Zlotska geomagnetska anomalija

Zlotska geomagnetska anomalija se nalazi u Istočnoj Srbiji oko 15 km jugozapadno od Bora u ataru sela Zlot na potezu Zlot-Sumrakovac u blizini Kanjona Lazareve reke,  na površini od oko 4 km kvadranih.

Geomagnetska anomalija je lokalna magnetska anomalija na kojoj su izmerene značajne promene vrednosti prilikom merenja magnetnog polja u odnosu na smer sever-jug koji kompas pokazuje.

Vrednosti deklinacija Zlotske geomagnetske anomalije

Najpoznatije geomagnetne anomalije u svetu su Kurska magnetna anomalija, Brazilska magnetna anomalija i Polosovska magnetna anomalija.

Zlotska geomagnetska anomalija, zbog intenziteta vertikalne komponente, koja dostiže vrednost normalnog geomagnetskog polja ovih prostora, u svetu je poznata kao jedna od većih registrovanih anomalija. Na rastojanjima od samo desetak metara odstupanja iznose od 58 do 81 stepena dok je normalna deklinacija za Srbiju oko 20.

Prva detaljna merenja deklinacije na Zlotskoj geomagnetskoj anomaliji izvršili su pripadnici Vojnogeografskog instituta u saradnji sa Rudarsko geološkim fakultetom 1997. godine. Rezultati merenja su potvrdili izrazito izraženu anomalisku karakteristiku merenog polja u rasponu od 31,23 stepena do minus 44,5 stepeni.[1]

Zona Zlotske geomagnetske anomalije

Dosadašnja istraživanja nisu dala prihvatljivo geološko tumačenje porekla uzročnika Zlotske anomalije. Ali su u istraživanjima sastava i teksture minerala vulkanskih stena Borske metalogenetske zone na uzorcima koji su sa lokaliteta Zlotske geomagnetske anomalije utvrđene dve generacije minerala zrnastih i igličastih magnetita, pri čemu je zrnasta forma svojstvena samo za ovaj lokalitet a sadrži oko 1 mas % hroma a za igličaste forme se zaključuje da su vezane za procese koji su se odvijali na nešto nižim temperaturama i u njima primese hroma izostaju.[2]


Reference uredi

  1. ^ Prodanović, Goran (2003). „Vrednosti magnetske deklinacije na delu zlotske magnetske anomalije”. Zbornik radova, Vojnogeografski institut, Beograd. br.11: str.187. 
  2. ^ Luković, Aleksandar (2003). Sastav i teksture minerala FeO-Fe2O3-TiO2 sistema u vulkanskim stenama i porfirskim ležištima bakra Borske metalogenetske zone. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet, doktorska disertacija. str. 86. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi