Darije I
Darije I Veliki, (stpers. ; 549. p. n. e.–485. p. n. e.), persijski car (521. p. n. e.–485. p. n. e.) naslednik Kambiza II, osvajača Egipta. Bio je jedan od najvećih vladara starog istoka. Pošto je ugušio niz pobuna u istočnim provincijama, sproveo je reorganizaciju državne uprave. Podelio je državu na 20 velikih oblasti (satrapija) kojima je dao odgovarajuću autonomiju, ali da bi ih sprečio da se odvoje, podelio je civilnu i vojnu vlast u njima. Centralnu vlast pojačao je poreskim sistemom kojim su se ogromne sume novca sticale u njegovu kasu. Jedinstvu carstva služila je i putna mreža koju je razvio. Pošto je urednio vojsku i državu, krenuo je u osvajačke ratove. Oko 513. p. n. e. izveo je bezuspešni pohod na Skite a zatim započeo sa pokoravanjem maloazijskih Grka. Ugušio je Jonski ustanak (499-494. p. n. e.), posle čega su se razvili Grčko-persijski ratovi, završeni tek 449. p. n. e. Persija je u njegovo doba postala najveća država starog veka, sve do pojave Aleksandra.[2][3]
Darije I | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 550. p. n. e. |
Datum smrti | 486. p. n. e. |
Porodica | |
Supružnik | Atossa, Artystone, Parmys |
Potomstvo | Kserks I, Abrocomes, Arsames, Gobryas, Artobazanes, Ariabignes, Ariamenes, Artazostre, Masistes, Achaemenes, Arsames |
Roditelji | Hystaspes |
Dinastija | Ahemenidi |
Prethodnik | Kambiz II |
Naslednik | Kserks I[1] |
Dolazak na vlast uredi
Darije I je pripadao plemićkoj porodici unutar Persijskog carstva. Bio je rođak Kambiza. Posle ubistva ili samoubistva Kambiza II 522. p. n. e., uzurpator prestola Gaumata je nesmetano vladao kao tobožnji Smerdis, ubijeni sin Kira Velikog i brat Kambriza II. Niko se nije usudio ustati protiv lažnog cara. Tačnije niko osim Darija I. Darijev otac i deda se nisu usudili tražiti presto od lažnog cara Gaumate. Darije Veliki uz pomoć šest plemića iznenađuje i ubija uzurpatora oktobra 521. p. n. e. u Međijanskoj tvrđavi.
Darije Veliki postaje kralj. Ženi se s Atosom, ženom lažnog kralja i kćerkom Kira Velikog. Imali su sina Kserksa I., koji će naslediti oca.
Iznenadnu promjenu vladara vladari istočnih provincija su videli kao dobru priliku da dobiju nezavisnost. U Suzi, Vavilonu, Mediji, Sagarti uzurpatori su skupljali armije iza sebe. U Persiji se opet pojavio drugi lažni car. Darije međutim do 520./519. p. n. e. smiruje sve te pobune. Čak i Vavilon koji se dva puta bunio priznao je vlast Darija Velikog.
Darije vlada Carstvom uredi
Evropske i severno afričke kampanje uredi
Darije Veliki je 512. p. n. e. preduzeo rat protiv Skita. Velika persijska armija je prešla Bosfor, zauzela istočnu Trakiju i prešla Dunav. Nakon što je otišao predaleko u stepe, morao se vratiti.
Pred kraj vladavine Darija Velikog počinju sukobi sa Grcima. Grčko-persijske ratove su započeli sami Grci. U Joniji (današnja egejska obala Turske) grčki gradovi, koji su uključivali velika središta poput Mileta i Halikarnasa, nisu mogli održati svoju nezavisnost i došli su pod vlast Persijskog carstva sredinom 6. veka. Grci su 499. p. n. e. podigli Jonski ustanak, pa su im Atina i neke Grčke oblasti pristigle u pomoć. Odlučujuća bitka odigrala se 494. p. n. e. kod ostrva Lide na ulazu u miletsku luku. Persijska flota, sastavljena od egipatskih i feničanskih brodova, razbila je helenske snage. Milet je osvojen i spaljen. Ovi događaji označili su slom Jonskog ustanka.
Nekoliko godina posle sloma Jonskog ustanka Darije je preuzeo veliki pohod na Heladu. Izgovarao se da želi da kazni Atinjane jer su pružili pomoć pobunjenicima. Prva persijska ekspedicija je doživela poraz 492. p. n. e. Persijanci su se iskrcali na Atici, ali ih je Grčka vojska pod vodstvom atinskog vojskovođe Miltijada porazila u Maratonskoj bici.
Vlast uredi
Darije Veliki je bio pripadnik zorastrijske religije koju je osnovao prorok Zaratustra. Darije je bio veliki državnik i organizator. Unapredio je persijski administrativni sistem i zakone. Promjene zakona su se ticale zakona o dokazima, ropstvu, podmićivanjima i nasilju.
