: Isaija, Jeremija i Jezekilj.

Pravoslavna crkva slavi Svetog proroka Danila, zajedno sa tri mladića, 17. decembra.

Reference uredi

  1. ^ Redditt 2008, str. 181–82. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFRedditt2008 (help)
  2. ^ a b v g Collins 1999, str. 219.
  3. ^ Noegel & Wheeler 2002, str. 74.
  4. ^ Gottheil & König 1906.
  5. ^ Noegel & Wheeler 2002, str. 76.
  6. ^ Ginzberg 1998, str. 326.
  7. ^ Redditt 2008, str. 180. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFRedditt2008 (help)
  8. ^ Seow 2003, str. 4. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFSeow2003 (help)
  9. ^ Walton 1994, str. 49.
  10. ^ Seow 2003, str. 3–4. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFSeow2003 (help)
  11. ^ a b Collins 1999, str. 220.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi