Igor Vasiljev

српски сликар

Igor Vasiljev (Beograd, 17. maj 1928Ćuprija, 10. april 1954) bio je srpski slikar.

Igor Vasiljev
Igor Vasiljev
Lični podaci
Datum rođenja(1928-05-17)17. maj 1928.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina SHS
Datum smrti10. april 1954.(1954-04-10) (25 god.)
Mesto smrtiĆuprija, FNR Jugoslavija

Biografija uredi

Igor Vasiljev rođen je 1928. godine u porodici ruskih emigranata Valentine Kovaljskaje Justinove i Alekseja Aleksejeviča Vasiljeva koji su se upoznali u Beogradu, pohađajući školu slikanja. Živeći u porodici slikara, Igor je slikanjem počeo da se bavi odmalena. U gimnaziji će svoje drugove zaraziti slikarstvom, pa će oni slikati u ateljeu na sojenicama, koje su na obali Save sami sklepali od ukradenih balvana. Posle mature upisuje Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu 1948. godine. Bio je nestašnog, pustolovnog duha i burnog temperamenta, voleo je da se izlaže opasnostima razne vrste. Život je za njega bio neprestani uzbudljivi doživljaj. Živeo je burno, brzo, žureći da sve što pre obavi na ovom svetu, pa se još pre mature ženi školskom drugaricom. Uskoro postaje otac devojčice Svetlane. Na Likovnoj akademiji njegov slobodoumni i nesputani duh je u neprestanoj koliziji sa socrealističkim nazorima profesora, tako da često dolazi u sukobe, što kulminira kada na Akademiji dobija, neuobičajeno, najnižu ocenu.

„Neprijateljska delatnost u cilju sprovođenja terora i različitih diverzija, nedozvoljeno posedovanje oružja, čitanje i rasturanje antikomunističke literature, članstvo u ilegalnoj organizaciji Demokratska omladina Jugoslavije”, glasi optužnica po kojoj Igora sa drugovima Okružni sud u Beogradu osuđuje na godinu, a Vrhovni, po žalbi tužioca, preinačava presudu i povećava je na tri godine robije. Posle jedanaest meseci usledila je amnestija. Izašavši na slobodu, upisuje istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu 1952. godine i neprestano slika. Ubrzo priređuje samostalnu izložbu slika i crteža i biva primljen u Udruženje likovnih umetnika kao njegov najmlađi član. Tragično je izgubio život, pod nerazjašnjenim okolnostima, ispavši iz voza na ekskurziji, na putu za manastir Ravanicu 10. aprila 1954. godine, u blizini Ćuprije. Nekrolog Vasiljevu objaviće M. Milošević u "Vidicima" broj 9. za 1954. godinu, posebno apostrofirajući njegovu sliku "Autoportret" koja je bila izložena na ULUS-ovoj Prolećnoj izložbi te godine.

Za sobom je ostavio 120 slika i veliki broj crteža. Preko stotinu njegovih crteža ostalo je u zatvoru u Zabeli kojima se zametnuo svaki trag.

Dokumentarni film o njegovom životu pod naslovom „Lavirinti Igora Vasiljeva” je snimljen 2019.[1]

Izložbe uredi

Samostalne: uredi

  • ULUS, Beograd, 1953,
  • LIKUM Salon, Zagreb, 1953,

Grupne: uredi

  • ULUS, Beograd, 1953,
  • Salon Ohridskog leta, Ohrid, 1965,

Memorijalne: uredi

  • ULUS, Beograd, 1955,
  • ULUS, Beograd, 1964,
  • Galerija 73, Beograd, 1976,
  • Moderna galerija, Valjevo, 1988,
  • Galerija RTS-a, Beograd, 2008,
  • Galerija Heksalab - Fondacija Plavo, Beograd, 2014,

Reference uredi

  1. ^ Lakić, Dubravka. „Umetnikova strast za beskrajnom slobodom”. Politika Online. Pristupljeno 2019-10-02. 

Spoljašnje veze uredi