Dimitrije Demeter
Dimitrios Dimitriou - Dimitrije Demeter (Zagreb, 21. jul 1811 — Zagreb, 24. jun 1872) je bio hrvatski književni i pozorišni stvaralac.[1]
Dimitrije Demeter | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Dimitrios Dimitriou |
Datum rođenja | 21. jul 1811. |
Mesto rođenja | Zagreb, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 24. jun 1872.60 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Austrougarska |
Biografija uredi
Demeter potiče iz trgovačke porodice grčkog porekla (neki izvori navode vlaško (cincarsko) poreklo) koja se doselila u Zagreb. Bio je pesnik, pripovedač i dramski pisac, a među kulturnim djelatnicima svojega vremena naročito je zaslužan za razvitak novijeg hrvatskoga pozorišta, kom je od 1840. pa do sredine šezdesetih godina 19. veka bio neosporni predvodnik. Studirao je filozofiju u Gracu, a medicinu u Beču i Padovi.[1] Za vreme studija bavio se književnim radom, a nakon povratka sa studija u domovinu priključio se ilirskom pokretu. U početku je radio kao lekar, a od 1841. godine bavio se samo književnošću. U svojim dramskim tekstovima nastojao je spojiti tradiciju stare hrvatske knjiženosti s tendencijama u evropskoj drami. Koristio se najčešće istorijskim temama da bi izrazio svoje rodoljubne težnje i progovorio o aktuelnim društvenim prilikama.
Tako u svojoj najpoznatijoj drami Teuta (1844)[2] zagovarao ideju o ilirskom poreklu Južnih Slovena. Pisao je i pripovetke, feljtone, književne i pozorišne kritike, libreta za opere Vatroslava Lisinskog Ljubav i zloba i Porin, kao i drame Dramatička pokušenja I (1834.) i Dramatička pokušenja II (1844), a naročito je važna njegova uloga u organizovanju kulturnog života u Zagrebu i Hrvatskoj. Uređivao je almanah Iskra, Suüslavische Zeitung, Danicu, Narodne novine i Hrvatski sokol.
Jedno od njegovih najpoznatijh ostvarenja je ranoromantička poema Grobničko polje, nastala 1842. u povodu 600. godišnjuce bitke na Grobničkom polju, gdje su prema legendi Hrvati porazili Tatare. To delo u svim elementima pokazuje da ga je pisao doista talentiran stvaratelj, iako mu je to bio literalni prvenac.
U njemu se isprepleću dva osnovna motiva: motiv krajolika i motiv rodoljublja. Isto tako po uzoru na Bajrona u Grobničkom polju pojavljuje se pojam svetskog bola. Demetar je koristio desetercima i dvanaestercima kako bi izbegao monotoni šablon narodne pesme, a ističući u prvi plan slikanje snažnih karaktera junaka i njihove strasti, on svojoj poemi umesto narativne epske tendencije daje jaku dramsku notu, podsećajući na Bajronovo stvaralaštvo.
Temeljna se vizija pesnikova svodi na isticanje opšteljudskog problema: borbe između dobra i zla, pri čemu dobro uvek na kraju pobeđuje, pa taj Demetrov spev-poema u mnogočemu, i stihom i temom, najavljuje najznačajnije delo toga književnog razdoblja, spev Smrt Smail-Age Čengića od Ivana Mažuranića. Unutar poeme posebno mesto zauzima Pjesma Hrvata, osmeračka budnica danas najpoznatija po svom početnom stihu „Prosto zrakom ptica leti“.
Bavio se i prevođenjem sa nemačkog jezika.[1] Preveo je 1861. godine Normu[3], liričnu tragediju. A dve godine kasnije 1863. godine objavljena je u Zagrebu knjiga: Propast carstva serbskoga autora Milovana Vučkovića. Demetar je bio prevodilac te "tragedije u pet činova", za šta je nagrađen sa 100 f.[4]
Demeter je jedan od potpisnika Bečkog književnog dogovora o zajedničkom književnom jeziku Hrvata i Srba.[5]
Smatra se osnivačem hrvatskog pozorišta.[1] On je jedan od osnivača HNK-a: na njegovo zalaganje Hrvatski sabor je utemeljio stalno pozorište, kojem je Demeter bio upravitelj i dramaturg (1860-1868). Godine 1907. utemeljena je Demetrova nagrada za dramu.
Tokom života Dimitrije nije se ženio. Posle dve godine teškog bolovanja umro je u Zagrebu u leto 1872. godine.
Galerija uredi
-
Dimitrije Demeter iz starijih dana