Vreme osvajanja je prošlo, jer je sad imao ogromnu državu. Sad su se ratovi koje je poduzimao svodili samo sa svrhom čuvanja prirodnih granica carstva i da drži varvare što dalje od granica. Tako Darije podjarmljuje divlje narode pontskih i jermenskih planina, te proširuje persijsku dominaciju i na Kavkaz. Zbog istih razloga bori se i protiv iranskih stepskih naroda. Tokom tih pohoda sprovodi i vojne reforme kao što su uvođenje regrutovanja, plata za vojnike, obuka vojnika.
Podelio je carstvo na 20 provincija, a svakom provincijom, satrapijom upravljao je satrap. Položaj satrapa je obično bio nasledan i bio je jako autonoman, što je omogućavalo da provincije imaju različite zakone, običaje i vladajuću klasu. Svaka provincija je imala obavezu da plaća veliki porez u zlatu ili srebru. Mnoga područja su zbog visokih obaveza počela da ekonomski nazaduju. Svaka satrapija je imala satrapa, nezavisnog finansijskog kontrolora i nezavisnog vojnog koordinatora. Time je vlast unutar satrapije bila podeljena, pa je bila smanjena verovatnost pobuna.
Građevinski poduhvati uredi
Tokom Darijeve vladavine započeti su mnogi građevinski projekti. Jedan od najvećih je gradnja Persepolja, nove prestolnice Persije. Zidine prestonice su bile 20 m. visoke, a 10 m. debele. Iskopao je kanal od Nila do Sueca, tako da su brodovi mogli doći iz Nila, kroz kanal do crvenog mora do Persije. Izgradio je brojne puteve, a najpoznatiji su od Suze do Persepolja i od Sarda do Suze, koji je poznat i kao Kraljevski put.
Ekonomija, diplomatija i trgovina uredi
Uveo je fiksni novac. Razvijao je trgovinu unutar carstva, a slao je ekspedicije do Kabula i Inda. Da bi pridobio svoje podanike, dozvoljavao je veliku slobodu veroispovesti. Dozvolio je Jevrejima da grade Jerusalimski hram. Štitio je i pomagao gradnju hramova svih vera. Toliko da su čak sva Grčka proročišta u Aziji bili na njegovoj strani u ratu sa Grcima.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Jürgen von Beckerath, Handbuch der ägyptischen Königsnamen (= Münchner ägyptologische Studien, vol 46), Mainz am Rhein: Verlag Philipp von Zabern. 1999. ISBN 3-8053-2310-7. str. 220–21..
- ^ „DĀḠESTĀN”. Pristupljeno 29. 12. 2014.
- ^ Suny, Ronald Grigor (1994). The Making of the Georgian Nation. ISBN 978-0253209153. Pristupljeno 29. 12. 2014.
Literatura uredi
- Abott, Jacob (1850), History of Darius the Great, New York: Harper & Bros
- Balentine, Samuel (1999), The Torah's vision of worship, Minneapolis: Fortress Press, ISBN 978-0-8006-3155-0
- Bedford, Peter (2001), Temple restoration in early Achaemenid Judah (illustrated izd.), Leiden: Brill, ISBN 978-90-04-11509-5
- Bennett, Deb (1998), Conquerors: The Roots of New World horsemanship, Solvang, CA: Amigo Publications, Inc., ISBN 978-0-9658533-0-9
- Boardman, John (1988), The Cambridge Ancient History, IV (II izd.), Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-22804-6
- Boardman, John, ur. (1982). The Cambridge Ancient History. 10: Persia, Greece, and the Western Mediterranean. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 239—243. ISBN 978-0-521-22804-6.
- Boyce, Mary (1979). Zoroastrians: Their Religious Beliefs and Practices. Psychology Press. str. 1—252. ISBN 9780415239028.
- Boyce, M. (1984). „Ahura Mazdā”. Encyclopaedia Iranica, Vol. I, Fasc. 7. str. 684—687.
- Briant, Pierre (2002). From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire. Eisenbrauns. str. 1—1196. ISBN 9781575061207.
- Cook, J. M. (1985), „The Rise of the Achaemenids and Establishment of their Empire”, The Median and Achaemenian Periods, Cambridge History of Iran, 2, London: Cambridge University Press
- Frye, Richard Nelson (1984). The History of Ancient Iran . C.H.Beck. str. 1–411. ISBN 9783406093975. „false.”
- Grousset, René (1970). The Empire of the Steppes: A History of Central Asia . Rutgers University Press. str. 1–687. ISBN 9780813513041. „false.”
- Herodotus, ur. (2015). The Histories. Knopf Doubleday Publishing Group. str. 352. ISBN 978-0-375-71271-5.
- Llewellyn-Jones, Lloyd (2017). „The Achaemenid Empire”. Ur.: Daryaee, Touraj. King of the Seven Climes: A History of the Ancient Iranian World (3000 BCE - 651 CE). UCI Jordan Center for Persian Studies. str. 1—236. ISBN 9780692864401.
- Safra, Jacob (2002), The New Encyclopædia Britannica, Encyclopædia Britannica Inc, ISBN 978-0-85229-787-2
- Schmitt, Rudiger (1994). „DARIUS i. The Name”. Encyclopaedia Iranica, Vol. VII, Fasc. 1. str. 40.
