Dragoljub Acković

Dragoljub Acković (Osipaonica, 1952) srpski je etnolog, politikolog, književnik i doktor romoloških nauka.

Dragoljub Acković
Datum rođenja1952.
Mesto rođenjaOsipaonicaFNRJ

Rođen je 1952. godine u Osipaonici kod Smedereva. Srediniom sedamdesetih godina diplomirao je na fakultetu političkih nauka, a potom i na filozofskom fakultetu, odsek etnologija. Postdiplomske studije nastavio je na Pravnom fakultetu u Beogradu, a doktorske na Fakultetu za mir Ujedinjenih nacija.

Dragoljub Acković je autor nekoliko stotina tekstova i dvadesetak knjiga koje govore o romskoj problematici. Od 1997. godine član je Udruženja književnika Srbije.[1] Aktivan je i u romskom političkom pokretu. Bio je prvi predsednik Romske kongresne partije. Član je Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu od 2007. godine i predsednik je Fonda za istraživanje genocida dr Milan Bulajić od 2010. godine. Aktivni je član Komisije za proučavanje života i običaja Roma pri SANU.

Od 1. septembra 2011. godine, zamenik je predsednika Internacionalne romske akademije umetnosti i nauka. Iste godine postao je član Nacionalnog Komiteta za nematerijalnu kulturu Ministarstva kulture i informacionog društva Srbije. Aktivan je u Svetskoj organizaciji Roma od njenog III kongresa. Osmog aprila 2013. godine izabran je za Predsednika Svetskog Parlamenta Roma.

Proteklih dvadeset godina bio je zaposlen na radnom mestu urednika romskog programa na prvom programu Radio Beograda. Od septembra 2012. godine zamenik je direktora Kancelarije za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije.[2] Osnivač je i direktor Muzeja romske kulture u Beogradu, nezavisne Radio televizije „Khrlo e Romengo” i pokretač je brojnih glasila na romskom jeziku.[3]

Bibliografija uredi

  • „Konstitucionalni problemi Roma” u „Razvitak Roma u Jugoslaviji - Problemi i tendencije” (1992)
  • „Problemi obrazovanja Roma” u „Društvene promene i položaj Roma” (1993)
  • „Istorija informisanja Roma u Jugoslaviji 1935-1994” (1994)
  • „Stradanja Roma u Jasenovcu” (1994)
  • „Slušajte ljudi” (1996)
  • „Čitajte ljudi” (1997)
  • „Oni su ubili njegove oči” (1997)
  • „Nacija smo, a ne Cigani” (2001)
  • „Tetkica Bibija: proslave Bibije u ogledalu dnevne i periodične štampe u polednjih sto godina” (2004)
  • „Alav e Romengo: pisana kultura Roma u Srbiji” (2009)
  • „Muzej romske kulture: mesto za prikupljanje i prezentaciju materijalne i duhovne kulture Roma” (2010)
  • „Tradicionalna nematerijalna kulturna baština Roma” (2012)
  • „Tradicionalna kultura Roma u Srbiji” (2013)[4]

Reference uredi