Egon Šile (nem. Egon Schiele; Tuln, 12. jun 1890Beč, 31. oktobar 1918) bio je austrijski slikar.

Egon Šile
Autoportret Egona Šilea
Lični podaci
Datum rođenja(1890-06-12)12. jun 1890.
Mesto rođenjaTuln, Austrougarska
Datum smrti31. oktobar 1918.(1918-10-31) (28 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrougarska

Biografija

uredi

Kao dete, Šile je bio fasciniran vozovima i proveo je mnogo sati crtajući ih. Njegov otac Adolf, šef železničke stanice je uništio ove skice. Kada je imao 11 godina, Šile se preselio u obližnji grad Krems (a kasnije u Klosternojburg) da bi pohađao srednju školu. Kada je Šile imao 14 godina, njegov otac je umro od sifilisa, a on je postao štićenik majčinog rođaka, Leopolda Čihačeka, takođe železničkog službenika.[1] Bio je stidljiv i uzdržan, loše je učio u školi osim fiskulture i crtanja.[2] 1906. godine upisao je slikarstvo i crtanje na Akademiju lepih umetnosti u Beču, ali se ubrzo razočarao njenim konzervativizmom. Ubrzo je sreo slikara Gustava Klimta, koji je nadalje uticao na njegov rad i život. Šile je napustio Akademiju 1909. godine i osnovao Novu umetničku grupu sa drugim nezadovoljnim studentima.

Šileova najranija dela između 1907. i 1909. sadrže snažne sličnosti sa Klimtovim,[3] kao i uticaje secesije.[4] Učestvuje na secesionističkim izložbana tokom sledećih godina (1909. Kunstschau, Beč; 1911. i kasnije, Minhen). Takođe je slikao omaž Van Gogovim suncokretima, kao i pejzaže i mrtve prirode.[5]

Već oko 1910. slika portrete i pejzaže i u ekspresionističkom maniru i postaje tražen slikar, sa odgovorajućom zaradom. Tome je doprinelo prijateljstvo sa likovnim kritičarem Arturom Reslingom i kolekcionarem Hajnrihom Benešom. Godine 1910. Šile je počeo da eksperimentiše sa aktovima, a u roku od godinu dana počeo je da se pojavljuje definitivan stil sa mršavim, bolesnim figurama, često sa snažnim seksualnim prizvukom. Šile je takođe počeo da slika i crta decu.[6]

 
Majka sa dva deteta

Godine 1911. napušta Beč i živi u malim selima, sa sedamnaectogodišnjom prijateljicom. Vodi nonkonformistički način života, pa ga iz prvog sela proteruju, a u drugom hapse 1912. godine zbog zavođenja maloletnice.[7][8] Prilikom pretresa studija nađen je veliki broj erotskih crteža i slika. Sud ga ne osuđuje zbog zavođenja, već zbog pornografije koja je bila dostupna deci. Osuđen je na 24 dana zatvora, koja je izdržao. Na sudu je sudija spalio jedan od crteža („koji prikazuje veoma mladu devojku obučenu samo iznad struka“[9]) iznad plamena sveće.

Nastavio je da izlaže sa svojom Novom umetničkom grupom: u Pragu 1910. i Budimpešti 1912. godine. Prvu samostalnu izložbu imao je u Minhenu 1913. godine, a sledeću u Parizu 1914. godine.[10]

Šile se oženio komšinicom Edit Harms 17. juna 1915, na godišnjicu venčanja Šileovih roditelja.[11] Iste godine mobilisan je u austrijsku vojsku, ali je nastavio da slika brzim tempom. Tri dana nakon venčanja, Šileu je naređeno da se prijavi za aktivnu službu u vojsci gde je prvobitno bio stacioniran u Pragu. Edit je došla sa njim i odsela u hotelu u gradu, dok je Egon živeo u izložbenoj sali sa svojim kolegama regrutima. Šileov komandant im je dozvolio da se povremeno viđaju.[12][13]

Veliku slavu doživeo je na 49. izložbi Secesije u Beču 1918. godine: prihvaćeno mu je pedeset radova i izloženo u glavnom holu. Cene njegovih slika su ponovo porasle.[14]

Umro je 31. oktobra 1918. godine od španske (ptičije) groznice. Samo tri dana ranije umrla je i Edit od iste bolesti. Tokom tri dana između njihove smrti, Šile je nacrtao nekoliko skica Edit.[15]

Njegove slike danas dostižu visoke cene, i do osmocifrenih dolarskih iznosa. Manje poznata činjenica o Šileovoj karijeri je da je tokom studija na Školi za umetnost i zanat u Beču istraživao skulpturu i stvorio niz malih skulptura od gline i gipsa.[16]

Reference

uredi
  1. ^ Sabarsky 2000, str. 31–38.
  2. ^ Whitford 1981, str. 30.
  3. ^ Kallir 2003, str. 46, 52, 60.
  4. ^ Kallir 2003, str. 41.
  5. ^ „Egon Schiele: Erotic, Grotesque and on Display”. ARTINFO. 1. 4. 2005. Pristupljeno 17. 4. 2008. 
  6. ^ Kallir 2003, str. 86, 88, 123.
  7. ^ Johnson, Ken (21. 10. 2005). „The Wider, Not Wilder, Egon Schiele”. The New York Times. Pristupljeno 2. 3. 2020. 
  8. ^ Kallier, Jane (jun 2018). „Egon Schiele was not a sex offender”. The Art Newspaper. Pristupljeno 2. 3. 2020. 
  9. ^ Blackshaw, Gemma (2020). „Egon Schiele's Passion: Spirituality and Sexuality, 1912-15”. Ur.: Natter, Tobias. Egon Schiele. The Complete Paintings 1909–1918. Köln: Taschen. str. 223. ISBN 978-3-8365-8125-7. 
  10. ^ Kallir 2003, str. 277, 362, 444.
  11. ^ „Family tree of Adolf Eugen SCHIELE”. Geneanet (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-21. 
  12. ^ „Life and Work of Egon Schiele, Austrian Expressionist Painter”. ThoughtCo (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-21. 
  13. ^ Lamb, Bill (31. 12. 2018). „"Life and Work of Egon Schiele, Austrian Expressionist Painter.". ThoughtCo. Pristupljeno 5. 4. 2023. 
  14. ^ Dabrowski, Magdalena; Leopold, Rudolf (1997). „"Egon Schiele : The Leopold Collection, Vienna." (PDF). Museum of Modern Art. Pristupljeno 11. 4. 2023. 
  15. ^ Frank Whitford, Expressionist Portraits, Abbeville Press, 1987, p. 46. ISBN 0-89659-780-6.
  16. ^ „Egon Schiele, Austrian, 1890–1918. Selbstbildnis, circa 1917”. artnet. Pristupljeno 2025-01-11. 

Spoljašnje veze

uredi