Википедија

Zagrebačka škola crtanog filma

Zagrebačka škola crtanog filma estetski je pojam za koncept avangardnog pristupa animiranom filmu i animaciji polovinom pedesetih godina 20. vijeka. Sedamnaest autora je stvorilo novi estetski koncept u animiranom filmu. U jedinoj cjelovitoj knjizi o ovoj školi, Z is for Zagreb, filmski kritičar Ronald Holovej ovo prvo razdoblje naziva „zlatnim razdobljem“ Zagrebačke škole crtanog filma. Predstavljaju ga autori: Nikola Kostelac,[1] Vatroslav Mimica, Dušan Vukotić i Vladimir Kristl u periodu od 1957. do 1962.

Trik kamera za snimanje crtanog filma, Zagreb film, 1956. godine. Muzej grada Zagreba.

Prvi veliki uspjeh Zagrebačke škole crtanog filma jest Gran pri u Veneciji za crtani film Samac Vatroslava Mimice, a „zlatno razdoblje“ je zaključeno Oskarom za film Surogat Dušana Vukotića iz 1962. Ova jedinstvena škola animacije dala je evropskoj filmskoj baštini preko 400 vrijednih animiranih ostvarenja koja su i nagrađena s više od 400 najprestižnijih nagrada širom svijeta.

Istorijat uredi

1922–1945. uredi

Tradicija animiranog filma u današnjoj Hrvatskoj počinje od Sergija Tagaca 1922. (dvije kratke animirane reklame), da bi se nastavila u Školi narodnog zdravlja (snimatelj Stanislav Novorita, dramaturg i reditelj Milan Marjanović, slikari Petar Pap i Vilko Šeferov) filmovima Ivin zub i Macin nos 1928, i Martin u nebo 1929. Za ovaj medij bili su zainteresovani su se i pioniri hrvatskog filma Viktor Ribak, Oktavijan Miletić i Kamilo Tompa.

1945–1954. uredi

Nakon 1945, braća Nojgebauer (Valter [2] i Norbert [3]) su snimili prve filmove („Svi na izbore“, 1945), pri čemu su rad na animiranom filmu usmjerili prema diznijevskom konceptu. Animirani filmovi nastali u toj maniri u tematskom pogledu donose inovacije koje inače ne možemo naći u drugim školama animacije u svijetu. To je prije svega satira (Veliki miting, 1951, Kako se rodio Kićo, 1951, Začarani dvorac u Dudincima, 1952. i Gool 1952) pod uticajem Fadila Hadžića,[4] uglednog komediografa, zaslužne ličnosti za niz kulturnih projekata u hrvatskoj kulturi, tada urednika satiričkog lista Kerempuh koji je njegovao karikaturu i političku satiru. U tom listu su sarađivali Ismet Voljevica, Dušan Vukotić, Vladimir Delač, Borivoj Dovniković, Oto Rajzinger i drugi, koji su bili buduće jezgro autora i saradnika za nastavak rada na crtanom filmu.

1954–1964. uredi

Godine 1954–1955. Nikola Kostelac i Dušan Vukotić [5] su napravili 13 kratkih reklamnih animiranih filmova u kojima je stvorila nova koncepcija redukovane animacije (po Vukotićevim riječima, kao posljedica manjka novca i korišćenja malog broja folija) kojom je definitivno napuštena koncepcija diznijevske „pune animacije, punog prostora i punog pokreta“ uvođenjem plošnosti, dvodimenzionalnosti i geometričnosti likova. Odatle i jednostavnost u pokretanju likova, eliptičnost u animacijskom koncipiranju kadra, sekvence te jednostavna i efektna dramaturška rješenja. Po riječima Dušan Vukotića, pri koncipiranju tih reklamnih animiranih filmova vodilo se računa o detaljnoj analizi i scenariju, crtežu, scenografiji, zvučnoj kulisi i montažnom ritmu. Grafički pojednostavljene i svedene forme crteža i likova uzrokovale su i drukčiji, stilizovani pokret, gdje se realni pokret gubi, ritam filma se ubrzava, a pokreti dvodimenzionalnih likova postaju na taj način izražajniji.

Prvi animirani filmovi, rađeni klasičnim načinom animacije, sadržavali su od 12.000–15.000 crteža, a primjenom novog koncepta svedene animacije broj crteža je smanjen na 4.000–5.000, pri čemu film nije izgubio na vizuelnom bogatstvu i atraktivnosti. Smanjeni broj početnih i završnih pokreta i shematizovani likovi traže dobro poznavanje animacije. U tim filmovima i muzika je imala drugačiju ulogu — napušten je diznijevski koncept "mikimausinga" (gdje su pokreti i muzika sinhronizovani do perfekcije) u korist uvođenja sintetske muzike, drukčije upotrebe šumova i zvučnih efekata koji realno kretanje ne prate doslovno i tako i sami postaju dio sadržaja ili kontrapunkt filmskoj slici.

Umjesto verbalnog elementa, u animirani film unesena su odgovarajuća grafička rješenja, što će kasnije u svojim djelima razraditi Vatroslav Mimica, Dušan Vukotić i Vladimir Kristl. Sam lik, oslobođen forme, može se razvijati i razvijati asocijacije koje nas mogu dovesti do simbola i znaka (Don Kihot, Vladimir Kristl, 1961).

Širi estetski i kulturni okvir uredi

Zagrebačku školu crtanog filma treba posmatrati i prosuđivati paralelno sa događanjima u likovnim umjetnostima (EXATa, Nove tendencije) ili zbivanjima na području istraživanja zvuka (Ivo Malec, Milko Kelemen i osobito Međunarodni festival suvremene glazbe — Zagrebački bijenale savremene muzike koji od početka šezdesetih godina sistematski upoznaje lokalnu sredinu s novim stremljenjima u svjetskoj muzici).

Djelatnost članova EXAT-a odvijala se u ranim pedesetim (objava Manifesta 1951. godine, a izložba četvorice slikara početkom 1953. godine). To je raskid s dotadašnjom dominacijom socijalističkog realizma. EXAT je djelovao u razdoblju 1950–1956, a Nove tendencije između 1961. do 1973. Iako je riječ o dva zasebna fenomena, iz današnje perspektive doživljavaju se kao cjelina. U EXAT-u učestvuju B. Bernardi, Z. Bregovac, V. Kristl, I. Picelj, B. Rašica, V. Rihter, A. Srnec, koji su (kao i Zagrebačka škola crtanog filma) činili „skup pojedinaca različitih sklonosti prije nego programsko vjerovanje istomišljenika” (Jerko Denegri EXAT 51, Nove tendencije, Zagreb 2000). Slikarstvo pripadnika ЕXАТ-a nije bilo stilski jedinstveno i nije se ograničavalo samo na geometrijske apstrakcije. Vladimir Kristl je bio najspektakularniji autor, što će pokazati i u svojim animiranim filmovima (osobito u filmu Šagrenska koža iz 1960. godine). Srnec je raznovrstan, Picelj odan načelima konstrukcijskog mišljenja [traži se izvor].

Svjetsko priznanje uredi

Za dalji razvoj Zagrebačke škole crtanog filma vrlo je važna 1957. godina kada nastaju filmovi Ipak se kreće (Dragutin Vunak), Cowboy Jimmy i Čarobni zvuci (Dušan Vukotić), Strašilo (Vatroslav Mimica), Susret u snu, Premijera i Na livadi (Nikola Kostelac).

Ova dva filma Nikole Kostelca po svojoj čistoći izvedbe, likovnoj ekspresivnosti i složenosti tematskih struktura stoje uz bok Vukotićevih i Mimičinih filmova [traži se izvor] Godina 1958. obilježena je snimanjem trinaest novih crtanih filmova, a te godine ugledni francuski istoričar filmske umjetnosti Žorž Sadul /Georges Sadoul/ i filmski kritičar Andre Marten /Андре Мартин/ utemeljuju novi pojam u svjetskom animiranom filmu - „Zagrebačka škola crtanog filma“ i to nakon projekcije filmova na festivalima u Kanu (1958) i Tursu (1959). U Kanu je prikazano sedam animiranih filmova: Cowboy Jimmy, Čarobni zvuci, Abra kadabra Dušana Vukotića, Strašilo i Samac Vatroslava Mimice i Premijera i Na livadi Nikole Kostelca. Najveći eksperimentator na području animiranog filma, kanadski režiser Norman Maklaren, izjavio je da „oni otkrivaju nešto novo i veliko.“

Vatroslav Mimica uredi

Animirani film Samac originalan po svojoj ideji i likovnoj realizaciji (1958) pokazuje interes svestranog režisera Vatroslava Mimice [6] za univerzalne i egzistencijalne probleme savremenog čovjeka sukobljenog sa supercivilizacijskim dostignućima, koja prijete uništenju temeljnih ljudskih vrijednosti, intimnog svijeta, ljubavi, želja i snova. Duboko humana tema usamljenosti, prisutna i u animiranom filmu Mala kronika (1962). Plošno koncipirane figure kreću se u otuđenom svijetu stalno pokrenutih ploha predstavljajući simbole u mehanizovanoj civilizaciji. Na likovno dosljedan način pred nama je razdrobljeni svijet, obezljuđen i usamljene ljudske jedinke.

Svoje dalje istraživanje Vatroslav Mimica nastavlja u antologijskom djelu Inspektor se vratio kući (1959) gdje tehnikom kolaža gradi scenografiju dijelovima stakla, kartona, isječcima fotografija koji zamjenjuju realni prostor kuća, ulica, vrata, prozora, enterijera. Na taj način Mimica uništava logiku prostora i omogućuje da lik inspektora koncipiran da se pokreće kao kukac-robot čas nestaje čas se pojavljuje u neočekivanom obliku podvlačeći se pod debele naslage kolažnih obezljuđenih elemenata neprepoznatljivih oblika. Tako autor stvara napetost /suspence/. Pred nama je groteskni morbidni svijet s čudesnom sintezom krhotina, fragmenata i poetična, nostalgična melodija (Mo-no-to-ny) kao lajtmotiv, koji zajedno stvaraju jednu od najljepših sekvenci u modernoj animaciji.

Vatroslav Mimica anticipira pop-art, primjerice u animiranom kolaž filmu Mala kronika gdje dijelovi strojeva, mehanizama (zupčanici, opruge, lim, metalni dijelovi) stvaraju prostor u kojem slijepac i pas pokušavaju preživjeti. Neuspješno. Zagušuje ih taj bešćutni svijet otpadaka i na kraju ostaje stvarna krvava mrlja.

Dušan Vukotić uredi

Originalni filmski stvaralac Dušan Vukotić zaslužuje da posebno usredsredimo svoju pažnju na dva njegova filma Koncert za mašinsku pušku (1958) i Surogat (1961). U parodiranju kriminalističke teme u filmu Koncert za mašinsku pušku, kretanje likova svedenih na pojednostavljene karikature, dvodimenzionalni dijelovi scenografije, linearna kretanja likova (na čemu autor gradi i neočekivane obrate i iracionalne gegove kao što je kretanje gangstera po liniji ispaljenih metaka), zajedno sa scenografskim rješenjima grada stvaraju bogatu i dinamičku vizuelnu strukturu koja zapanjuje originalnošću.

Proslavljeni animirani film Surogat vrhunac je Vukotićeva koncepta animiranog filma. Dušan Vukotić se oslobađa svih suvišnih elemenata i maksimalno redukuje scenografiju. Vješto odabrana tema uz obilje neočekivanih gegova, originalno koncipirana figura glavnog lika koja daje velike mogućnosti za psihološku dogradnju, duhovite obrte, čini ovaj animirani film savršenim i do kraja osmišljenim modelom svedene animacije koji je u cijelosti ostvaren u plošno koncipiranom modelu animacije.

Vladimir Kristl uredi

Osobena figura Zagrebačke škole crtanog filma jeste slikar, eksperimentator i autor animiranih filmova Vladimir Kristl. Sa samo dva crtana filma bitno je označio Zagrebačku školu crtanog filma i možda prerano zacrtao gornju granicu jednog koncepta preko koje se više nije moglo ići. Krajnja redukcija, prelazak iz svijeta simbola u svijet značenjskog, granica je i koncept na koji nitko u Školi nije nastavio graditi animirane filmove jer se smatrao preradikalnim.

Svi koji su poznavali Vladimira Kristla znali su da je on prije svega nepredvidiv autor. Aktivni učesnik, uz Picelja, najprivrženiji egzatovskom razdoblju iz pedesetih godina, slikao je u duhu geometrijske apstrakcije. Promišljajući njegov dalji razvitak i istraživanja u slikarskom opusu, radu na animiranom filmu, pjesničkom opusu, postavlja se pitanje kako je ovaj umjetnik usamljenik i protivnik svih ‘pravila,’ sklon anarhičnom djelovanju u umjetnosti pristao biti dijelom jedne kreativne grupe. Otkuda te racionalne i stroge forme, opredjeljenje za geometrijsku strukturu. Sam Manifest (iz 1951) koji govori o sintezi svih likovnih umjetnosti, o potiranju granica između čiste i primijenjene umjetnosti, nije bio razlog da ga i potpiše, iako se vjerovatno s njim slagao. Tu vjerovatno vrijedi jedino logika — protiv svih.

Njegove šture ogoljene slike u potpunoj su suprotnosti s raskošnim vizuelnim rješenjima u njegovom antologijskom animiranom filmu Šagrenska koža iz 1960. godine. Film karakteriše stalna izmjena slikarskih tehnika, gusti tamni teški namazi uljane boje, secesijski crtež, stilizovane voluminozne figure, suprotstavljenost i kontrastnost svijetlih i tamnih površina, začudna sekvenca infernalnog nadrealizma, igra numeričkih vrijednosti – rulet (op art), kao lajtmotiv maljevičevski crveni kvadrat na bijeloj pozadini, apstraktni geometrijski znak. Stalna sukobljenost nespojivih ekstrema od impresionizma, kao i kolorističkih mrlja, secesijskog crteža i geometrijskih znakova, naznačenih grafičkih simbola pojedinih likova, daje veličanstveni sveukupni umjetnički i estetski rezultat i originalno i neponovljivo filmsko djelo. To je upravo Vladimir Kristl. Odbacivanje bilo kakvog stilskog jedinstva, potpuna prepuštenost inspiraciji i trenutačnom osjećaju.

Sljedeće djelo Vladimira Kristla koje spada u vrhunac zlatnog razdoblja Zagrebačke crtanog filma, animirani je film Don Kihot (1961), zbog kojeg i napušta tadašnju Jugoslaviju jer mu zbog „nerazumljivosti“ filma ubacuju pojedine „objašnjavalačke“ fotografije i dodaju na kraju koreditelja. Ponižavajuće.

Svi likovi svedeni su na kvadratiće, krugove polukrugove i u pojedinim sekvencama u kojima se ti elementi gomilaju jedni na druge, izgubili su geometrijsku čistoću. S druge strane kao čisti znakovi koncipirani su Don Kihot i njegov sluga. Sve je popraćeno sintetskim zvukom, iako postoji jedna verzija filma opterećena nepodnošljivim tekstom koji vjerovatno nije njegova autorska verzija. Odrekao se čitljivosti oblika i prepoznatljivosti pojavnih oblika, ukida fabulu, progresiju u iznošenju sadržaja u ime poretka znakova. Do krajnosti sažeti grafizam, s nepogrešivim osjećajem za pokret i čitav film čitamo kao znakovno pismo, tj. kao originalni iskaz simbola i značenja. Nepredvidljivi pravci kretanja, iznenadne pojave nagomilanih struktura autor ostvaruje jedinstvo zvučnog, grafičkog i animacijskog tako da ovo djelo ostaje originalnim autorskim iskazom i istodobno novim putem u animacijskom istraživanju. U Zagrebačkoj školi crtanog filma za sada još uvijek bez nastavka.

1964-1980. i posle uredi

Na kraju napisa o fenomenu Zagrebačke škole crtanog filma bila bi nepravda ne upozoriti i na drugu fazu Zagrebačke škole crtanog filma koja traje od polovice šezdesetih do kraja sedamdesetih godina koju Ronald Holovej naziva ‘gegmeni’ uspoređujući animirana djela Borivoja Dovnikovića [7], Pavla Štaltera [8], Aleksandra Marksa [9], Zlatka Boureka,[10] Zlatka Grgića [11], Ante Zaninovića [12], Milana Blažekovića [13], Nedeljka Dragića,[14] Dragutina Vunaka,[15] Borisa Kolara [16] i dr., s nijemom američkom komedijom i njezinim junacima. Tako su Dovnikovićevi junaci bliski ostvarenjima i likovima koje su stvorili Tati, Hari Langdon i Laurel i Hardi. Junake Zlatka Grgića Holovej dovodi u odnos s komikom Bastera Kitona, a junake Nedeljka Dragića s likovima koje je u svojim brojnim kratkim komedijama stvorio Čarli Čaplin. Ostaje pitanje o kojem će svaki od nas razmisliti — koliko u tome ima istine?

Napuštanje slikarskih struktura i opredjeljenje za oživljene crteže uz bravuroznu animaciju, napuštanje velikih tema, kraći filmovi, okretanje malom čovjeku, duhovitosti, igri, iracionalnom gegu, naglašenije su prisutni i predstavljaju temeljne karakteristike ove druge podjednako značajne i u estetskom doprinosu vrijedne faze u razvitku Zagrebačke škole crtanog filma.

Pojava nove generacije autora krajem sedamdesetih godina (Joško Marušić i Krešimir Zimonić) te najnovije generacije krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, najavljuje drukčiju Školu koja će uz osnivanje zasebnog četvorogodišnjeg studija animiranog filma na Akademiji likovne umjetnosti (1999 godine) oživjeti njezinu jedinstvenu tradiciju i vratiti je u bitne tokove svjetske animacije.

