Društvo za rusinski jezik, književnost i kulturu

Društvo za rusinski jezik, književnost i kulturu (rsn. Дружтво за руски язик, литературу и културу) je kulturno-prosvetna organizacija koja se bavi negovanjem jezičke i književne baštine rusinskog naroda u Srbiji. Društvo je osnovano 1970. godine u Novom Sadu. Radom Društva rukovode Skupština i Upravni odbor. Počevši od 2018. godine, predsednik Skupštine je prof. dr Julijan Ramač, a predsednica Upravnog odbora je Blaženka Homa-Cvetkovič.[1][2]

Društvo za rusinski jezik, književnost i kulturu
Družtvo za ruski яzik,
literaturu i kulturu
Society for Rusyn Language,
Literature and Culture
Datum osnivanja4. decembar 1970. godine
TipManjinska organizacija
SedišteSrbija Novi Sad, Srbija
Područje delovanjaSrbija
PredsednikJulijan Ramač
Veb-sajtwww.druztvo.org

Aktivnosti uredi

 
Tvorčosc, br. 1 (1975)

Društvo je osnovano 4. decembra 1970. godine u Novom Sadu, pod prvobitnim nazivom: Društvo za rusinski jezik i književnost (rsn. Дружтво за руски язик и литературу).[3][4]

Od svog osnivanja, društvo je bilo posvećeno proučavanju i negovanju jezičke, književne i kulturno-istorijske baštine Rusina u Srbiji. Zahvaljujući delatnosti Društva i njegovih istaknutih članova, rusinski jezik kojim govore Rusini u Srbiji u velikoj je meri sistematizovan, a prevodioci, izdavači i mediji mnogo bolje funkcionišu zahvaljujući pomoći koju dobijaju kao članovi i saradnici Društva. U okviru rada Društva organizuju se naučni i stručni skupovi, tribine, okrugli stolovi i druge kulturno-prosvetne manifestacije. Zahvaljujući tim aktivnostima, publikovano je više priručnika vezanih za rusinski jezik i književnost.

Društvo se posebno stara o negovanju i unapređivanju jezičke kulture među školskom decom i omladinom. U tom cilju, blisko sarađuje sa školskim ustanovama u kojima se izvodi nastava na rusinskom jeziku, a u sklopu ostvarivanja zajedničkih programa takođe sarađuje sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i nadležnim pokrajinskim sekretarijatima. Organizuju se školska takmičenja, na okružnom i državnom nivou, u kojima učestvuju škole sa rusinskim nastavnim jezikom, kao i škole u kojima se rusinski jezik izučava kao izborni predmet sa elementima nacionalne kulture.[5]

Izdavačka delatnost uredi

 
Studia Ruthenica, br. 22 (2017)

Počevši od 1975. godine, Društvo izdaje svoj godišnjak, koji se prvobitno zvao Tvorčosc (što znači: stvaralaštvo), koji je izlazio do 1987. godine i čiji je prvi urednik bio Đura Varga, (1925—2003), tada predsednik Društva. Pod tim naslovom je objavljeno prvih 13 brojeva (1975-1987). Počevši od dvobroja 14-15 (1988-1989) godišnjak je promenio naziv, usvojivši latinski naslov: Studia Ruthenica, sa rusinskim podnaslovom: zbornїk robotoh (što znači: zbornik radova).[6]

Društvo je izdalo sedam edicija na različite teme, kao što su: Obrazovanje, Predškolsko vaspitanje, Literatura, Rečnici, Likovno stvaralaštvo, Oteto od zaborava i Katedra.

Rukovodstvo i članstvo uredi

Prvi predsednik Društva bio je Mikola M. Kočiš (1970—1973), a kasnije je istu dužnost obavljao Đura Varga. Članovi Društva su najvećim delom kulturni i prosvetni radnici (profesori, pedagozi), književnici, novinari, publicisti, prevodioci i drugi poznavaoci rusinskog jezika i književnosti. Društvo ima 1178 članova (995 redovnih, 108 počasnih i 75 članova-saradnika). U počasnom članstvu je i znatan broj istaknutih slavista, odnosno rusinista iz zemlje i inostranstva.[7]

Odnos prema statusu rusinskog jezika uredi

Iako je DRJKK ostvarilo značajne uspehe u oblasti negovanja i unapređivanja rusinske jezičke i književne baštine, članstvo i rukovodstvo se u nekoliko navrata suočavalo sa složenim pitanjima koja se odnose na status rusinskog jezika u porodici slovenskih jezika. Razlike i nedoumice u odnosu prema pomenutim pitanjima došle su do izražaja prilikom angažovanja istaknutih članova Odbora za lingvistiku DRJKK na rešavanju pitanja o statusu i međunarodnoj klasifikaciji rusinskog jezika u okviru sistema ISO.

U proleće 2019. godine, grupa istaknutih članova DRJKK, među kojima su se nalazili: prof. dr Julijan Ramač (predsednik Skupštine DRJKK), prof. dr Mihajlo Fejsa i mr Helena Međeši (svo troje članovi Odbora za lingvistiku DRJKK), priključila se široj inicijativi za podelu jedinstvenog rusinskog jezika na dva posebna jezika, putem uzdizanja karpatsko-rusinskog narečja i panonsko-rusinskogg narečja na status posebnih jezika u okviru sistema ISO, sa predloženim nazivima: Istočnorusinski jezik i Južnorusinski jezik. Predlog za podelu, koji bi doveo do ukidanja jedinstvenog rusinskog jezika putem stvaranja dva posebna (odvojena) jezika, odbijen je početkom 2020. godine od strane Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO).[8]

Ista grupa je krajem 2020. godine, u proširenom sastavu, uz učešće još nekih članova DRJKK, uputila novi (izmenjeni i dopunjeni) zahtev istoj Međunarodnoj organizaciji za standardizaciju (ISO), zatraživši priznavanje potpuno novog jezika, pod predloženim nazivom: "rutenski jezik" (engl. Ruthenian language). Prema predlogu ove grupe, taj novi jezik bi obuhvatao samo dosadašnje panonsko narečje, čime bi pojam rusinskog jezika bio redukovan na dosadašnje karpatsko narečje. Ukoliko bude usvojen, pomenuti zahtev će dovesti do podele jedinstvenog rusinskog jezika na dva potpuno odvojena jezika.[9]

Pomenuti zahtevi iz 2019. i 2020. godine formulisani su od strane grupe istaknutih članova i rukovodilaca DRJKK, uz podršku pojedinih stranih stručnjaka, ali bez učešća rusinskih lingvista iz matičnih (karpatskih) oblasti. Iako pitanje o jezičkom jedinstvu ima veliki značaj za rusinski narod u celini, a samim tim i za osnovnu delatnost DRJKK, pomenuti predlozi nekolicine lingvista iz redova DRJKK nisu bili predočeni široj rusinskoj i ostaloj javnosti putem zvaničnog sajta DRJKK.[10]

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Parvensky, Michele (2018). Wooden Churches of the Rusyns. Novi Sad: Society for Rusyn Language, Literature and Culture. 
  • Popović, Ljudmila V. (2010). „Rusini i Ukrajinci u Srbiji” (PDF). Zbornik Matice srpske za slavistiku. 78: 69—99. 
  • Ramač, Julijan; Fejsa, Mihajlo; Međeši, Helena, ur. (1995). Srpsko-rusinski rečnik (PDF). 1. Novi Sad: Filozofski fakultet - Katedra za rusinski jezik i književnost, Društvo za rusinski jezik i književnost. 
  • Ramač, Julijan; Fejsa, Mihajlo; Međeši, Helena, ur. (1997). Srpsko-rusinski rečnik (PDF). 2. Beograd-Novi Sad: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Filozofski fakultet - Katedra za rusinski jezik i književnost, Društvo za rusinski jezik i književnost. 
  • Savin, Dragana (2018). „Rusini u Vojvodini - ustanove kulture” (PDF). Transkulturalnost i biblioteke. 2. Beograd: Filološki fakultet. str. 113—136. 
  • Subotić, Momčilo (2018). „Rusini i Ukrajinci u Vojvodini” (PDF). Politička revija. 30 (56): 45—70. 

Spoljašnje veze uredi