- Sélincourt, Aubrey (2002), The Histories, London: Penguin Classics, ISBN 978-0-14-044908-2
- Shahbazi, A. Shapur (1988). „Bahrām II”. Encyclopaedia Iranica, Vol. III, Fasc. 5. str. 514—522.
- Shahbazi, Shapur (1994), „Darius I the Great”, Encyclopedia Iranica, 7, New York: Columbia University, str. 41—50
- Siliotti, Alberto (2006), Hidden Treasures of Antiquity, Vercelli, Italy: VMB Publishers, ISBN 978-88-540-0497-9
- Spielvogel, Jackson (2009), Western Civilization: Seventh edition, Belmont, CA: Thomson Wadsworth, ISBN 978-0-495-50285-2
- Tropea, Judith (2006), Classic Biblical Baby Names: Timeless Names for Modern Parents, New York: Bantam Books, ISBN 978-0-553-38393-5
- Van De Mieroop, Marc (2003), A History of the Ancient Near East: Ca. 3000–323 BC, "Blackwell History of the Ancient World" series, Hoboken, NJ: Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-631-22552-2
- Verlag, Chronik (2008), The Chronicle of World History, Old Saybrook, CT: Konecky and Konecky, ISBN 978-1-56852-680-5
- Duncker, Max (1882), Evelyn Abbott, ur., The history of antiquity (Volume 6 izd.), R. Bentley & son
- Egerton, George (1994), Political memoir: essays on the politics of memory, Routledge, ISBN 978-0-7146-3471-5
- Moulton, James (2005), Early Zoroastrianism, Kessinger Publishing, ISBN 978-1-4179-7400-9
- Del Testa, David (2001), Government leaders, military rulers, and political activists (illustrated izd.), Greenwood Publishing Group, ISBN 978-1-57356-153-2
- Poolos, J (2008), Darius the Great (illustrated izd.), Infobase Publishing, ISBN 978-0-7910-9633-8
- Kuhrt, A. (2013). The Persian Empire: A Corpus of Sources from the Achaemenid Period. Routledge. ISBN 978-1-136-01694-3.
- Farrokh, Kaveh (2007), Shadows in the desert: ancient Persia at war, Osprey Publishing, ISBN 978-1-84603-108-3
- Beckwith, Christopher (2009), Empires of the Silk Road: a history of Central Eurasia from the Bronze Age to the present (illustrated izd.), Princeton University Press, ISBN 978-0-691-13589-2
- Chaliand, Gérard (2004), Nomadic empires: from Mongolia to the Danube (illustrated, annotated izd.), Transaction Publishers, ISBN 978-0-7658-0204-0
- Woolf, Alex; Steven Maddocks; Richard Balkwill; Thomas McCarthy (2004), Exploring Ancient Civilizations (illustrated izd.), Marshall Cavendish, ISBN 978-0-7614-7456-2
- Ross, William; H. G. Wells (2004), The Outline of History: Volume 1 (Barnes & Noble Library of Essential Reading): Prehistory to the Roman Republic (illustrated izd.), Barnes & Noble Publishing, ISBN 978-0-7607-5866-3, Pristupljeno 28. 7. 2011
- Abbott, Jacob (2009), History of Darius the Great: Makers of History, Cosimo, Inc., ISBN 978-1-60520-835-0
- Waters, Matt (1996). „Darius and the Achaemenid Line” . London: 11—18.
- Waters, Matt (2014). Ancient Persia: A Concise History of the Achaemenid Empire, 550–330 BCE. Cambridge University Press. str. 1—272. ISBN 9781107652729.
- Malandra, William W. (2005). „Zoroastrianism i. Historical review up to the Arab conquest”. Encyclopaedia Iranica.
- Burn, A.R. (1984). Persia and the Greeks : the defence of the West, c. 546–478 B.C (2nd izd.). Stanford, CA: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-1235-4.
- Ghirshman, Roman (1964). The Arts of Ancient Iran from Its Origins to the Time of Alexander the Great. New York: Golden Press.
- Olmstead, Albert T. (1948). History of the Persian Empire, Achaemenid Period. Chicago: University of Chicago Press.
- Vogelsang, W.J. (1992). The rise and organisation of the Achaemenid Empire : the eastern Iranian evidence. Leiden: Brill. ISBN 978-90-04-09682-0.
- Warner, Arthur G. (1905). The Shahnama of Firdausi. London: Kegan Paul, Trench, Trübner and Co.
- Wiesehöfer, Josef (1996). Ancient Persia : from 550 BC to 650 AD. Azizeh Azodi, trans. London: I.B. Tauris. ISBN 978-1-85043-999-8.
- Wilber, Donald N. (1989). Persepolis : the archaeology of Parsa, seat of the Persian kings (Rev. izd.). Princeton, NJ: Darwin Press. ISBN 978-0-87850-062-8.
Spoljašnje veze uredi
- „INDIA RELATIONS: ACHAEMENID PERIOD – Encyclopaedia Iranica”. iranicaonline.org.