Dezmond Mpilo Tutu (engl. Desmond Mpilo Tutu; Klerksdorp, 7. oktobar 1931Kejptaun, 26. decembar 2021) bio je južnoafrički aktivista i anglikanski nadbiskup koji je svetsku slavu stekao tokom osamdesetih godina 20. veka kao protivnik aparthejda. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984. godine.

Dezmond Tutu
Lični podaci
Datum rođenja(1931-10-07)7. oktobar 1931.
Mesto rođenjaKlerksdorp, Južnoafrička Unija
Datum smrti26. decembar 2021.(2021-12-26) (90 god.)
Mesto smrtiKejptaun, Južnoafrička Republika
PrethodnikFilip Rasel
NaslednikNjongonkulu Ndungane

Potpis

Biografija uredi

Nakon školovanja postao je anglikanski đakon. Posvećen je za sveštenika 1961. godine, a u London je otputovao 1962. godine, gde je usavršavao anglikansku teologiju. Tokom boravka u Engleskoj, obavljao je i svešteničke dužnosti u više župa Anglikanske Crkve. Godine 1967. vraća se u Južnoafričku Republiku, a od 1970. godine predavao je na Nacionalnom univerzitetu u Lesotu. Bio je u službi u Johanezburgu od 1975. godine, a 1977. godine postao je biskup Lesota. Godine 1978. izabran je za generalnog sekretara Južnoafričkog veća Crkava. Borio se protiv aparthejda kao jedan od glavnih lidera i moralna vertikala. Kritikovao je vlast, protivio se ksenofobiji i rasizmu, zalagao se za prava crnaca. Bio je biskup Johanezburga od 1984. do 1986. godine. Postao je nadbiskup Kejptauna 1986. godine, a od 1987. godine i predsednik Afričke konferencije crkava i jedan najuticajnijih verskih vođa Afrike. Predstavlja moralni uzor, portparol je ljudi bez prava glasa.

Godine 1984, Tutu je postao drugi Južnoafrikanac koji je dobio Nobelovu nagradu, nakon što ju je Albert Lutuli dobio 1960. godine. Bio je prvi crni južnoafrički anglikanski nadbiskup Kejptauna, Južne Afrike, i primat crkve Provincije Južne Afrike, danas Anglikanske crkve u Južnoj Africi. Tutu je borac za ljudska prava, a svoj ugled koristi u kampanjama za pomoć potlačenima i u borbi protiv AIDS-a, tuberkuloze, homofobije, siromaštva i rasizma. Naročito se zauzima za probleme trećeg sveta.

Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984. godine, zatim nagradu Albert Švajcer za humanost 1986. godine, Gandijevu nagradu za mir 2005. godine, kao i predsedničku medalju slobode 2009. godine, te mnoge druge nagrade. Tutu je sastavio nekoliko knjiga svojih govora i izreka, te je jedan od autora brojnih drugih knjiga.

Spoljašnje veze uredi