Igor Burzanović (Titograd, 25. avgust 1985) je bivši crnogorski fudbaler. Igrao je na poziciji ofanzivnog veznog igrača.

Igor Burzanović
Lični podaci
Puno ime Igor Burzanović
Datum rođenja (1985-08-25)25. avgust 1985.(38 god.)
Mesto rođenja Titograd, SFR Jugoslavija
Visina 1,78 m
Pozicija ofanzivni vezni
Juniorska karijera
1995—2001 Budućnost
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
2001—2006 Budućnost 122 (62)
2007—2009 Crvena zvezda 48 (11)
2009 Budućnost 15 (10)
2009—2011 Nagoja Grampus 62 (10)
2012—2013 Buriram junajted
2013 Budućnost 12 (2)
2014 Irtiš Pavlodar 26 (4)
2015 Hunan Bilovs 27 (3)
2016 Budućnost 5 (1)
2017 Petrovac 13 (3)
2018 Iskra 16 (1)
Reprezentativna karijera
SCG do 21
2007—2008 Crna Gora 8 (2)

Klupska karijera uredi

Budućnost uredi

Prošao je celu omladinsku školu podgoričke Budućnosti a kasnije postao standardan prvotimac ovog kluba. Kao kapiten je predvodio Budućnost do titule omladinskog šampiona SR Jugoslavije 2002, a 2006. je vodio Podgoričane do jesenje titule šampiona Crne Gore u premijernoj sezoni, sa trenerom Miodragom Božovićem na klupi, i bio najbolji strelac jeseni. Proglašen je za najboljeg igrača Crne Gore 2004. godine.

Crvena zvezda uredi

Burzanović je u januaru 2007. godine potpisao za Crvenu zvezdu.[1][2] Na debiju za Zvezdu je postigao gol protiv Bežanije (1:1) u 17. kolu šampionata – 18. februara 2007, kada je ušao sa klupe na početku prolećne polusezone, i obeležio meč. Zamenio je Trišovića u 31. minutu i odmah na debiju postigao izjednačujući, fenomenalan, efektan gol u 53. minutu, što mu je, uz par sjajnih poteza, donelo epitet igrača utakmice.[3]

Nakon toga je bio strelac protiv Partizana (2:4). Brzo je postao jedan od najznačajnijih igrača u ekipi, a isticao se driblinzima i dobrom pas igrom, pa se nadimak od navijača iz Podgorice preselio u Beograd – “Burzo Maradona“. Posebno je bio inspirisan u derbijima protiv „večitog rivala“, protiv koga je na 5 utakmica bio strelac 4 puta. Tako je na 130. večitom derbiju postigao pogodak u 19. minutu, Zvezda je na kraju slavila sa 2:1 i tri kola pre kraja obezbedila 25. šampionsku titulu.[4] Kreator igre tima iz Ljutice Bogdana na 13 mečeva postigao je tri gola u odbrani titule tokom proleća 2007. godine. Odigrao je i dva meča u pohodu na trofej u Kupu, a u finalu je ušao u igru od 55. minuta u trijumfu nad Vojvodinom (2:0). Na taj način su crveno-beli stigli do 10. duple krune u klupskoj istoriji.

U pokušaju da se domogne grupne faze Lige šampiona, Zvezda se mučila protiv Levadije u Talinu. U porazu od 1:2, Burzanović je postigao gol koji je odveo Crvenu zvezdu u poslednju rundu kvalifikacija, jer je prvi meč u Beogradu dobijen sa 1:0.[5] Ipak, protiv Glazgov Rendžersa nije bio u timu, a ekipa Milorada Kosanovića je propustila priliku da stigne do elitnog takmičenja.

U sezoni 2007/08. Burzanović je u prvenstvu Srbije na 25 utakmica postigao osam golova. Protiv Vojvodine se dva puta upisao u strelce u ubedljivoj pobedi od 5:1,[6] a ponovo je pogodio mrežu Partizana u 133. večitom derbiju (1:1).[7] Protiv crno-belih je bio strelac i u polufinalu Kupa (2:3). Titula je izmakla zbog velikog broja nerešenih rezultata, iako Zvezda nije doživela poraz, po čemu je bila jedinstvena u Evropi.

