Ivan Zane Bolica Grbičić bio je kotorski plemić i mletački guvernadur (1688—1692) u Crnoj Gori sa kraja 17. i početkom 18. vijeka.

Porijeklom je iz stare kotorske porodice. Nakon mletačkog osvajanja Herceg-Novog u Velikom bečkom ratu, zbor crnogorskih glavara je prihvatio da dozvoli stacioniranje mletačkog garnizona u Cetinju pod Grbičićevom komandom. U Crnoj Gori je imao samo formalnu vlast, dok je prava vlast bila u rukama vladika, sa kojima je bio u korektnim odnosima. Generalni providur Alvize Maćenico ga je postavio za intendanta Nikšića, Drobnjaka i drugih hercegovačkih plemena. Vladika Petar II Petrović Njegoš je spomenuo Zana Grbičića u svom „Gorskom vijencu”.

Po Lazaru Tomanoviću on je bio predvodnik mletačke ekspedicije koja je bila pomoć Crnoj Gori protiv Sulejmana-paše Bušatlije, krajem 17. vijeka. Grbičići su bili stara srpska vlasteoska kuća u Kotoru. Zane Grbičić je u dokumentima iz Crne Gore nazivan kavalijerom, a neki mletački dokumenti ga prikazuju kao guvernera Crne Gore, što je bila njihova politička ambicija. Bio je jedno vrijeme na Cetinju kao predstavnik te pomoći. Mitropolit Visarion se pogodio za baštinu sa Bjelošima u njegovom prisustvu kao svjedoka, što dokazuje jedan sačuvani dokument. Dimitrije Ruvarac se trudio dokazati da je Crna Gora tada bila pod Mlečanima, a Lazar Tomanović ga je demantovao, dokazujući da je bila samo u saradnji sa Mletačkom republikom. Patrijarh Arsenije Crnojević dolazi na Cetinje u jesen 1689. sa namjerom da ide u Boku na sastanak sa glavnim providurom, ali se iznenada morao vratiti u Peć, jer je ćesar, čija je vojska zaposjela Peć, htjela imenovati drugoga na njegovom tronu. Glavni providur je smatrao da patrijarh i nije mislio da silazi u Boku da mu ćesar ne oduzme patrijarhijski prijesto. Pri odlasku sa Cetinja, pisao je kavalijeru Grbičiću, kako je cijelu zimu mislio tu da provede i da siđe u primorje, gdje su ga zvali monasi, ali mu je stiglo pismo od ćesarskog namjesnika, ako se ne vrati za sedam dana da se i ne vraća. To dokazuje da patrijarh krajem 1689. ne nalazi na Cetinju mletačkog guvernera. [1]

Patrijarh Arsenije je u Peć sebi zvao mitropolita Visariona, koji to saopštava Grbičiću u Kotor. Visarion je htio ići u Peć, ali mu se prijatelj Grbičić ne usuđuje reći, da bi zbog toga mogao izgubiti stolicu.[2]

Reference uredi

  1. ^ Tomanović, Lazar (1899). G. Ruvarac i Montenegrina. Sremski Karlovci. str. 57, 59, 60. 
  2. ^ Tomanović, Lazar (1899). G. Ruvarac i Montenegrina. Sremski Karlovci. str. 61.