Du Fu ili Tu Fu[1] (kin: 杜甫; pin: Dù Fǔ; Duling kod mesta Čangan 712. - Leijang 770.) bio je jedan od najznačajnijih pesnika kineske dinastije Tang.[2] Njegova najveća ambicija bila je da služi svojoj zemlji kao uspešan državni službenik, ali se pokazao nesposobnim da obavlja neophodne uslove. Njegov život, kao i cela zemlja, uništen je pobunom u An Lušanu 755. godine, a njegovih poslednjih 15 godina bilo je vreme skoro stalnih nemira.

Du Fu
Du Fu
Datum rođenja712
Mesto rođenjaGungji, Henan, Kina
Datum smrti770 (starost 57–58)
Zanimanjepesnik, političar

Njegove pesme izražavale su protest protiv politike. Opisivao je socijalnu nepravdu, glad i haos sa stanovišta običnog građanina. Vreme zbivanja u njegovim pesmama uvek je prikazano kao da je reč o par stotina godina unazad.

Iako je u početku bio malo poznat drugim piscima, njegova dela su postala veoma uticajna u kineskoj i japanskoj književnoj kulturi. Od njegovog pesničkog pisanja, kroz vekove je sačuvano skoro hiljadu pet stotina pesama.[2] Kineski kritičari su ga nazivali „pesnikom-istoričarem” i „pesnikom-mudracem”, dok je opseg njegovog dela omogućio da se zapadnim čitaocima predstavi kao „kineski Vergilije, Horacije, Ovidije, Šekspir, Milton, Berns, Vordsvort, Beranže, Igo ili Bodler".[3]

Život uredi

Tradicionalna kineska književna kritika naglašavala je život autora kada je tumačila delo, što je praksa koju je američki naučnik Barton Votson pripisao „bliskim vezama koje tradicionalna kineska misao postavlja između umetnosti i morala”. Pošto se mnoge Du Fuove pesme bave moralom i istorijom, ova praksa je posebno važna.[4] Drugi razlog, koji je identifikovao kineski istoričar Vilijam Hueng, je taj što su kineske pesme obično sažete, izostavljajući kontekst koji bi mogao biti relevantan, ali za koji se može pretpostaviti da obavešteni savremenik poznaje. Za savremene zapadne čitaoce, „Što manje tačno znamo vreme, mesto i okolnosti u pozadini, to smo skloniji da to pogrešno zamislimo, a rezultat će biti da ili pogrešno razumemo pesmu ili da je ne razumemo u potpunosti”[5] Stiven Oven predlaže treći faktor koji je specifičan za Du Fua, tvrdeći da raznolikost pesnikovog dela zahteva razmatranje celog njegovog života, a ne „redukcione“ kategorizacije koje se koriste za ograničenije pesnike.[6]

Mladost uredi

Du Fu je rođen u pokrajini Kungšien u Henanu. Najveći deo mladosti proveo je u Lojangu. Godine 746. odlazi u prestonicu Čangan.[1] Prvi pokušaji da položi ispit za službenika nisi bili uspešni. Nakon što je ipak vanredno položio ispit dobio je visoki položaj pod carom Suzongom. Kasnije je poslat u grad Huazhou kao predstavnik za znanje. Njegov politički uspeh kratko je trajao, uglavnom dok je bio živ car Suzong. Nakon smrti cara još se intenzivnije bavio pisanjem pesama.

Poezija uredi

Danas je poznato 1400 njegovih pesama. Težak život i neuspeh u činovničkoj karijeri omogućili su mu da iskusi patnje ljudi i da vidi tamnu stranu politike. Napisao je izuzetne pesme: „Balada vojničkih kola“, „Balada o lepotici“ i „Pesma od pet stotina reči o tuzi koju sam osećao na putu iz prestonice u Fengšjang“.[7] Kad mu je bilo 43 godine, u zemlji su izbili ratni nemiri koji su bili uzrok početka propadanja dinastije Tanga. U periodu ratne pometnje i haosa snašle su ga mnogobrojne nevolje i patnje i, videvši stradanje naroda svojim očima, napisao je: „Gledajući proleće“, „Putovanje na sever“, „Tri mandarina“ („Mandarin u Šinanu“, „Mandarin u Tunguanu“ i „Mandarin u Šihau“), „Tri rastanka“ („Rastanak starih“, „Rastanak beskućnika“ i „Rastanak mladoženje“) i druge poznate pesme. Kad je rat bio okončan, Du Fu je dugo lutao sa izbeglicima. Značajne pesme iz tog perioda su: „Moju kolibu od slame razneo je jesenji vetar“, „Čuvši da su carske trupe ponovo osvojile krajeve severno i južno od reke“, i druge.

Du Fu je jako uticao na japanske pesnike i to uglavnom na pesnika Macua Baša.

Reference uredi

  1. ^ a b Đurđević, Mirjana; Zečević, Ada (1995). Antologija stare Kineske poezije. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 436. ISBN 86-379-057104 Proverite vrednost parametra |isbn=: length (pomoć). 
  2. ^ a b Ebrey, str. 103
  3. ^ Hung, str. 1
  4. ^ Watson, xvii.
  5. ^ Hung, str. 5
  6. ^ Owen 1981, str. 184
  7. ^ Đurđević, Mirjana; Zečević, Ada (1995). Antologija stare Kineske poezije. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 19. ISBN 86-379-057104 Proverite vrednost parametra |isbn=: length (pomoć). 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi