Ergela Ljubičevo

Најстарија ергела у Србији и једина државна ергела у Србији.

Ergela Ljubičevo je jedina državna ergela u Srbiji i najstarija na teritoriji uže Srbije. Osnovana je 1853. godine po naređenju kneza Miloša.[1] Nalazi se na desnoj obali Velike Morave u prigradskom naselju Ljubičevo, najmlađoj mesnoj zajednici u Gradu Požarevcu, osnovanoj 2009. godine. Udaljena je od centra Požarevca oko 5 km.

Ergela „Ljubičevo”
Ergela „Ljubičevo”, glavna kapija
Ergela „Ljubičevo” na karti Srbije
Ergela „Ljubičevo”
Ergela „Ljubičevo”
Položaj ergele „Ljubičevo” na mapi Srbije
Opšti podaci
DržavaSrbijaSrbija
GradPožarevac
LokalitetPoljoprivredno dobro „Morava”
Površina350 ha
OsnovaoKnez Miloš
Osnovano1853.
Renovirano1923. i 2019.
Geografski položaj
Koordinate44° 35′ 51″ S; 21° 08′ 43″ I / 44.59747° S; 21.1452° I / 44.59747; 21.1452
Turistički kompleks
Vrsta kompleksaErgela „Ljubičevo”
Vrsta turizmaTurističko-sportski
Kulturni događaji
Spisak
  • Ljubičevske konjičke igre
  • Razgledanje ergele
  • Vožnja fijakeromu
  • Razgledanje trofejne sale
Veb sajtErgela Ljubičevo

Ergela „Ljubičevo” jedina je velika ergela na teritoriji uže Srbije, dok se sve ostale nalaze u Vojvodini.[2] Danas kao jednu od osnovnih delatnosti, osim uzgoja konja, takmičenja i prezentovanja konjičkog sporta, ergela ima i turizam.[3] Brigu o Ergeli vodi Javno preduzeće „Ljubičevo”.

Istorijat uredi

 
Tabla na ulazu u Ergelu
 
Aga Jefta, jedan od prvih upravnika Ergele
 
Manjež

Ergela „Ljubičevo” nastala je kao poljoprivredno dobro „Morava” u prvoj polovini 19. veka, kada je knez Miloš otkupio (prema drugim izvorima oduzeo)[4] zemljište od Turaka i na njemu sadio kukuruz, ovas i pšenicu. Kneginja Ljubica (1785-1843) bila je prva upravnica ovog imanja. Ona je veći deo vremena provodila baš u Požarevcu sa sinovima Mihailom i Milanom, jer je Milan bio bolešljiv i trebalo ga je skloniti od gradske prašine. Zato je tražila od supruga da napravi jedan konak za nju i decu. Konak je sagrađen preko puta današnjeg ulaza u kompleks ergele.[5] Kneginja Ljubica bila je izuzetna žena, sposobna da rukovodi tako velikim imanjem.[2]

 
Konji u padoku

Knez Miloš je na imanju „Morava” osnovao ergelu sa ciljem da se u Srbiji unapredi konjarstvo od najboljih konjskih rasa.[6] Posle njegove smrti 1860. godine, brigu o ergeli preuzeo je njegov sin Mihailo i 1886. godine ovom posedu dao ime „Ljubičevo“ po svojoj majci kneginji Ljubici.[4] U to vreme upravnik ergele bio je Aga Jefta.

Ergela je pratila stradanje Srbije u Prvom i Drugom svetskom ratu. Tokom Prvog svetskog rata sva grla iz ergele su sa vojskom krenula preko Albanije i nijedno nije stiglo do Krfa. Zbog nedostatka hrane morala su da budu ubijena. Posle rata ergela je delimično obnovljena, bila je poplavljena u martu 1937.[7] Ubrzo dolazi Drugi svetski rat, kada okupator odvodi sva grla koja vrede, a u Ergeli je ostalo samo nekoliko konja. Odmah posle Drugog svetskog rata, 1946. godine, ergela doživljava svoj procvat postavši, ukazom Ministarstva narodne odbrane, vojna ergela[1] ali samo do 1951. godine kada, zbog reorganizacije, prestaje potreba za konjima u vojsci.[8] Potom posto postaje civilna organizacija, a na inicijativu turističkih radnika 1964. godine osnovana je manifestacija Ljubičevske konjičke igre, koja traje do danas. Godinu dana kasnije Konjičko društvo „Veljko Dugošević“[a] poklanja ergeli pet kobila i jednog pastuva i tada počinje njen razvoj.[2]

Tokom 20. veka ergela „Ljubičevo” prerasla je u instituciju evropskog ranga i imala je oko 500 grla.[5] Decenijama su se tu gajila i negovala vrhunska takmičarska grla koja su dugo godina pobeđivala i bila u vrhu nekada jugoslovenskog, a danas srpskog konjičkog sporta.[8]

Posle raspada SFRJ ergela je dugo godina bila u izuzetno lošem stanju, čak i bez dovoljno hrane za konje,[9] sve do do 2016. godine kada ju je Turistička organizacija Grada Požarevca uvrstila u svoju ponudu. Objekti su sređeni i renovirani, a radi se i na razvoju rekreativnog jahanja i konjičkog turizma.[3] Tokom obnavljnja ergele očišćene su i divlje deponije, ne samo unutar kompleksa, već je očišćeno i celo naselje Ljubičevo.[9]

Poslednjih nekoliko godina predstavljaju najbolji period postojanja ergele i što se tiče sporta i kao turističke destinacije.[2] Pored ostalih usluga „Ljubičevo” danas nudi i pansionsko držanje konja privatnih vlasnika, koji imaju isti tretnman kao i konji u posedu ergele.[4]

Kompleks Ergele uredi

 
Trening konja
 
Štale u "Ljubičevu"

Kompleks ergele „Ljubičevo” poseduje 350 hektara zemljišta, padoke, manjež i štale.[3] Od ukupne površine zemljišta 110 hektara je pod livadama i zelenim površinama, dok se 260 hektara obrađuje, jednim delom za ishranu konja, a višak se prodaje.[2]

Pored nekoliko štala, priplodne štale i brojnih padoka, ergela poseduje i manjež. Tokom poslednje rekonstrukcije uređena je trening staza, zamenjena ulazna vrata i prozori na štalama, sređena unutrašnja priplodna štala, ofarbani boksevi za konje, izgrađen još jedan padok veličine 100×100 metara, a na kraju su renovirani i objekti. Takođe su uređene parkovske površine, pešečke staze i postavljena nova rasveta. Posebno je značajno renoviranje zatvorenog manježa, koji nije bio u funkciji 25 godina, a jedan je od vrlo retkih objekata takve namene u Srbiji. Sada je manjež vraćen u upotrebu i kompletan zimski trening konja se odvija u njemu.[4]

U okviru parkovske površine izgrađena je fontana posvećena kneginji Ljubici,[10] a u središtu kompleksa nalazi se spomenik najslavnijem grlu ove ergele, konju Ljubičevcu.[2]

Konji uredi

 
Spomenik Ljubičevcu, najslavnijem konju u Ergeli
 
Spomen ploča Vićencu, zvezdi Pehara predsednika Republike 1980. godine

Na svom vrhuncu, kada je dostigla nivo evropske institucije, Ergela je imala i do 500 konja. Godine 2016, posle uspešnog obnavljanja, u ergeli je bilo oko 40 konja, od kojih sedam trkačkih (pet dvogodaca i dva starija), a grla iz ove ergele, posle posle perioda propadanja posle raspada SFRJ, ponovo počinju da osvajaju trofeje na takmičenjima. Godine 2019. ovaj broj je već porastao na 56 grla.[4]

Ergelu je proslavilo nekoliko konja: Ljubičevac, Kastor, Ramoz, Farkat, Hajdžan,[5] Vićenco, zvezda Pehara predsednika Republike 1980. godine, Niger, za koga se govorilo da je bio „trkač za svet, a ne za nas” i drugi.[1] Najslavnije grlo je konj Ljubičevac koji je 1974. godine osvojio pobedu u sve tri klasne trke, a time i triplu krunu.[11] Dvadeset godina posle njega ni jedno grlo iz ove ergele nije postiglo takav uspeh. Kajzer je ustupljen Konjičkom društvu „Knez Mihailo”, a Farkad je uginuo 2014. godine. Jedan od problema u „Ljubičevu”, koji postoji u celoj Srbiji, je i taj što nema dovoljno jahača.[9]

Godine 2010. ergela Ljubičevo dobila je na poklon dva lipicanera iz slovenačke ergele „Lipice“. Lipicaneri su četvorogodišnja ženska grla po imenima Sava i Batista. Zbog visokih dugovanja Ljubičeva i mogućnosti da budu popisani i sudski zaplenjeni od strane poverioca, što se u bliskoj prošlosti već nekoliko pura dešavalo, konji ostaju u vlasništvu „Lipica”, ali da će ostatak života provesti u Požarevcu.[10] Oktobra 2016. godine iz Nemačke je uvezeno grlo Rojal vord što je bio prvi uvoz rasnih konja u ovoj ergeli u poslednjih 28 godina.[9]

