Zakavkazje
Zakavkazje (rus. Закавказье) ili Južni Kavkaz (rus. Южный Кавказ) je geopolitički subregion u okviru Kavkaskog regiona, na granici između istočne Evrope i jugozapadne Azije. Obuhvata područje nekadašnjeg Sovjetskog Saveza južno od najviših vrhova Velikog Kavkaza. Prostire se između Crnog mora na zapadu i Kaspijskog jezera na istoku, odnosno Ruske Federacije na severu, Irana na jugu i Turske na jugozapadu.
U geografskom smislu ovom regionu pripadaju južni obronci Velikog Kavkaza, ceo Mali Kavkaz, Kolhidska nizija, Kursko-araksinska nizija, Jermenska visoravan i Tališke planine sa Lenkoranskom nizijom.
U političkom pogledu u ovom regionu bitišu tri međunarodno priznate nezavisne republike:
Dve samoproglašene i delimično priznate republike otcepljene od Gruzije:
I jedna de fakto nezavisna republika otcepljena od Azerbejdžana, ali bez međunarodnog priznanja:
U srpski jezik ime ovog regiona je došlo iz ruskog jezika i potiče od reči Закавказье koja označava „područje iza Kavkaza“. U međunarodnim krugovima oblast se još naziva i Južni Kavkaz (rus. Южный Кавказ) ili Transkavkaz (rus. Транскавказ).
U političkom smislu područje je poznato kao veoma nestabilna tačka sa učestalim sukobima i ratnim dejstvima. Posebno neuralgične tačke su Južna Osetija i Republika Arcah, a veliki problem je i nepostojanje diplomatskih odnosa između Azerbejdžana i Jermenije.
U privrednom smislu najvažnija prirodna bogatstva regiona leže u nafti i zemnom gasu, manganovoj rudi i hidropotencijalu, te voćarstvu (citrusi), vinarstvu i uzgoju čaja. Područja današnjih Jermenije i Gruzije se smatraju jednim od najstarijih vinogradarskih područja na svetu, po mnogima rodno mesto vinarstva.[1]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Hugh Johnson Vintage: The Story of Wine pg 15 Simon & Schuster 1989