Endru Džekson

7. председник САД (1829—37)

Endru Džekson (engl. Andrew Jackson; Vakshov, 15. mart 1767Nešvil, 8. jun 1845) je bio američki vojskovođa, političar i državnik,[1][2] poznat po tome što je bio 7. predsednik SAD i osnivač današnje Demokratske stranke.

Endru Džekson
Lični podaci
Datum rođenja(1767-03-15)15. mart 1767.
Mesto rođenjaVakshov, Severna Karolina,
Datum smrti8. jun 1845.(1845-06-08) (78 god.)
Mesto smrtiNešvil, Tenesi, SAD
Porodica
SupružnikRejčel Donelson Robards Džekson
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska stranka SAD
4. mart 1829 — 4. mart 1837.
PrethodnikDžon Kvinsi Adams
NaslednikMartin van Bjuren

Potpis

Biografija uredi

Džekson je rođen u porodici siromašnih škotsko-irskih doseljenika u mestu koje se danas nalazi na granici između Južne Karoline i Severne Karoline.[3][4] Kao trinaestogodišnjak se priključio Kontinentalnoj vojsci za vreme Američkog rata za nezavisnost gde je služio kao kurir. Pretrpeo je teška zlostavljanja u zarobljeništvu od strane britanske vojske i dobio ožiljke koje će nositi do kraja života. Brat, koji je bio zarobljen sa Džeksonom, kao i ostatak njihove porodice, su umrli od gladi, bolesti i drugih posledica rata. Zbog svega toga je Džekson razvio trajnu mržnju prema svemu što je britansko, kao i prezir prema američkoj aristokratiji koja je živela u velikim gradovima na atlatnskoj obali, a koju je držao previše „pokvarenom“ britanskom kulturom.

Godine 1787. Džekson se preselio u Tenesi, granično područje koje će ubrzo postati nova država SAD. Iako se od obrazovanja mogao pohvaliti jedino čitanjem nekoliko pravnih knjiga, postao je uspešan i ugledan advokat, zahvaljujući čemu je izabran za prvog zastupnika Tenesija u Kongresu, a kasnije i za prvog senatora.

Tu je karijeru napustio kako bi postao sudija Vrhovnog suda u Tenesiju, ali i pukovnik u državnoj miliciji. Kada je 1812. godine izbio rat između SAD i Velike Britanije, američke regularne snage su bile previše zaposlene da bi se uspešno suprotstavile indijanskim plemenima na zapadnoj granici. U jednom od tih plemena izbio je građanski rat između probritanske i proameričke frakcije koji je prerastao u sukob sa američkim doseljenicima. Džekson je imenovan za zapovednika milicijskih snaga koje su morale da reše taj problem u kampanji kasnije poznatoj kao Krik rat. Džekson se poskazao kao vešt vojskovođa, zavevši čvrstu disciplinu u redove milicije, i izvojevavši veliku pobedu kod Horseshoe Bend-a, čija je posledica bila da je pleme Kriki celu današnju Alabamu prepustilo SAD.

Još veću slavu Džeksonu je donela blistava pobeda nad britanskim ekspedicionim korpusom kod Nju Orleansa 1815. godine, u kojoj je imao veliku pomoć gusara Žana Lafita. S obzirom na prethodno sklopljeni sporazum u Gentu potpuno beznačajna u vojnom, političkom i svakom drugom pogledu, ta pobeda je doprinela da se u budućim američkim udžbenicima istorije anglo-američki rat tretira kao pobeda SAD.

Dve godine kasnije Džekson, sada general, dobija zadatak da osigura južnu granicu Džordžije od upada Seminola Indijanaca, odnosno da spreči da Florida, koja je tada bila pod španskom upravom, postane utočište za robove. Džekson je, goneći Seminole, prešao špansku granicu, svrgnuo tamošnjeg guvernera i uveo američku okupacijsku vlast. Oslabljena Španija nije imala izbora nego da prizna status kvo i posebnim ugovorom preda Floridu SAD. Džekson je postao prvi guverner Floride kao američke teritorije.

Godine 1824. Džekson se kandidovao za predsednika SAD, ali ga je tada pobedio Džon Kvinsi Adams. Ti su izbori označili konačni raspad dotada vladajuće Demokratsko-republikanske stranke. Džekson je postao vođa frakcije nezadovoljnih članova koja će kasnije prerasti u Demokratsku stranku.

Godine 1828. Džekson je, kao prvi demokratski kandidat u istoriji, vodio izuzetno oštru kampanju, vešto koristeći činjenicu da većinu kandidata glasaju birači, a ne državne skupštine, kao i sve veći udeo graničnih zapadnih država među stanovništvom i kandidatskim kolegijumom. Kao populista, koristio je svoje skromno poreklo i tvrdio da predstavnici „istočne“ aristokratije ne mogu da brinu o interesima naroda. Posledica je bila uverljiva pobeda.

 
Endru Džekson 1844.

Odmah po dolasku na vlast, Džekson je otpustio sve federalne službenike zamenivši ih svojim pristalicama čime je ustanovio tzv. sistem plena koji će biti temelj američke kadrovske politike u 19. veku. Džekson se istakao i u svom oštrom otporu i uspešnom ukidanju federalne središnje banke, koju je smatrao oruđem „istočnjačke“ finansijske aristokratije. Godine 1830. Džekson je bio jedan od ključnih zagovornika Zakona o preseljenju Indijanaca kojim su Čeroki i druga indijanska plemena nasilno raseljena na drugu stranu reke Misisipi kako bi se stvorilo što više slobodne zemlje za bele doseljenike.

 
Grob Endrua Džeksona

Godine 1832. se Džekson, iako južnjak i pristalica slabe federalne vlade, suprotstavio nastojanjima Južne Karoline da ukine federalne carine u tzv. nulifikacijskoj krizi. Iste godine je na predsedničkim izborima porazio predstavnika Vigovske stranke Henrija Kleja.

Nakon isteka drugog mandata, Džekson se povukao na svoje imanje Hermitedž u Nešvilu, ali je ostao aktivan u politici kao zagovornik jedinstva američke nacije i protivnik secesije južnih država.

Reference uredi

  1. ^ Brands 2005, str. 473.
  2. ^ Meacham 2008, str. 219.
  3. ^ Brands 2005, str. 11–15.
  4. ^ „Andrew Jackson Cottage and US Rangers Centre”. Northern Ireland Tourist Board. Arhivirano iz originala 25. 10. 2007. g. Pristupljeno 11. 4. 2017. 

Literatura uredi

Biografije uredi

Specijalizovane studije uredi

Istoriografija uredi

Primarni izvori uredi

  • Jackson, Andrew (1926—1935). Bassett, John Spencer; Jameson, J. Franklin, ur. The Correspondence of Andrew Jackson. 5. Washington, D.C.: Carnegie Institute of Washington. OCLC 970877018.  7 volumes total.
  • Jackson, Andrew (1926—1935). Smith, Sam B.; Owlsey, Harriet Chappell; Feller, Dan; Moser, Harold D., ur. The Correspondence of Andrew Jackson. Knoxville, TN: University of Tennessee Press. OCLC 5029597.  (9 vols. 1980 to date)
  • Richardson, James D., ur. (1897). Compilation of the Messages and Papers of the Presidents. Washington, D.C.: Bureau of National Literature and Art. OCLC 980191506.  Reprints his major messages and reports.
  • Library of Congress. "Andrew Jackson Papers", a digital archive that provides direct access to the manuscript images of many of the Jackson documents. online

Spoljašnje veze uredi