Elektronska industrija Niš

компанија

Elektronska industrija Niš (EI Niš), ili samo stilizovano Ei, srpska je holding kompanija čije je sedište u Nišu. Formiranjem Instituta za proizvodnju radio-opreme i rendgenskih aparata 1948. nastaje i ova kompanija. U sastavu kompanije nalazi se više zavisnih preduzeća iz Niša, Beograda i drugih gradova Srbije. Elektronska industrija Niš je u postupku restruktrurisanja i privatizacije (2006—2008. godine), tako da je jedan broj preduzeća privatizovan a jedan broj je u postupku privatizacije; nekoliko ih je već u stečaju ili u postupku likvidacije.

Ei
Izvorni naziv
Elektronska industrija Niš
Raniji naziv
RR zavodi Niš
državna
Delatnosttelekomunikacije
Osnovano21. jun 1991. god.; pre 32 godine (1991-06-21)
(u prvom obliku: 1948)
OsnivačiBelind i Zavodi Radio Rendgen
SedišteNiš,
 Srbija
Rukovodioci
Aleksandar Popović (generalni direktor)
Proizvodi
PrihodPad 1,28 mil. evra (2013)[1]
Ukupna aktivaRast 40,55 mil. evra (2013)[1]
Ukupan kapitalStagnacija 0 (2013)[1]
Broj zaposlenih
0.126 (2013)[1]
1.333 (2009)
Veb-sajtwww.eicorp.rs

Do skoro je ova firma bila jedna od retkih u svetu koja je proizvodila elektronske cevi. Više ih ne proizvodi.

Istorija uredi

Kompanija je nastala 1948. godine pod imenom RR zavodi Niš i proslavila se proizvodnjom rendgen aparata, elektronskih cevi, radio-aparata i TV aparata.

Godine 1950. na osnovu tadašnjih zakona preduzeće „Zavodi RR” predato je na upravljanje radnicima i o tome svedoči tabla na zgradi holdinga „Ei”.

Prvi radio uređaj je proizveden 1951. godine.[2]

 
Ulaz u direkciju EI (holding)
 
Tabla iz 1950. godine na ulazu u EI „Fabrike radnicima”

Najuspešniji period poslovanja je bio od 1965. do 1980. godine. U to vreme je EI imala pogone u Nišu, Beogradu, Svrljigu, Žitorađi, Aleksincu, Đevđeliji (Makedonija), Srbu (Hrvatska), oko 50 fabrika sa 28.000 radnika i godišnji bruto proizvod od oko 700 miliona dolara. Elektronska industrija je u to vreme imala veliki asortiman proizvoda široke potrošnje za domaće potrebe, vojsku i izvoz. Proizvodili su se aparati i uređaji u velikim serijama: radio-aparati, zvučnici, pojačala, sistemi za ozvučenje, računari, električna brojila, mašine za pranje veša, mašine za pranje sudova, obične pegle, „rolo” pegle, crno-beli i televizori u boji, telefoni, telefonske centrale, VF uređaji, radio-stanice, železnička signalizacija, semafori i prateća oprema, uređaji specijalne namene za potrebe vojske i milicije, štampana elektronska kola, industrijska elektronika, auto-elektronika, rendgen aparati, medicinski uređaji, kolor katodne cevi, elektronske cevi, klima uređaji, kartonska ambalaža, plastična galanterija, feromagnetni materijali, otpornici, kondenzatori, mehanički delovi uređaja, poluprovodnički elementi...

Od 1991. godine počinje pad Elektronske industrije Niš; od tada se gubici počinju nagomilavati, broja radnika smanjivati a proizvodnja opadati. Od 2000. godine kada je u preduzećima (društveni kapital) bilo oko 10.000 radnika, počinje privatizacija perspektivnih preduzeća i stečaj onih nerentabilnih.

Već 2009. godine broj radnika u neprivatizovanim preduzećima (i onim koja su bila pred stečajem) bio je oko 1000. Sredinom 2010. godine je ostalo oko 100 radnika u preduzećima sa većinskim društvenim (državnim) kapitalom.

Kroz privatizaciju i stečajni postupak u krugu EI 2010. godine je poslovalo preko 30 preduzeća raznih profila.

U periodu 2009—2010. godine rukovodstvo EI pokušava sa organima vlasti (grad i republika) da u krugu bivše Elektronske industrije oživi proizvodnju i začne nova preduzeća („Tehnološki park”, „Bescarinska zona” itd.).

Delovi prospekta iz 2012. godine

Dana 13. septembra 2013. godine, zbog blokiranog računa Privredni sud u Nišu pokrenuo je prethodni stečajni postupak za korporaciju „Ei”. Oktobra meseca 2013. godine, uplaćena su potrebna sredstva a stečajni postupak time obustavljen.

Dana 28.09.2016.godine Privredni sud u Nišu pokrenuo je stečajni postupak "Holding korporacije Ei AD Niš".[3]

Zavisna preduzeća uredi

Od osnivanja kompanija je preživela razne reforme, reorganizacije, podele, restrukturisanja, integracije i usaglašavanja sa zakonom. Tako su unutar kompanije nastajala i nestajala zavisna preduzeća: osnovne organizacije (OOUR), složene organizacije (SOUR) i organizacije udruženog rada (OUR), AD, DD, DOO, JV, podružnice...

Preduzeća su tokom godina restrukturisana, privatizovana ili poslata u stečaj.

 
Ulaz u nekadašnju fabriku "Ei Radio cevi" 2021. godine

Preduzeća koja su u pojedinim trenucima poslovala unutar holding kompanije „Ei” pod raznim nazivima i u raznim organizacionim oblicima (da bi neka propala i otišla u stečaj a neka opstala odnosno bila privatizovana i sada uspešno posluju) su:

Proizvodi Elektronske industrije Niš uredi

Osamdeseth godina dvadesetog veka Elektronska industrija Niš je bio proizvodni gigant na teritoriji ondašnje Jugoslavije. Veliki broj fabrika je u vreme najveće proizvodnje imao u svom proizvodnom programu veoma veliki broj proizvoda. U sledećoj "galeriji" prikazani su neki od proizvoda:

Direktori-rukovodioci uredi

Generalni direktori od 1948. godine do danas:[4]

  • Borivoje Stojanović
  • Miroslav-Mirko Lozović
  • Đorđe Orlić
  • Vladimir Jasić
  • Miodrag Apostolović
  • Dragomir Miljković
  • Ljubiša Igić
  • Borivoje Mitrović
  • Radisav Paunović
  • Vojislav Mitić
  • Jugoslav Kočopeljić
  • Ljubinka Stefanović-Mladenov
  • Aleksandar Popović

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Osnovni podaci iz konsolidovanog finansijskog izveštaja za 2013. godinu”. Agencija za privredne registre Srbije. Pristupljeno 12. 11. 2016. 
  2. ^ U okruženju starih radio-aparata između „RR 121” i „simfonije” („Politika”, 25. januar 2018)
  3. ^ „APR - Objavljena dokumenta”. 
  4. ^ Ranđelović, Novica S. (2003). „Pola veka u korak sa svetom 1948—1998.”. Monografija o elektronskoj industriji. Korporacija „Ei”. 

Literatura uredi

  • Ranđelović, Novica S. (2003). „Pola veka u korak sa svetom 1948—1998.”. Monografija o elektronskoj industriji. Korporacija „Ei”.

Spoljašnje veze uredi