Dejmos (grčki: Δείμος) je manji od dva Marsova satelita. Otkrio ga je američki astronom Asaf Hol 12. avgusta 1877. godine, koji je otkrio i drugi Marsov mesec – Fobos. Oba satelita su dobila ime po pratiocima boga Aresa (Marsa) – Fobosu (Φόβος - strah) i Dejmosu (Δείμος - užas).[9] Pretpostavlja se da je Dejmos asteroid čija je putanja oko Marsa dozvolila da on ostane zarobljen kao satelit. Sastavljen je pretežno od stena bogatih ugljenikom i leda. Prečnika je oko 12,6 km (15 h 12,2 h 11) i mase oko 1,8 h 1015 kg.[10] Moguće je da su marsovi sateliti po svom postanku asteroidi nastali u spoljašnjim delovima sunčeva sistema. Alternativno Fobos i Dejmos mogli su se formirati kao Mesec, rastvaranjem materijala rastrganog s Marsa udarom patuljaste planeta prema numeričkim simulacijama.

Dejmos[1][2][3]

Slika Dejmosa koju je snimio Viking 2 1976. godine
Slika Dejmosa koju je snimio Viking 2 1976. godine

Otkriće
Otkrio Asaf Hol
Karakteristike orbite
Velika poluosa 23.460[4] km
Periapsis 23.453 km
Apoapsis 23.463 km
Ekcentricitet 0.0002[4]
Period revolucije 1,262 44 dana (30,30 sati)
Prosečna brzina revolucije 1,35 km/s[5]
Period rotacije 1.2624 dana (30,30 sati)
Nagib 1,788
Fizičke karakteristike
Srednji poluprečnik 6,2[6] km
Površina 483,05[7] km²
Masa 1,48 × 1015 kg
Zapremina 998 km³
Gustina 1,471 g/cm³
Gravitacija 0,0039 m/s²
Magnituda 12,4[8]
Albedo 0,068

Dejmos ima srednji poluprečnik od 6,2 km (3,9 mi) i potrebno mu je oko 30,3 sata da kruži oko Marsa.[11] Dejmos je udaljen 23,460 km od Marsa, što je daleko od Marsovog drugog meseca, Fobosa.[12]

Dejmos je slabo vidljiv sa Zemlje, ako ne kao svetla tačka, bio je predmet pomnih posmatranja tokom svemirskog istraživanja Crvene planete. Njegova površina, fotografirana gotovo u celosti, prekrivena je debelim slojem regolita crvenkaste boje i ima svetlije pruge koji se fokusiraju na grebene malih visoravni. Iako je vrlo kraterisan, Dejmos zapravo izgleda vrlo glatko, verovatno je prošao proces seizmičke degradacije.[13] Njegov sastav, za koji se veruje da je sličan sastavu asteroida tipa D i izumrlih jezgara kometa, predstavlja ozbiljne poteškoće naučnicima koji žele da objasnei njegovo poreklo.

Otkriće

uredi

Johan Kepler je prvi pretpostavio da oko Marsa kruže dva satelita, pogrešno protumačivši anagram kojim je Galileo Galilej najavio otkriće Saturnovih prstenova. Osim toga, znajući da Zemlja ima jedan satelit, a Jupiter četiri (u to vreme se znalo samo za Galilejeve satelite) smatrao je logičnim da Mars ima dva satelita. Međutim, istraživanja koja su sproveli Johan Hajnrih Medler 1830. u Berlinu i Luj d'Ares 1864. u Kopenhagenu nisu dala rezultate.[14]

U vreme velike opozicije Marsa (kada je Mars bio istovremeno u opoziciji i u perihelu), avgusta 1877, američki astronom Asaf Hol je otkrio prvo Dejmos (11/12. avgusta),[15][11][16][17] a zatim i Fobos (17/18. avgusta). Imenovao ih je po pratiocima boga Aresa, grčkog pandana rimskom Marsu. Za grčke umesto latinskih naziva se odlučio zbog nekonzistentnih prevoda na latinski (tako se Dejmos sreće kao Palor, Teror ili Formid kod različitih starorimskih autora).[14][18]

Osobine

uredi
 
Slika Dejmosa sa Vikinga 2, 5. oktobar 1977.[19]

Dejmos, poput Marsovog drugog meseca Fobosa, ima elektromagnetni spektar, albedo i gustinu sličnu asteroidima tipa C ili D. Poput mnogih tela njegove veličine, Dejmos je izuzetno nepravilnog oblika dimenzija 15 × 12.2 × 10.4 km. Masa mu je 1,8 × 1015 kg (6 puta manje od Fobosa). Orbitalna brzina iznosi 13,5 km/h, a brzina oslobađanja iznosi 0,01 km/s. Mars obiđe za oko 1 dan (30 sati). Sastavljen je od stena bogatih ugljenim materijalom, poput asteroida C-tipa i ugljeno-hondritnih meteorita. Pokriven je udarnim kraterima, ali mu je površina glatkija od Fobosove, čemu je uzrok delomično punjenje kratera regolitom. Regolit je visoko porozan i radarska ispitivanja gustine pokazuju vrednosti od samo 1,1 g/cm³.[20] Dva najveća kratera su Svift i Volter, svaki širok oko 3 km. Uprkos maloj gravitaciji, zabeleženo je klizanje materijala nizbrdo.

Orbitalne karakteristike

uredi

Dejmosova orbita gotovo je kružna i blizu je Marsove ekvatorijalne ravni. Prema nekim hipotezama, moguće je da je Marsov dalji satelit zapravo asteroid koji je Jupiter izbacio u orbitu koja je dozvolila „zarobljavanje” od strane Marsa. Ova je hipoteza još uvek kontraverzna i osporavana. Dejmos i Fobos imaju dosta kružne orbite koje leže gotovo tačno na Marsovoj ekvatorijalnoj ravni i stoga je njihovo „hvatanje” u orbitu pretpostavljalo početno kruženje veoma ekscentričnim orbitama, te podešavanje inklinacije (nagiba) na ekvatorijalnu ravan. Ovo je verovatno uspelo zahvaljujući kombinaciji atmosferskih privlačnih i plimnih sila[21], mada nije u potpunosti jasno da li ima dovoljno raspoloživog vremena da bi se navedeno dogodilo i Dejmosu.

Gledano s Dejmosa, Mars bi se pojavljivao 1.000 puta veći i 400 puta svetliji nego pun Mesec posmatran sa Zemlje, te bi pokrivao 11. deo nebeske sfere.

Posmatran s Marsa, Demos bi imao ugaoni prečnik ne veći od 2.5 minuta (60 minuta čine 1 stepen) i izgledao bi se gotovo poput zvezde.[22] U trenutcima najjačeg sjaja („pun mesec”) činio bi se sjajnim poput Venere posmatrano sa Zemlje; u prvoj ili trećoj četvrtini njegova bi se svetlost mogla uporediti sa svetlošću Vege. Pomoću malog teleskopa posmatrač s Marsa mogao bi videti Dejmosove faze, što bi trajalo 1.2648 dana (Dejmosov sinodički orbitalni period).[22]

 
Orbite Fobosa i Dejmosa (u srazmeri).

Za razliku od Fobosa, čije je okretanje oko Marsa toliko brzo da on zapravo izlazi na zapadu, a zalazi na istoku, Dejmos izlazi na istoku, a zalazi na zapadu. Međutim, sinodički orbitalni period Dejmosa je oko 30.4 sata i veći je od Marsovog sunčevog dana (sola), koji je dug oko 24.7 sati, tako da je potrebno da prođe oko 2.7 dana od Dejmosovog izlaska do njegovog zalaska (za posmatrača koji se nalazi na Marsovom ekvatoru). Zbog toga što je Dejmosova orbita relativno blizu Marsu i ima veoma malu inklinaciju na Marsov ekvator, taj satelit se ne vidi s geografske širine veće od 82.7°.

