Draga Spasić
Draga Spasić, (rođ. Stefanović; Valjevo, 11. februar 1876 — Beograd, 29. jul 1938) bila je srpska pozorišna glumica i operska pevačica, jedna od najobdarenijih i najomiljenijih ličnosti u istoriji srpskog muzičkog pozorišta.[1][2]
Draga Spasić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. februar 1876. |
Mesto rođenja | Valjevo, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 29. jul 1938.62 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Počeci uredi
U Valjevu je završila osnovnu školu i četiri razreda gimnazije, a u Beogradu učiteljsku školu. Dve godine je radila kao učiteljica[1] da bi 1896. debitovala u Narodnom pozorištu u Beogradu.[3] Tamo je radila do 1897. kada prelazi Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu.
Usavršavanje uredi
Solo pevanje je završila u Beču kod profesora Filipa Forstena. Po povratku u Novi Sad je stekla slavu kao jedna od najboljih i najomiljenijih glumica i operskih pevačica u Vojvodini.[1] Za Srpsko narodno pozorište je radila do 1908. godine, nakon čega ponovo odlazi u Beograd u svoju prvu pozorišnu kuću. U Narodnom pozorištu je bila aktivna do 1925. godine, a radi profesionalnog usavršavanja, ponovo je kraće vreme boravila i u Parizu.
Prvi svetski rat uredi
Tokom prvog svetskog rata, dobrovoljno se angažovala kao bolničarka u Okružnoj bolnici u Nišu, a tamo je povremeno i priređivala koncerte ranjenicima.
Dva pozorišta uredi
Nakon završetka rata, Draga Spasić se ponovo vraća u Beograd i u Narodnom pozorištu radi do 1925. godine. Tokom tog perioda često gostuje u Srpskom narodnom pozorištu i na taj način ostaje verna obema svojim pozorišnim kućama.
Savršena uloga, spram nje i nagrada uredi
Draga Spasić se istakla u operetama i komadima s pevanjem. Naročito je plenila svojim izvođenjem naslovne uloge Koštane Borisava Stankovića. Ta uloga je krunisala njenu dvadesetpetogodišnju karijeru, a o kvalitetu tog izvođenja svedoči i priznanje koje je dobila. Naime, ukazujući joj posebnu čast, sam pisac drame, Bora Stanković, joj uručuje lovorov venac.
Gostovanja uredi
Svoj neiscrpni repertoar narodnih pesama pronela je kroz Ameriku (1924), gde je bila gost srpskih iseljenika.
Takođe je sa velikim uspehom, gostovala i u Bugarskoj.[1]
Visoki kvaliteti u operi i drami uredi
Svojim dinamičnim temperamentom, osećajnošću, darom za glumu, sigurnom pevačkom tehnikom i lepom pojavom, Draga Spasić je umnogome doprinela utemeljenju srpske muzičke kulture. U listu Pozorište, 1901. godine (kada je Draga Spasić imala svega 25 godina), Jovan Grčić o njoj piše sledeće: „Sad je već jasno - ima prekrasan glas, čist i jasan, milu pojavu, razumnu inteligenciju”.[1]
Bila je primadona beogradske Opere. Za svoj rad je odlikovana i ordenima Svetog Save i Jugoslovenske krune IV reda.
Odjeci uredi
Novosadska sredina u kojoj je relativno kratko boravila, prihvatila ju je kao jednu od najznačajnijih ličnosti gradske kulturne baštine. O tome svedoči ulica nazvana njenim imenom i bista postavljena ispred sporednog ulaza u SNP, rad Radmile Graovac (1981).
Najznačajnije uloge uredi
U tabeli su popisane najznačajnije uloge.
Žanr | Uloga | Komad | Autor |
---|---|---|---|
U komadima sa pevanjem: | Kata | RIĐOKOSA | Šandor Lukači |
Jelka Čizmićeva | SEOSKA LOLA | Ede Tot | |
Ruža | DEVOJAČKA KLETVA | Ljubomir Petrović Ljubinko; Davorin Jenko | |
Koštana | KOŠTANA | Borisav Stanković; | |
U operetama: | Rozalinda | SLEPI MIŠ | Johan Štraus |
Deniza | MAMZEL NITUŠ | Florimon Ronže-Erve | |
Ilonka | AGNESA | ||
U operama: | Neda | PAJACI | Ruđero Leonkavalo |
Santuca | KAVALERIJA RUSTIKANA | Pjetro Maskanji | |
Agata | ČAROBNI STRELAC | Karl Marija fon Veber | |
Leonora | TRUBADUR | Đuzepe Verdi | |
Agata | VILENjAK | Karl Marija Veber | |
Mimi | BOEMI | Đakomo Pučini | |
Lola | VERTER | Žil Masne | |
U dramama: | Julija | PRISNI PRIJATELjI | Viktorijen Sardu |
Ana Dembi | KIN | Aleksandar Dima Otac |
Kraj uredi
Draga Spasić je dugo i teško bolovala i umrla u Beogradu 1938. godine u svojoj 62. godini.
Reference uredi
Spoljašnje veze uredi
- Valjevka Draga Spasić (12. jun 2016)
- G-đa Draga Spasić - O dvadesetpetogodišnjici umetničkog rada ("Politika", 14. maj 1923)