Demijan: povest o mladosti Emila Sinklera“ (nem. Demian. Die Geschichte einer Jugend) roman je nemačkog književnika i nobelovca Hermana Hesea, objavljen 1919. U pitanju je roman obrazovanja u kome se pripoveda o odrastanju i sazrevanju nežnog Emila Sinklera. Njegov život se menja kada upoznaje starijeg dečaka Demijana, koji poseduje nesvakidašnje sposobnosti i mudrosti. Poput drugih Heseovih narativa, i „Demijan” u središte postavlja pitanje kako pronaći sebe i doći do samoostvarenja, te se idejna potka snažno oslanja na Jungov koncept individualizacije. Takođe, u romanu su prisutni odjeci učenja gnosticizma,[1] najpre ideje kainita, na kojima se razvija tema o neophodnosti prisustva suprostavljenih i oprečnih sila u životu.

Prvo izdanje romana
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovDemian. Die Geschichte einer Jugend
AutorHerman Hese
ZemljaNemačka
Jeziknemački
Žanr / vrsta delaObrazovni roman
Izdavanje
Izdavanje1919: Fišer Verlag
Prevod
PrevodilacPaulina Lebl-Albala
Branimir Živojinović
Datum
izdavanja
1961: Prosveta (prvo izdanje)

Hese se tokom pisanja romana suočavao sa velikim teškoćama na privatnom planu. Pored ličnih, unutrašnjih kriza, njegov brak sa Marijom Bernuli se raspadao, deca nisu živela sa njim, velika inflacija ga je dovela na rub siromaštva, a u nemačkoj javnosti je bio neomiljen zbog antiratnih stavova, koje je iskazivao još od početka Prvog svetskog rata.[2] Otuđen od nemačkih čitalaca, Hese je roman objavio pod pseudonimom Emil Sinkler, predstavivši knjigu kao Sinklerovu autobiografsku ispovest. Knjiga je naišla na veliki odjek, pogotovo među razočaranim povratnicima iz izgubljenog rata.[3] Tada se Hese utemeljio kao pisac omiljen kod mladih naraštaja, dok su stariji čitaoci mahom gajili sumnjičavost prema njegovoj prozi. Ubrzo je otkriveno ko se krije iza pseudonima, te je književnik vratio Fontaneovu književnu nagradu, koja je za roman prvenac dodeljena nepostojećem Emilu Sinkleru.[2] Roman je na srpski jezik prvi put preveden 1961. u prevodu Pauline Albale. Drugi prevod ja načinio Branimir Živojinović 1990. Oba prevoda su štampana u više izdanja.

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Roman je ispripovedan u prvom licu iz perspektive Emila Sinklera. On se kao sredovečni muškarac priseća svog detinjstva, sazrevanja i mladosti. Prva epizoda koju predočava čitaocu odigrala se kada je bio desetogodišnjak. Naime, Sinkler je izmislio priču da je ukrao neke jabuke, ne bi li se napravio važan u društvu. Jedanestogodišnji grubijan Franc Kromer, preti Sinkleru da će ga tužiti roditeljima ako mu ne donese novac. Pošto nije imao dovoljno novca, Kromer nastavlja sa ucenama, stalno ga ponižava, tera na krađu i obavljanje različitih poslova. Jednog dana posle škole Sinkleru prilazi Maks Demijan, đak starijeg razreda i neverovatno zreo momak, koji mu priča neobično tumačenje biblijske priče o Kainu i Avelju, koja je u suprotnosti sa tradicionalnim hrišćanskim učenjem. Demijan preti Kromeru i na taj način oslobađa dečaka daljeg mučenja. Nakon nekoliko godina, Sinkler i Demijan se ponovo susreću na časovima veronauke pri pripremi za krizmu. Tokom ovog perioda pod uticajem Demijana, Sinkler počinje da sumnja u religijske koncepte zvaničnog hrišćanstva. Demijan insistira na tome da vera u Boga iz Biblije nije dovoljna. Hrišćanski Bog predstavlja celokupno dobro u svetu, ali, kako inistira Demijan, da bi se prigrlio svet, mora se prihvatiti i zlo kao aspekt Boga.