Marsov bliži mesec Fobos će za 10 do 20 milijuna godina biti rastrgan na komadiće plimnim silama radi Marsove gravitacijske sile. Dejmos, za razliku od njega, će ostati postojan.[23]

Solarni tranzit

uredi
 
Dejmosov astronomski tranzit Sunca, viđen s marsohoda Opportunity.

Za posmatrača s Marsa Dejmos prolazi pravilno ispred Sunca. Satelit je premali da bi izazvao totalno pomračenje i primećivao bi se jedino kao mala crna tačka na Sunčevoj površini. Njegov ugaoni prečnik je veličine 2,5 prečnika Venere posmatrano sa zemlje. Dana 4. marta 2004. tranzit Dejmosa fotografiran je s marsohoda Oportjuniti, a 13. marta s marsohoda Spirit.

Poreklo

uredi

Poreklo Marsovih meseca još je uvek kontraverzna tema.[24] Fobos i Dejmos imaju mnogo zajedničkog sa karbonatnim asteroidima C-tipa, te s elektromagnetnim spektrom, albedom i gustinom sličnim onima asteroida C-tipa ili Đtipa. Jedna od pretpostavki, koja se poziva na navedenu sličnost, kaže da bi oni mogli biti „zarobljeni” asteroidi iz glavnog asteroidnog pojasa.[25][26] Oba meseca imaju veoma kružne orbite koje leže gotovo tačno na Marsovoj ekvatorijalnoj ravni i stoga je njihovo „hvatanje” u orbitu pretpostavljalo početno kruženje veoma ekscentričnim orbitama, te podešavanje inklinacije (nagiba) na ekvatorijalnu ravan.

„Zarobljavanje” takođe zahteva rasipanje energije. Trenutna Marsova atmosfera previše je retka da bi mogla uhvatiti objekt veličine Fobosa atmosferskim kočenjem.[24] Džefri Landis istakao je da se moglo dogoditi i zarobljavanje binarnog asteroida, koji se potom razdvojio pod uticajem plimnih sila.[26]

Fobos bi mogao biti objekt Sunčevog sistema druge generacije nastao akrecijom (skupljanjem) u orbiti nakon formiranja Marsa. Postoje mišljenja da je to verovatnije nego ideja da je Fobos nastao iz istog oblaka materije iz kojeg je nastao Mars.[27]

Druga hipoteza kaže da je Mars nekad bio okružen velikim brojem objekata veličine Fobosa i Dejmosa, verovatno izbačenim u orbitu nakon udarca velikog planetezimala na površinu planete.[28][29]

