Episkopija bregalnička
Episkopija bregalnička je eparhija Pravoslavne ohridske arhiepiskopije pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve. Nadležni arhijerej je episkop Marko (Kimev), a sjedište episkopije se nalazi u Štipu.[1]
Episkopija bregalnička Pravoslavna ohridska arhiepiskopija | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Sjedište | Štip |
Država | Severna Makedonija |
Osnovana | 2002-2005 |
Ukinuta | 2022-2023 |
www | |
Arhijerej | |
Arhijerej | Marko (Kimev) |
Čin arhijereja | episkop |
Titula arhijereja | episkop bregalnički i mjestobljustitelj bitoljski |
Istorija uredi
Sve do 2002. godine, ovo područje se u okviru eparhijskog ustrojstva SPC smatralo delom upražnjene Zletovsko-strumičke eparhije, čijim je administratorima još od izbijanja crkvenog raskola (1967) bilo zabranjivano (od strane držvnih vlasti tadašnje SR Makedonije, odnosno BJRM) da obavljaju svoju službu na tom prostoru, na kome je tadašnja raskolnička Makedonska pravoslavna crkva u međuvremenu osnovala svoju Bregalničku episkopiju.
Neposedno nakon sklapanja Niškog sporazuma, SPC je tokom 2002. godine donela nekoliko odluka o preuređenju jerarhijskih odnosa u cilju organizovanja autonomne Ohridske arhiepiskopije, u čijem sastavu bi se nalazila i novostvorena kanonska Bregalnička episkopija. Odlukom Svetog arhijerejskog sabora SPC od 23. septembra 2002. godine, tadašnji veleško-povardarski vladika Jovan (Vraniškoski) postavljen je za patrijaršijkog egzarha nad svim eparhijama SPC na području tadašnje BJRM, uključujući i Bregalničku episkopiju.[2]
Srvaranje kanonske Bregalničke episkopije potvrđeno je 24. maja 2005. godine kada je Sveti arhijerejski sabor SPC doneo Tomos o crkvenoj autonomiji Pravoslavne ohridske arhiepiskopije, u kome je u sklopu autonomne POA bila naznačena i ova episkopija, a nedugo potom za bregalničkog episkopa izabran je 2006. godine dotadašnji titularni episkop dremvički Marko (Kimev).[3]
U periodu od 2002. do 2022. godine, Episkopija bregalnička bila je jedina kanonska naslednica drevnih pravoslavnih eparhija koje su vekovima postojale u porečju Bregalnice. Pitanje o opstanku ove episkopije i cele POA pokrenuto je u proleće 2022. godine, nakon izmirenja između SPC i MPC. Usled velike složenosti tog pitanja, koje nije moglo biti rešeno odmah, arhijereji POA nisu prisustvovali objavljivanju patrijarhovog tomosa o autokefalnosti MPC, koji je bio uručen 5. juna u Beogradu.[4] Rešavanje tih kompleksnih pitanja iznova je pokrenuto u proleće 2023. godine, kada je postignut konačni sporazum o integraciji POA sa MPC, što je podrazumevalo i faktički prestanak postojanja POA i svih njenih episkopija.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ Pravoslavna ohridska arhiepiskopija: Episkopija bregalnička, Pristupljeno 13. 5. 2019.
- ^ POA: Odluka od Soborot na Srpskata Pravoslavna Crkva za postavuvanje na Mitropolitot Jovan za Egzarh na Patrijarhot srpski za site eparhii na Pravoslavnata Ohridska Arhiepiskopija
- ^ SPC (2006): Saopštenje Pravoslavne ohridske arhiepiskopije
- ^ „SPC (2022): Patrijarh srpski Porfirije uručio arhiepiskopu Stefanu Tomos kojim se potvrđuje autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve - Ohridske Arhiepiskopije”. Arhivirano iz originala 05. 06. 2022. g. Pristupljeno 21. 06. 2022.