Sinkler kreće u internatsku školu, nesiguran u ono šta misli i u šta veruje. Jednog dana mu prilazi stariji đak Alfon Bek, sa kojim počinje da izlazi i da pije po kafanama. U svojoj buntovničkoj fazi, on žudi za svakojakim raskalašnim zadovoljstvima, ali odbija da posećuje javne kuće. U parku susreće mladu devojku, koja za njega predstavlja paradigmu lepote. Pošto nikada nije razgovarao sa njom, on joj daje ime Beatriče. Betriče za njega postaje simbol i ideal kojem treba težiti kroz život. Sinkler menja svoje ponašanje, prekida sa izlascima i prekida druženje sa Bekom. Takođe, okreće se slikarstvu i slika devojčin portret. Nekoliko dana kasnije shvata da devojka na portretu liči i na Demijana. Na školskom času Sinkler pronalazi ceduljicu na kojoj se nalazi ime Boga Abraksasa. Sinkler je ubeđen da je ceduljicu poslao Demijan. Ne obraćajući punu pažnju na predavanje, Sinkler je načuo da je profesor pomenuo ime ovog Boga. Profesor saopštava da je Abraksas drevni Bog, koji u sebi ujedinjuje božanske i đavolske elemente.

Lutajući po gradu, Sinkler je začuo fascinatnu muziku iz male, zaključane crkve. Nekoliko puta dolazi pred crkvu ne bi li slušao muziku. Odlučuje da prati orguljaša. Prati ga do kafane i seda pored njega. Razgovarajući, Sinkler spominje Abraksasa, što kod orguljaša, koji se zove Pistorijus, budi interesovanje. Pistorijus postaje Sinkleru mentor, pomažući mu da spozna nove stvari o sebi. Sinkleru prilazi školski drug Knauer, koji ga moli da postane njegov učitelj. Međutim, on smatra da ima veoma malo da ponudi dečaku, ali mu saopštava da je najvažnije da nauči da prihvati ono što želi duboko u sebi. Tokom besane noći Sinkler spašava Knauera od pokušaja da izvrši samoubistvo. Sinkler počinje da shvata da su Pisterijusova znanja ograničena, jer su knjiška. On mu prebacuje da može samo da podučava o starim bogovima i idejama, a nije dovoljno kreativan da otkrije nove. Sinkler posećuje Demijanov stari dom. Novi vlasnik mu pokazuje sliku Demijanove majke. Sinkler shvata da je njen lik naslikao kao portret Beatriče.

Sinkler odlazi u novi grad na koledž. Lutajući po gradu susreće Demijana. Demijan ga upoznaje sa svojom majkom Evom. Njih dvoje na prvu loptu ostvaruju međusobnu konekciju. Sinkler postaje redovni gost njihovog doma, gde se upoznaje i sa drugim tragaocima za istinom. Idilično stanje prekida početak Prvog svetskog rata. Obojica odlaze u rat. Sinkler ranjen u bolnici priziva Demijana. Demijan se pojavljuje pored njegovog bolničkog kreveta i saopštava mu da nije više potrebno da ga prizove kada mu ja potrebna pomoć, već da uvek pogleda u sebe i da će ga tamo naći. Demijan mu blago ljubi usne i nestaje.

Reference uredi

  1. ^ Goodrick-Clarke & Goodrick-Clarke 2005, str. 31.
  2. ^ a b Perović 1985, str. 290.
  3. ^ Perović 1985, str. 289.

Literatura uredi

  • Perović, Sonja (1985). Herman Hese - Život i delo, u: „Razmatranja, Pisma, Eseji”, Izabrana dela Hermana Hesea, knjiga 9. BIGZ, Narodna knjiga. 

Spoljašnje veze uredi