Eldorado (šp. El Dorado) je legenda koja potiče od južnoameričkih Indijanaca. Po usmenom predanju, Eldorado je kraj sa ogromnim bogatstvom u zlatu. Kao takav, bio je glavna meta španskih konkistadora u 15. i 16. veku, kojima je reč El Dorado postao sinonim za blagostanje i bio glavni cilj više ekspedicija, čiji rezultat je bio uglavnom otkrivanje novih zemalja u Novom svetu.

Zlato indijanskog kralja Zipe, od koga su Španci preuzeli mit o Eldoradu.

Eldorado — od legende do mita uredi

Mit o Eldoradu započet je oko 1530. u kolumbijskim Andima, gde je konkistador Gonzalo Himenez de Kesada (šp. Gonzalo Jiménez de Quesada) naišao na Indijance plemena Muisko. Tamo su čuli priču od indijanskih starešina, koju je kasnije u Kitou proširio Sebastijan de Belalkazar, naravno u malo ulepšanoj, dokićenoj verziji sa elementima preterivanja, da bi priča bila privlačnija. Tako je priča o Eldoradu dobila mitske dimenzije. Prvenstveno je označavala zlatnog čoveka, a ne zlatno mesto (šp. El indio dorado — Indijanac od zlata, šp. El Rey Dorado — Kralj od zlata).

Kao izmišljeno mesto, Eldorado je postao bogato kraljevstvo tog Kralja od zlata. Fascinirani pričom, Fransisko de Oreljana i Gonzalo Pizaro su 1541. poveli su slavnu ekspediciju u dolinu reke Amazon, na kome su i otkrili reku Amazon, koju je Oreljana celu preplovio.

Iako Španci nikad nisu našli Eldorado, ipak su zgrnuli veliko blago koje su zaplenili Indijancima Južne i Centralne Amerike (Inkama, Astecima i ostalima). Zlato su odneli u Španiju, šta je vrlo loše uticalo na špansku ekonomiju zbog visoke inflacije.

 
Karta jezera Parima (17. vek), gde se navodno nalazio Eldorado.

Ekspedicije uredi

Priče su se i inače menjale i transformisale vremenom, a ni priča o Eldoradu nije bila izuzetak. Transformacija legende u mit, od kralja u zlatu do kraja u zlatu, imala je veliki uticaj na evropske kolonizatore, naročito na Špance.

Najpoznatija ekspedicija je bila ekspedicija konkistadora i istraživača Fransiska de Oreljane i Gonzala Pizara 1541.

Godina 1541—1545. nemački baron Filip fon Huten je organizovao još jednu ekspediciju. Njegova potraga za Eldoradom dovela ga je u Venecuelu.

Godine 1569. Gonzalo Himenez de Kesada je organizovao još jednu ekspediciju koja je krenula iz Bogote.

Engleski plemić ser Volter Roli nastavio je potragu 1595, a u svojoj knjizi smestio je Eldorado negde uz reku Orinoko (današnja Venecuela). To mesto je bilo na kartama moreplovca i istraživača, sve dok njegovo nepostojanje nije dokazao Aleksandar fon Humbolt. Ponovna ekspedicija ser Valtera Rolija krenula je 1616, kada je bio oslobođen iz zatvora u Londonu sa obećanjem da će potražiti Eldorado uz reku Orinoko. I ta ekspedicija nije uspela, štaviše, u njoj je ubijen njegov sin.

Pričalo se, da je u Eldorado ušao neki Španac po imenu Martinez (1531), mornar Dijega de Ordaza (šp. Diego de Ordaz), nakon što je njegov brod potonuo.

U književnosti uredi

Edgar Alan Po je napisao pesmu „Eldorado“ koja simbolično govori o vitezu koji traži Eldorado. Pesmu je na srpski jezik prepevao Stanislav Vinaver. Eldorado i danas ostaje u mašti čoveka i često se pominje u raznim knjigama, gde simbolizuje nešto što se želi ali je nedostižno.

Spoljašnje veze uredi