Draga Spasić, (rođ. Stefanović; Valjevo, 11. februar 1876Beograd, 29. jul 1938) bila je srpska pozorišna glumica i operska pevačica, jedna od najobdarenijih i najomiljenijih ličnosti u istoriji srpskog muzičkog pozorišta.[1][2]

Draga Spasić
Draga Spasić
Lični podaci
Datum rođenja(1876-02-11)11. februar 1876.
Mesto rođenjaValjevo, Kraljevina Srbija
Datum smrti29. jul 1938.(1938-07-29) (62 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Jugoslavija

Počeci uredi

U Valjevu je završila osnovnu školu i četiri razreda gimnazije, a u Beogradu učiteljsku školu. Dve godine je radila kao učiteljica[1] da bi 1896. debitovala u Narodnom pozorištu u Beogradu.[3] Tamo je radila do 1897. kada prelazi Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu.

Usavršavanje uredi

Solo pevanje je završila u Beču kod profesora Filipa Forstena. Po povratku u Novi Sad je stekla slavu kao jedna od najboljih i najomiljenijih glumica i operskih pevačica u Vojvodini.[1] Za Srpsko narodno pozorište je radila do 1908. godine, nakon čega ponovo odlazi u Beograd u svoju prvu pozorišnu kuću. U Narodnom pozorištu je bila aktivna do 1925. godine, a radi profesionalnog usavršavanja, ponovo je kraće vreme boravila i u Parizu.

Prvi svetski rat uredi

Tokom prvog svetskog rata, dobrovoljno se angažovala kao bolničarka u Okružnoj bolnici u Nišu, a tamo je povremeno i priređivala koncerte ranjenicima.

Dva pozorišta uredi

Nakon završetka rata, Draga Spasić se ponovo vraća u Beograd i u Narodnom pozorištu radi do 1925. godine. Tokom tog perioda često gostuje u Srpskom narodnom pozorištu i na taj način ostaje verna obema svojim pozorišnim kućama.

Savršena uloga, spram nje i nagrada uredi

Draga Spasić se istakla u operetama i komadima s pevanjem. Naročito je plenila svojim izvođenjem naslovne uloge Koštane Borisava Stankovića. Ta uloga je krunisala njenu dvadesetpetogodišnju karijeru, a o kvalitetu tog izvođenja svedoči i priznanje koje je dobila. Naime, ukazujući joj posebnu čast, sam pisac drame, Bora Stanković, joj uručuje lovorov venac.

Gostovanja uredi

Svoj neiscrpni repertoar narodnih pesama pronela je kroz Ameriku (1924), gde je bila gost srpskih iseljenika.

Takođe je sa velikim uspehom, gostovala i u Bugarskoj.[1]

Visoki kvaliteti u operi i drami uredi

Svojim dinamičnim temperamentom, osećajnošću, darom za glumu, sigurnom pevačkom tehnikom i lepom pojavom, Draga Spasić je umnogome doprinela utemeljenju srpske muzičke kulture. U listu Pozorište, 1901. godine (kada je Draga Spasić imala svega 25 godina), Jovan Grčić o njoj piše sledeće: „Sad je već jasno - ima prekrasan glas, čist i jasan, milu pojavu, razumnu inteligenciju”.[1]

Bila je primadona beogradske Opere. Za svoj rad je odlikovana i ordenima Svetog Save i Jugoslovenske krune IV reda.

Odjeci uredi

Novosadska sredina u kojoj je relativno kratko boravila, prihvatila ju je kao jednu od najznačajnijih ličnosti gradske kulturne baštine. O tome svedoči ulica nazvana njenim imenom i bista postavljena ispred sporednog ulaza u SNP, rad Radmile Graovac (1981).

Najznačajnije uloge uredi

U tabeli su popisane najznačajnije uloge.

Žanr Uloga Komad Autor
U komadima sa pevanjem: Kata RIĐOKOSA Šandor Lukači
Jelka Čizmićeva SEOSKA LOLA Ede Tot
Ruža DEVOJAČKA KLETVA Ljubomir Petrović Ljubinko; Davorin Jenko
Koštana KOŠTANA Borisav Stanković;
U operetama: Rozalinda SLEPI MIŠ Johan Štraus
Deniza MAMZEL NITUŠ Florimon Ronže-Erve
Ilonka AGNESA
U operama: Neda PAJACI Ruđero Leonkavalo
Santuca KAVALERIJA RUSTIKANA Pjetro Maskanji
Agata ČAROBNI STRELAC Karl Marija fon Veber
Leonora TRUBADUR Đuzepe Verdi
Agata VILENjAK Karl Marija Veber
Mimi BOEMI Đakomo Pučini
Lola VERTER Žil Masne
U dramama: Julija PRISNI PRIJATELjI Viktorijen Sardu
Ana Dembi KIN Aleksandar Dima Otac

Kraj uredi

Draga Spasić je dugo i teško bolovala i umrla u Beogradu 1938. godine u svojoj 62. godini.

Reference uredi

  1. ^ a b v g d ENCIKLOPEDIJA Novog Sada. Knj. 25, Ser-Sre, gl. ur. Dušan Popov, Novi Sad, Novosadski klub i Gradska biblioteka Novi Sad, 2005. str. 253-254.
  2. ^ Vremeplov - 11. februar
  3. ^ Jovanović, Raško V., Dejan Jaćimović. Leksikon drame i pozorišta, Beograd, Prosveta, 2013. str. 870.

Spoljašnje veze uredi