Dregoviči
Dregoviči (rus. Дреговичи, ukr. Дреговичі, strus. Дреговичи[1]) su bili pleme istočnih starih Slovena, koje je naseljavalo obale reke Pripjate i gornji tok reke Zapadne Dvine. Jedno su od plemena pomenutih u Povesti minulih leta.
Etimologija uredi
Ime ovog plemena je verovatno povezano sa rečima „dreguva” (baltička reč) ili „drigva” (beloruska reč) − močvara i slovenskog sufiksa „iči” (ići ili iti).[2] Veruje se da naziv „Dregovič” ukazuje na prirodu područja koje je pleme nastanjivalo (strus. sѣdoša meži Pripѣtью i Dvinoю...i narkošas̑ Dregoviči[1] − živeli su između reka Pripjat i Zapadna Dvina... i zvali su se Dregoviči (vidi „Pripjatske močvare“)).
Istorija uredi
Najveći gradovi „Dregoviča” bili su Turav,[3] Mozir,[3] Kleck, Sluck itd. Zemlja „Dregoviča” bila je nezavisna kneževina, čiji je glavni grad bio Turav. U 10 veku. ova kneževina je postala deo Kijevske Rusije. Kijevski knez Vladimir Svjatoslavič tokom podele Ruske zemlje na delove, veći deo zemlje „Dregoviča” uključio je u sastav Turavsko-Pinske kneževine, a manji jugozapadni deo u sastav Polocke kneževine.
„Dregoviči” su zajedno sa Radimičima, Krivičima i baltskim Jatvjagima učestvovali u stvaranju beloruskog naroda;[4] a deo „Dregoviča” u stvaranju ukrajinskog naroda[5].
Prema arheološkim podacima, Dregoviči su se pretežno bavili poljoprivredom, ali takođe su se bavili trgovinom i zanatima (obrada gvožđa, grnčarija itd.). Postoje mnogi dregovički arheološki nalazi iz 9-10 veka (ostaci naselja, humke sa kremiranim ostacima). U humkama „Dregoviča” iz 11-12 veka kremirani ostaci pokojnika su sahranjivani nekad u kovčegu, a nekad u brvnari s dvovodnim krovom.
Poslednji put su Dregoviči pod ovim imenom pomenuti 1149. godine.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b LѢTOPISЬ PO IPATЬEVSKOMU SPISKU
- ^ Gіstorыя Belarusі (u kantэksce susvetnыh cыvіlіzacый). Vučэbn. dapamožnіk / V. І. Galubovіč, Z. V. Šыbeka, D. M. Čarkasaў і іnš.; Pad rэd. V. І. Galubovіča і Ю. M. Bohana. — Mn.: Эkaperspektыva, 2005. — S. 42.
- ^ a b stor. 2171, tom. 6, «Enciklopedія ukraїnoznavstva» / Gol. red. V. Kubійovič. — m. Pariž, Nью-Йork: vid. «Molode žittя»-«NTŠ»; 1996 r. ISBN 5-7707-6833-9
- ^ stor. 2446, tom. 7, «Enciklopedія ukraїnoznavstva» / Gol. red. V. Kubійovič. — m. Pariž, Nью-Йork: vid. «Molode žittя»-«NTŠ»; 1998 r. ISBN 966-7155-02-1
- ^ stor. 594, tom. 2, «Enciklopedія ukraїnoznavstva» / Gol. red. V. Kubійovič. — m. Pariž, Nью-Йork: vid. «Molode žittя»-«NTŠ»; 1993 r. ISBN 5-7707-4050-7
Literatura uredi
- A. G. Plahonіn. Dregovičі // Enciklopedія іstorії Ukraїni : u 10 t. / redkol.: V. A. Smolій (golova) ta іn. ; Іnstitut іstorії Ukraїni NAN Ukraїni. — K. : Nauk. dumka, 2004. — T. 2 : G — D. — S. 463. — 518 s. : іl. — ISBN 966-00-0405-2.
- Gaйdaй L. Іstorія Ukraїni v osobah, termіnah, nazvah і ponяttяh.- Lucьk: Veža, 2000.
- Dovіdnik z іstorії Ukraїni. Za red. І.Pіdkovi ta R.Šusta.- K.: Geneza, 1993. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. april 2009)
- Enciklopedія ukraїnoznavstva / Naukove tovaristvo іmenі Ševčenka. — Pariž, 1955—2003.
- «Lіtopis Rusьkiй», m. Kiїv, vid. «Dnіpro», 1989 r., 591 s. — ISBN 5-308-00052-2
- «Эncыklapedыя gіstorыі Belarusі»