Naredne sezone Burzanović je izgubio mesto u startnoj postavi. Uglavnom je ulazio sa klupe odigravši 12 ligaških mečeva, dok je jedini gol postigao u kvalifikacijama Kupa UEFA protiv kiparskog APOEL-a (2:2),[8] od koga je beogradski tim i eliminisan na startu takmičenja posle još jednog remija, ali na domaćem terenu (3:3).

Kasnija karijera uredi

Drugi deo sezone 2008/09. odigrao je u podgoričkoj Budućnosti. Na 15 utakmica u crnogorskoj ligi postigao je 10 golova.

Burzanović je u julu 2009. godine prešao u japansku Nagoju,[9] u čijem dresu je na 62 utakmice zabeležio 10 pogodaka u japanskoj Džej ligi, i osvojio istorijsku, prvu titulu šampiona Japana, na čelu sa Draganom Stojkovićem – Piksijem na klupi.[10] Početkom druge sezone doživeo je tešku povredu, pokidao je ligamente i odsustvovao devet meseci. Povreda je ostavila traga, pa je raskinuo ugovor sa Nagojom.

Ponovo se vratio u Budućnost, gde je u 2013. godini na 12 utakmica upisao dva pogotka, a tokom 2014. nosio je dres kazahstanskog Irtiša, gde je u 26 susreta četiri puta zatresao mrežu. U januaru 2015. godine postao je član kineskog Hunana,[11] gde je ostvario učinak od tri gola na 27 odigranih utakmica, a zatim se još jednom vratio u podgoričku Budućnost i u drugom delu sezone 2015/16. upisao pet odigranih utakmica i jedan postignut gol u šampionatu.

Pri kraju karijere je igrao za Petrovac i Iskru.[12]

Reprezentacija uredi

Igrao je za selekciju Jugoslavije do 17 godina na Evropskom prvenstvu 2002. godine, a bio je i član mlade reprezentacije Srbije i Crne Gore, za koju je nastupao na Evropskom prvenstvu 2006. godine.

Za reprezentaciju Crne Gore je od 2007. do 2009. godine u osam utakmica postigao dva gola. Debitovao je 24. marta 2007. godine na premijernom meču protiv Mađarske i bio strelac odlučujućeg gola sa bele tačke, 2:1. Drugi pogodak je postigao protiv Norveške.

Privatni život uredi

Njegova rođena braća Goran i Marko su takođe fudbaleri.[13]

Trofeji uredi

Budućnost uredi

Crvena zvezda uredi

Nagoja uredi

Reference uredi

  1. ^ „Burzanović prvo pojačanje”. sd-crvenazvezda.net. 8. 1. 2007. 
  2. ^ „Novi Savićević”. novosti.rs. 8. 1. 2007. 
  3. ^ „Provuče se Zvezda!”. pressonline.rs. 18. 2. 2007. Arhivirano iz originala 26. 03. 2018. g. Pristupljeno 25. 03. 2018. 
  4. ^ „Zvezdi 25. titula u Humskoj”. b92.net. 5. 5. 2007. 
  5. ^ „Burzanović sprečio bruku”. danas.rs. 9. 8. 2007. 
  6. ^ „Zvezda - Vojvodina 5:1”. novosti.rs. 19. 4. 2008. 
  7. ^ „Večiti derbi bez pobednika, Partizan korak bliže tituli”. pressonline.rs. 5. 4. 2008. Arhivirano iz originala 26. 03. 2018. g. Pristupljeno 25. 03. 2018. 
  8. ^ „Remi Crvene zvezde na Kipru - 2:2”. b92.net. 14. 8. 2008. 
  9. ^ „Burzanović u Nagoji”. rts.rs. 24. 7. 2009. 
  10. ^ „Stojković doveo Nagoju do titule”. rts.rs. 20. 11. 2010. Pristupljeno 3. 5. 2020. 
  11. ^ „Bivši igrač Zvezde potpisao za Huan Bilovs”. novosti.rs. 30. 1. 2015. 
  12. ^ „Gol nakon 480 dana: Igor Burzanović ponovo na velikoj sceni”. vijesti.me. 6. 10. 2018. Pristupljeno 3. 5. 2020. 
  13. ^ „NAJFUDBALSKIJA PORODICA U CRNOJ GORI: Kod Burzanovića i majka zna fudbal u prste!”. volimpodgoricu.me. 4. 1. 2016. Pristupljeno 3. 5. 2020. 
  14. ^ Crnogorski klubovi u fudbalskim takmičenjima 1946-2016, Podgorica, 2016

Spoljašnje veze uredi