Reference

uredi
  1. ^ The Century Dictionary and Cyclopedia (1914)
  2. ^ „Moons of Mars – the Center for Planetary Science”. 
  3. ^ Harry Shipman (2013) Humans in Space: 21st Century Frontiers, p. 317
  4. ^ a b „HORIZONS Web-Interface”. NASA. 21. 9. 2013. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  5. ^ „Mars: Moons: Deimos”. NASA Solar System Exploration. 30. 9. 2003. Arhivirano iz originala 12. 10. 2012. g. Pristupljeno 2. 12. 2013. 
  6. ^ „Planetary Satellite Physical Parameters”. Jet Propulsion Laboratory (Solar System Dynamics). 13. 7. 2006. Pristupljeno 29. 1. 2008. 
  7. ^ „Deimos”. Pristupljeno 6. 6. 2014. 
  8. ^ „Mars' Moons”. 
  9. ^ Blunck, Jürgen (2009). „The Satellites of Mars; Discovering and Naming the Satellites”. Solar System Moons: Discovery and Mythology . Springer. str. 5. ISBN 978-3540688525. 
  10. ^ „Deimos”. 25. 9. 2019. Pristupljeno 23. 8. 2007. 
  11. ^ a b Morley, T. A.; A Catalogue of Ground-Based Astrometric Observations of the Martian Satellites, 1877-1982, Astronomy and Astrophysics Supplement Series (ISSN 0365-0138). „1989A&AS...77..209M Page 220”. 77 (2).  (February 1989), pp. 209–226 (Table II, p. 220: first observation of Deimos on 1877-08-12.32526)
  12. ^ „Deimos, moon of Mars - The Solar System on Sea and Sky”. www.seasky.org. Pristupljeno 2020-05-12. 
  13. ^ Thomas, P. C.; Adinolfi, D.; Helfenstein, P.; Simonelli, D.; Veverka, J. (1996-10-01). „The Surface of Deimos: Contribution of Materials and Processes to Its Unique Appearance”. Icarus (na jeziku: engleski). 123 (2): 536—556. Bibcode:1996Icar..123..536T. ISSN 0019-1035. doi:10.1006/icar.1996.0177. 
  14. ^ a b Blunck, Jürgen (2010). Solar System Moons. Discovery and Mythology. Berlin Heidelberg: Springer. str. 4-5. ISBN 978-3-540-68852-5. 
  15. ^ Hall, A.; Observations of the Satellites of Mars, Astronomische Nachrichten. „1877AN.....91...11H Page 11/12”. 91 (2161).  (October 17, 1877, signed September 21, 1877) pp. 11/12–13/14
  16. ^ Notes: The Satellites of Mars, The Observatory. „1877Obs.....1..181. Page 2:181”. 1 (6).  (September 20, 1877), pp. 181–185
  17. ^ The Discovery of the Satellites of Mars, Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. „1878MNRAS..38..205H Page 205”. 38 (4). , (February 8, 1878), pp. 205–209
  18. ^ Hall, A.; Names of the Satellites of Mars, Astronomische Nachrichten. „1878AN.....92...47K Page 47/48”. 92 (2187).  (March 14, 1878, signed February 7, 1878), p. 47/48
  19. ^ „Deimos - Viking 2 Orbiter”. NASA NSSDC. Pristupljeno 12. 7. 2009. 
  20. ^ Busch, M. W.; et al. (2007). „Arecibo Radar Observations of Phobos and Deimos”. Icarus. 186 (2): 581—584. Bibcode:2007Icar..186..581B. doi:10.1016/j.icarus.2006.11.003. 
  21. ^ Cazenave, A.; Dobrovolskis, A.; Lago, B. (1980). „Orbital history of the Martian satellites with inferences on their origin”. Icarus. 44 (3): 730—744. Bibcode:1980Icar...44..730C. doi:10.1016/0019-1035(80)90140-2. 
  22. ^ a b Richardson, R. S., If You Were on Mars, Astronomical Society of the Pacific Leaflets, Vol. 4, Leaflet No. 178 (December 1943), pp. 214–221
  23. ^ „Mars će izgubiti mjesec, a dobiti prsten poput Saturna – Svemir i vrijeme – ZNANOST”. znano.st (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2020-05-12. 
  24. ^ a b Burns, J. A. "Contradictory Clues as to the Origin of the Martian Moons," in Mars, H. H. Kieffer et al., eds., U. Arizona Press, Tucson, 1992
  25. ^ „Close Inspection for Phobos”. „One idea is that Phobos and Deimos, Mars's other moon, are captured asteroids. 
  26. ^ a b Landis, G. A. "Origin of Martian Moons from Binary Asteroid Dissociation," American Association for the Advancement of Science Annual Meeting; Boston, MA, 2001; abstract.
  27. ^ Pätzold, Martin; Olivier Witasse (4. 3. 2010). „Phobos Flyby Success”. ESA. Pristupljeno 4. 3. 2010. 
  28. ^ Craddock, R. A.; (1994); The Origin of Phobos and Deimos, Abstracts of the 25th Annual Lunar and Planetary Science Conference, held in Houston, TX, March 14–18, 1994, p. 293
  29. ^ „Close Inspection for Phobos”. „accumulated ejecta from asteroid impacts on the Martian surface 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi