Zverinski manastir

Неактивни манастир РПЦ

Zverin-Pokrovski manastir (rus. Зверин-Покровский монастырь) nekadašnji je pravoslavni ženski manastir pod ingerencijom Ruske pravoslavne crkve (eparhije Novgorodske i Staroruske). Manastirski kompleks se nalazi na levoj obali reke Volhov, u gradu Velikom Novgorodu, na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Tačan datum osnivanja manastira nije poznat, a prvi pisani podaci o njemu datiraju iz jednog letopisa iz 1148. godine. Manastirsko sestrinstvo raspušteno je 1919. godine, a u današnje vreme tu se nalaze bogoslovija i muzej. Posvećen je Pokrovu Presvete Bogorodice. Smatra se petim po redu najstarijim manastirom sagrađenim na području današnje Rusije.

Zverinski manastir
Зверин-Покровский монастырь
Osnovni podaci
Statusradi kao bogoslovija
Tippravoslavni manastir
JurisdikcijaRuska pravoslavna crkva
EparhijaNovgorodska i Staroruska
Osnivanjeprvi pomen 1148.
Raspušten1919.
Arhitektura
Nivo značajaObjekt kulturnog nasleđa RF №5310024000
Lokacija
MestoRusija Veliki Novgorod
DržavaRusija
Koordinate58° 32′ 09″ N 31° 16′ 34″ E / 58.53583° S; 31.27611° I / 58.53583; 31.27611
Zverinski manastir na karti Novgorodske oblasti
Zverinski manastir
Zverinski manastir
Zverinski manastir na karti Novgorodske oblasti

Manastir se od 1992. godine nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine kao deo kompleksa Istorijski spomenici Novgoroda i okoline. Hram se takođe nalazi na listi kulturnog nasleđa Ruske Federacije gde je zaveden pod brojem 5310024000.[1]

Istorijat uredi

Tačan datum nastanka Zverinskog manastira nije poznat, a prvi pisani podaci o manastiru potiču iz 1148. godine kada se u jednom letopisu pominje datum 27. jun kao dan kada je od udara groma izgorela drvena Pokrovska crkva.

Iako je manastir tokom reformi 1721. privremeno bio upraznjen, šest godina kasnije ponovo je uspostavljen. Krajem XVIII veka manastirskom kompleksu Zverinskog manastira prisajedinjen je i susedni Nikoljsko-Beljski manastir koji je od Zverinskog manastira bio razdvojen tek jednom ogradom.

Iako je 1919. godine manastir preobražen u parohijsku crkvu, manastirsko sestrinstvo je nastavilo da živi tu. Međutim zbog nedostatka prihoda, ali i pritisaka komunističkih vlasti manastir je konačno zatvoren, a njegova imovina nacionalizovana u januaru 1930. godine. Centralna manastirska crkva Pokrova Presvete Bogorodice vraćena je RPC tek 1989. godine.

Manastirski kompleks uredi

  • Crkva Pokrova Presvete Bogorodice – glavni manastirski hram čije postojanje je izvesno još u XII veku. Prvobitni hram bio je sagrađen od drveta, a na njegovom mestu je 1335. godine podignuta građevina od čvrstog materijala.
  • Crkva Simeona Bogoprimca – sagrađena je 1467. na mestu ranije sagrađene drvene crkvice. U crkvi se čuvala ikona Simeona Bogoprimca koja se smatrala najvrednijom manastirskom relikvijom.
  • Pokrovski sabor – najmlađa je crkva u manastiru sagrađena 1899. godine. U hram su 20. marta 1995. prenesene mošti pravoslavnog svetitelja prepodobnog Save Višerskog

Vidi još uredi

  Kulturno nasleđe
Ruske Federacije,
objekt № 5310024000

Reference uredi

  1. ^ „Kulьturnoe nasledie Rossiйskoй Federacii obъekt № 5310024000”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 05. 2015. 

Spoljašnje veze uredi