Danas se u Ergeli uzgajaju engleski punokrvni konje, jedna od najskupljih i najboljih rasa na svetu.[2]

Nagrade uredi

Trofejna soba pri ergeli puna je nagrada. U kolekciji „Ljubičeva” ima više od 300 pehara, među kojima su pehari Derbija, Trke predsednika republike, a kasnije kralja Aleksandra, Trke grada Beograda...[1] Među njima se posebno ističe srebrni prelazni Pehar maršala Tita. Ergela „Ljubičevo” ga je osvojila na poslednoj trci koja se trčala, tako da je pehar trajno ostao u njihovom vlasništvu.[2]

Turizam uredi

 
Avantura park

Od 2016. godine Ergela „Ljubičevo” uvrštena je u turističku ponudu Požarevca.[3] Posetiocima se nudi mogućnost organizovanog razgledanja ergele, vožnja fijakerom, upoznavanje i razgledanje trofejne sale, obilazak spomenika konju Ljubičevcu i prikaz detalja iz programa Ljubičevskih konjičkih igara Ljubičevski višeboj.[11] U krugu ergele otvoren je Avantura park za decu do 12 godina i trim staza sa teretanom, a planirana je i izgradnja najvećeg lavirinta na Balkanu. Otvaranje Avantura parka značajno je povećalo posete ergeli. Preko puta ergele nalazi se i restoran „Ljubičin konak”, koji pripada Javnom preduzeću „Ljubičevo” i koji je takođe izvesno vreme bio van funkcije, ali je renoviran i ponovo otvoren.[9]

Fijaker je ergela kupila 2010. godine u Vršcu. To je fijaker iz 50-ih godina 20. veka, kojeg je izradio čuveni majstor Laus iz Zrenjanina. Sa lipicanerima dobijenim na poklon iz Slovenije ovim fijakerom se voze gosti po kompleksu, a koristi se i za vožnju mladenaca i druge prigode, čime ergela unapređuje svoju turističku ponudu.[10]

 
Nebojša Dozet, vitez Ljubičevskih konjičkih igara

Tokom 2019. godine ergela je zabeležila 5.000 grupnih poseta, dok individualni posetioci nisu evidentirani.[4]

Ljubičevske konjičke igre uredi

Ljubičevske konjičke igre su turističko-sportska manifestacija vezana za ergelu Ljubičevo. Posle Egzita i Sabora trubača u Guči, ovo je treća najprepoznatljivija srpska manifestacija. Godine 2017. Požarevac je zbog ove manifestacije posetilo preko 100.000 gostiju.[2] Prvi put su održane 1964. godine u Požarevcu. Jedan od razloga osnivanja je bio orijentacija ergele ka turizmu, pošto je Ljubičevo 1951. godine prestalo biti vojna ergela. Danas se Ljubičevske konjičke igre održavaju prvog vikenda u septembru i prethode im svečani defile i karneval kroz staro gradsko jezgro Požarevca kao i drugi kulturni događaji.

Galerija slika uredi

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Nazvano po narodnom heroju Veljku Dugoševiću

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Kad je Nigerov start ostavljao jahača bez sedla...”. RTS. 16. 6. 2018. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z Kovačević, Miona (30. 12. 2018). „Zlatni dani ergele Ljubičevo”. Blic. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  3. ^ a b v g „Ergela Ljubičevo otvorena za turiste”. RTS. 23. 2. 2016. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  4. ^ a b v g d đ „Ljubičevo će biti prava oaza mira, mesto za odmor i rekreaciju”. E-Braničevo. 30. 12. 2019. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  5. ^ a b v „JP Ergela Ljubičevo Požarevac”. Moja delatnost. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  6. ^ „Ergela Ljubičevo”. zvanični veb-sajt. Turistička organizacija grada Požarevca. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  7. ^ "Politika", 8. mart 1937
  8. ^ a b „Ergela Ljubičevo”. Gold Radio. 26. 5. 2016. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  9. ^ a b v g d Veljković, M. (2. 8. 2017). „Ergela "Ljubičevo" iz dana u dan sve uređenija”. Danas. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  10. ^ a b v Veljković, M. (14. 1. 2011). „Lipicaneri iz Slovenije stigli u Ljubičevo”. Danas. Pristupljeno 15. 8. 2020. 
  11. ^ a b „Ergela Ljubičevo Požarevac”. Moja Avantura. Pristupljeno 15. 8. 2020. 

Spoljašnje veze uredi