Dubinski ribolov je uz pecanje na plovak najzastupljenija tehnika ribolova kod nas. Najčešće se primenjuje na brzim vodotocima, zbog nemogućnosti drugačije prezentacije, kao i kada pecamo na velikoj udaljenosti od obale, nedostupnoj drugim tehnikama. Dubinskim ribolovom hvataju se ribe koje žive i hrane se na dnu, ili pri dnu.

U tu grupu spadaju biljojedne vrste, šaran, babuška, deverika i druge vrste bele ribe, svaštojedi poput kečige i mrene, ali i grabljivice kao što su štuka, smuđ i som. Praktično svaka vrsta ribe može se loviti ovim metodom u određenom delu godine, i određenim vremenskim uslovima.

Otežanje uredi

Najčešca greška kod dubinskog ribolova je postavljanje preteškog ili previše lakog olovnog otežanja. Ukoliko je olovo previše lako vodeni tok će ga povlačiti ili kotrljati po dnu (što je vidljivo po pomeranju vrha štapa slično udaru ribe samo manje energično) što onemogućava kako kontrolu aktivnosti ribe, i može doći do njegovog kačenja za neku podvodnu prepreku. Ukoliko je olovo previše teško, smanjićemo osetljivost štapa, pa time i teže primetiti aktivnost ribe.

Štap i čekrk uredi

Pri dubinskom ribolovu izbor dužine i akcije štapa zavisi kako od ribe, tako i od uslova vode na kojoj se peca. Ukoliko se lovi sitna bela i slična riba, potreban je osetljiviji štap dužine 2,5 m do 3,6 m (u zavisnosti od priobalnog rastinja, kako bi se moglo neometano zabaciti, a isto tako izvući riba) težine bacanja 20-60 g, opet u zavisnosti od težine olova koja se koristiti. Dovoljno je da mašinica može da primi 100 m najlona 0,15-0,35 mm.

Ukoliko se peca krupnija riba, poput šarana ili soma, potrebno je koristiti značajno jači pribor, kao što su puni dvodelne štapovi 2,7-3,3 m težine bacanja i do 150 g, krupna mašinica kapaciteta i do 200 m najlona 0,35-0,60 mm. Olovo se prilagođava uslovima na vodi, a udice ribi koju se očekuje. Ukoliko se love biljojedne vrste vrlo je efikasno da se koristite hranilice umesto olova, kako bi laganim otpuštanjem hrane privukle ribu sa veće udaljenosti.

Montiranje sistema uredi

Udica se montira u zavisnosti od uslova na vodi. Ukoliko ima dosta porvodnih prepreka, kao što su kameniti tereni, ili ukoliko se lovi na živu ribu najbolje je montirati je na 30-40 cm iznad olova, dok pri lovu na čistijim terenima, treba montirati ispod udice, kako bi mamac ležao na dnu. Neki ribolovci često love sa dve udice na sistemu, jednom iznad i jednom izpod olova, što je često vrlo praktično, jer nam daje mogućnost da se ponude različi mamci i na različitim dubinama, kako bi se videlo za šta je trenutno riba najraspoloženija. Ipak, ovakav sistem dovodi do čestih kačenja za podvodne prepreke i, samim tim, gubljenja sistema i ulova.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi