Dregoviči (rus. Дреговичи, ukr. Дреговичі, strus. Дреговичи[1]) su bili pleme istočnih starih Slovena, koje je naseljavalo obale reke Pripjate i gornji tok reke Zapadne Dvine. Jedno su od plemena pomenutih u Povesti minulih leta.

Istočnoslovenska plemena u 8. i 9. veku.

Etimologija

uredi

Ime ovog plemena je verovatno povezano sa rečima „dreguva” (baltička reč) ili „drigva” (beloruska reč) − močvara i slovenskog sufiksa „iči” (ići ili iti).[2] Veruje se da naziv „Dregovič” ukazuje na prirodu područja koje je pleme nastanjivalo (strus. sѣdoša meži Pripѣtью i Dvinoю...i narkošas̑ Dregoviči[1] − živeli su između reka Pripjat i Zapadna Dvina... i zvali su se Dregoviči (vidi „Pripjatske močvare“)).

Istorija

uredi

Najveći gradovi „Dregoviča” bili su Turav,[3] Mozir,[3] Kleck, Sluck itd. Zemlja „Dregoviča” bila je nezavisna kneževina, čiji je glavni grad bio Turav. U 10 veku. ova kneževina je postala deo Kijevske Rusije. Kijevski knez Vladimir Svjatoslavič tokom podele Ruske zemlje na delove, veći deo zemlje „Dregoviča” uključio je u sastav Turavsko-Pinske kneževine, a manji jugozapadni deo u sastav Polocke kneževine.

„Dregoviči” su zajedno sa Radimičima, Krivičima i baltskim Jatvjagima učestvovali u stvaranju beloruskog naroda;[4] a deo „Dregoviča” u stvaranju ukrajinskog naroda[5].

Prema arheološkim podacima, Dregoviči su se pretežno bavili poljoprivredom, ali takođe su se bavili trgovinom i zanatima (obrada gvožđa, grnčarija itd.). Postoje mnogi dregovički arheološki nalazi iz 9-10 veka (ostaci naselja, humke sa kremiranim ostacima). U humkama „Dregoviča” iz 11-12 veka kremirani ostaci pokojnika su sahranjivani nekad u kovčegu, a nekad u brvnari s dvovodnim krovom.

Poslednji put su Dregoviči pod ovim imenom pomenuti 1149. godine.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b LѢTOPISЬ PO IPATЬEVSKOMU SPISKU
  2. ^ Gіstorыя Belarusі (u kantэksce susvetnыh cыvіlіzacый). Vučэbn. dapamožnіk / V. І. Galubovіč, Z. V. Šыbeka, D. M. Čarkasaў і іnš.; Pad rэd. V. І. Galubovіča і Ю. M. Bohana. — Mn.: Эkaperspektыva, 2005. — S. 42.
  3. ^ a b stor. 2171, tom. 6, «Enciklopedія ukraїnoznavstva» / Gol. red. V. Kubійovič. — m. Pariž, Nью-Йork: vid. «Molode žittя»-«NTŠ»; 1996 r. ISBN 5-7707-6833-9
  4. ^ stor. 2446, tom. 7, «Enciklopedія ukraїnoznavstva» / Gol. red. V. Kubійovič. — m. Pariž, Nью-Йork: vid. «Molode žittя»-«NTŠ»; 1998 r. ISBN 966-7155-02-1
  5. ^ stor. 594, tom. 2, «Enciklopedія ukraїnoznavstva» / Gol. red. V. Kubійovič. — m. Pariž, Nью-Йork: vid. «Molode žittя»-«NTŠ»; 1993 r. ISBN 5-7707-4050-7

Literatura

uredi