Reference uredi

  1. ^ Crvenkapica (1954), Premijera (1957), Na livadi (1957), Susret u snu (1957), Nocturno (1958), Ring (1959), Djevojka za sve (1959), Ludo srce (1959) i niz drugih, kao pomoćnik glavnog crtača sarađuje u filmovima Začarani dvorac u Dudincima i Nestašni robot, a s Dušanom Vukotićem realizira 13 reklamnih animiranih filmova 1954./1955. te zajedno utiru put reduciranoj animaciji.
  2. ^ Svi na izbore (crtač, 1945), korežira Veliki miting (1951), Veseli doživljaj (1951), radi na reklamnim filmovima crta i animira Nezgode pješaka (1957) i Bušo hrabri osvetnik (1958)
  3. ^ Svi na izbore (1945), scenarist i korežiser Velikog mitinga (1951), scenarista Veselog doživljaja (1951), Gool (1952), Nezgode građanina pješaka (1957), Korisna matematika (1957), Bušo hrabri osvetnik (1958) i Lažni kanarinac (1958).
  4. ^ Pokretač crtanog filma, festivala u Puli, osnivač listova: Kerempuh, Vjesnik u srijedu, Telegram i dr., komediograf, dugometražni igrani filmovi: Abeceda straha (1961), Službeni položaj (1964), Druga strana medalje (1965), Tri sata za ljubav (1968), Protest (1967), Lov na jelene (1972), Novinar (1979) i dr.
  5. ^ Reditelj, scenarista, animator, crtač i karikaturista, animirani filmovi: Kako se rodio Kićo (1951), Začarani dvorac u Dudincima (gl. crtač i animator), Cowboy Jimmy (1957), Koncert za mašinsku pušku (1958), Krava na Mjesecu (1959), Čarobni zvuci (1957), Abra kadabra (1958), Osvetnik (1958), Piccolo (1959), Surogat (1961), Igra (1962), Mrlja na savjesti (1968), Opera Cordis (1968), Ars gratia artis (1970) i dr. Zajedno s N. Kostelcem 1954/1955. realizira 13 reklamnih animiranih filmova koji predstavljaju početak reducirane animacije.
  6. ^ Autor niza dugometražnih igranih filmova koji su unijeli tematska i estetska inovativna rješenja u hrvatsku kinematografiju. Najpoznatiji dugometražni igrani filmovi: Jubilej gospodina Ikla (1955), Prometej s otoka Viševice (1965), Ponedjeljak ili utorak (1966), Kaja, ubit ću te (1967) i Događaj (1969).
  7. ^ Bez naslova (1964), Znatiželja (1966), Krek (1968), Ljubitelji cvijeća (1970), Škola hodanja (1978) i dr.
  8. ^ Peti (1964), Maska crvene smrti (1969), Sedam plamenčića (1975), Kuća br. 42 (1984) i Posljednja stanica (1988) i dr.
  9. ^ U saradnji s V. Jutrišom: Criticus (1962), Metamorfoza (1964), Moderna basna (1965), Mrav dobra srca (1965), Muha (1966), Sizif (1967), Pauk (1969), Ecce homo (1971) i dr.
  10. ^ Kovačev šegrt (1961), I videl sam daljine meglene i kalne (1964), Bećarac (1966), Kapetan Arbanas Marko (1967), Mačka (1971) i dr.
  11. ^ Posjet iz svemira (1964), Muzikalno prase (1965), Đavolja posla (1965), Mali i veliki (1966), Klizi puzi (1968), Izumitelj cipela (1967); s režiserem A. Zaninovićem realizuje niz epizoda serije o profesoru Baltazaru; autor je niza mini-filmova i filmova: Optimist i pesimist (1974), Pepeljuga (1979), Lutka snova u saradnji s B. Godfrijem (1979) i serije Ptica i crvek (1977) koju kasnije nastavljaju drugi autori i dr.
  12. ^ Truba (1964), Zid (1965), O rupama i čepovima (1967), Ornitologija (1971), Dezinfekcija (1975), Allegro vivace (1983), te niz epizoda iz serije o profesoru Baltazaru s autorima Z. Grgićem i B. Kolarom, a samostalni je autor 11 animiranih filmova iz ove uspješne animirane serije.
  13. ^ Ples gorila (1968), Čovjek koji je morao pjevati (1970), Largo (1970), Kolekcionar (1971), Palčić (1979), više crtanih mini filmova, te tri dugometražna animirana filma: Čudesna šuma (1986), Čarobnjakov šešir (1990) i Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1997).
  14. ^ Elegija (1965), Krotitelj divljih konja (1966), Možda Diogen (1968), Idu dani (1969), Tup-tup (1972) i Dnevnik (1974) uz niz drugih.
  15. ^ Ipak se kreće (1957), Mali vlak (1959), Krava na granici (1963), Između usana i čaše (1969), niz crtanih mini filmova, autor brojnih element filmova, posebno serije iz matematike, scenarista i koautor niza animiranih filmova (Šagrenska koža, Znatiželja, crtana serija „Inspektor maska“), nagrađivanih filmova o prometu i dr.
  16. ^ Dječak i lopta (1960), Bumerang (1962), Vau-vau (1964), Otkrovitelj (1968), Dijalog (1968), sa Z. Grgićem i A. Zaninovićem realizuje niz animiranih filmova iz serije o profesoru Baltazaru, kao crtač sudjeluje u nizu filmova (Nestašni robot, Abrakadabra, Koncert za mašinsku pušku, Osvetnik, Cowboy Jimmy i niz drugih.

Literatura uredi

  • Filmska enciklopedija I i II, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, gl. urednik dr. Ante Peterlić, Zagreb, 1986. i 1990,
  • Zagrebački krug crtanog filma I (Građa za povijest hrvatske kulture), pedeset godina crtanog filma u Hrvatskoj, almanah 1922–1972, uredio: Zlatko Sudović, Zagreb 1978.
  • Škrabalo, Ivo: 101 godina filma u Hrvatskoj, 1896-1997, Zagreb, Nakladni zavod Globus, 1998.
  • Filmska kultura, broj 81-82, Zagreb 1972, 50 godina animacije.
  • Holloway, Ronald: „Z” is for Zagreb, London, The Tantivy Press, London
  • Munitić, Ranko: Uvod u estetiku kinematografske animacije, Filmoteka 16, Zagreb, 1983.
  • Denegri, Jerko: -{Exat 51, Nove tendencije, umjetnost konstruktivnog pristupa, Zagreb 2000.
  • Bendazzi, Giannalberto: Cartoons, One hundred years of cinema animation, John Libbey & Company Ltd., London 1994.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Загребачка_школа_цртаног_филма&oldid=27415673”