Društvo hrvatskih književnika
Društvo hrvatskih književnika (skraćeno DHK) je službeno udruženje hrvatskih književnika. Osnovana je 1900. godine u Zagrebu sa ciljem „da ujedini pisce i pomogne im da se međusobno podržavaju, te promovišu hrvatsku književnost bez obzira na političke ciljeve“, „da štiti interese i povećava ugled književnika“ i „podržava svoje članove i njihove siročadi“.[1] Predsjednik DHK-a je Zlatko Krilić, dok su potpredsjednici Boris Domagoj Biletić i Mirko Ćurić.[2]
| Društvo hrvatskih književnika | |
|---|---|
| Veb-sajt | dhk |
Istorija uredi
Godine 1897. u sklopu Društva hrvatskih umjetnika neslužbeno djeluje Klub hrvatskih književnika, a vodi ga Milivoj Dežman. Godine 1898. sklopljen je prvi neformalni sporazum o osnivanju Društva hrvatskih književnika i napisan je zakonski predlog. Matica hrvatska je 1899. odobrila osnivanje posebnog Udruženja, a 17. marta 1900. vlada je odobrila njena pravila. Pravilnikom su utvrđene četiri kategorije članova: stvarni članovi (pravi članovi), osnivači udruženja (zakladnic ), osnivači (utemeljitelji) i pridruženi članovi (izvanredni članovi).[1] Udruženje su osnovali tzv. Mladi pisci za razliku od starih pisaca okupljenih u Matici hrvatskoj i njenom listu Vienac.[3]
Na osnivačkoj skupštini 2. aprila 1900. godine, održanoj u prisustvu 103 književnika, za prvog predsednika Udruženja izabran je Ivan Trnski. Godine 1906. pokrenut je mesečnik Savremenik (Savremenik). Krajem 1908. osnovana je serija Suvremeni hrvatski pisci, koja je posebno bila istaknuta pod uredništvom Julija Benešića (1909–1920). Upravo u toj seriji je 1914. objavljena poznata antologija Hrvatska mlada lirika.[1]
Udruženje se zalagalo za književno jedinstvo Hrvata i Srba, a davali su se prijedlozi za izdavanje zajedničkog književnog časopisa. 1914. godine udruženje je privremeno suspendovano odlukom vlade zbog Prvog svetskog rata . Poslijeratne napore udruženja obilježila je podrška jezičkom i pravopisnom ujedinjenju Hrvata i Srba.[1]
Zbog propalih sporazuma sa Maticom hrvatskom, finansijskog deficita i žestoke konkurencije novoosnovanih časopisa, Savremenik je prestao da izlazi 1922. godine, a nakon privremenog izdavanja 1923. ponovo je obustavljen 1924–1926. Aktivno se raspravljalo o temi osnivanja Društva književnika Jugoslavije, a nakon predloga Udruženja književnika u Beogradu „da svi pisci naše zemlje budu ujedinjeni u jedno udruženje“, Odbor Društva književnika Hrvatske odgovorio je u. 1927. da su takve inicijative još uvek preuranjene i da je umesto toga predložio savez autonomnih udruženja.[1]
Smrt Stjepana Radića utoliko je ojačala hrvatski nacionalni duh društva. Udruženje je djelovalo i u periodu Nezavisne Države Hrvatske. Godine 1945. Udruženje je preimenovano u Društvo književnika Hrvatske, usvojena su nova pravila i izabran novi upravni odbor sa Lukom Perkovićem kao predsednikom.[3] Nekoliko desetina pisaca kažnjeno je zabranom javnog rada i privremenom obustavom objavljivanja dela.[1]
Godine 1949. u Zagrebu je održan Drugi kongres Saveza književnika Jugoslavije na kojem je izabrana nova uprava sa Ivom Andrićem kao predsednikom, a odbor u sastavu Miroslav Krleža, Marin Franičević, Josip Barković, Petar Šegedin, Viktor Car Emin i Slavko Kolar. Plenum udruženja je 1964. godine jednoglasno usvojio Deklaraciju o statusu i nazivu hrvatskog književnog jezika, a za vreme Hrvatskog proleća udruženje je stalo uz Maticu hrvatsku u podršku pokreta. Osamdesetih godina, posebno posle poslednjeg kongresa Saveza književnika Jugoslavije u Novom Sadu 1985. godine, udruženje se aktivnije uključilo u politički život, najčešće pisanjem otvorenih pisama u odbranu hrvatskog jezika, odnosno građanskih prava pojedinih pisaca. Godine 1990. Udruženju je vraćen prvobitni naziv.[1]
Nekoliko bivših članova, nezadovoljnih stanjem u društvu, 2002. godine osniva Hrvatsko društvo pisaca.[1]
Udruženje danas uredi
Udruženje ima regionalna ogranka u Puli, Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku i Čakovcu . Izdaje više časopisa: Most (Most), Republika (Republika) i Korabljica. Serijal Savremeni hrvatski pisci obnovljen je pod nazivom Knjižnica Društva hrvatskih književnika (Knjižnica Društva hrvatskih književnika). Ustanovljeno je nekoliko književnih nagrada.
Predsednici uredi
|
* Slavko Kolar (1948–1952)
|
* Jure Franičević-Pločar (1972–1974)
|
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d đ e ž „Društvo hrvatskih književnika (DHK)”, Croatian Encyclopedia (na jeziku: hrvatski), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1999—2009, Pristupljeno 25. 1. 2014
- ^ Bukna, Ivana. „Zlatko Krilić became the new president of the Croatian Writers' Association”. tportal.hr. Arhivirano iz originala 15. 3. 2021. g. Pristupljeno 11. 3. 2021.
- ^ a b Stijepo Mijović Kočan (1971). Živan Milisavac, ur. Jugoslovenski književni leksikon [Yugoslav Literary Lexicon] (na jeziku: srpskohrvatski). Novi Sad (SAP Vojvodina, SR Serbia): Matica srpska. str. 102-103.