Imanuel Nobel Mlađi (šved. Immanuel Nobel den yngre); 24. mart 18013. septembar 1872) je bio švedski inženjer, arhitekta, pronalazač i industrijalac. Bio je pronalazač rotacionog struga koji se koristi u proizvodnji šperploče. Bio je član porodice Nobel i otac Roberta Nobela, Ludviga Nobela, Alfreda Nobela i Emila Oskara Nobela. Godine 1827. oženio se majkom svoje dece, Andrietom Ahlsel.[1] [2] Takođe je često eksperimentisao sa nitroglicerinom sa svojim sinovima, što je dovelo do smrti njegovog sina Emila Oskara zbog eksplozije u fabrici Heleneborg u Stokholmu 1864.

Imanuel Nobel
Slika Imanuela Nobela, mlađeg
Datum rođenja24. mart 1801
Mesto rođenjaGävle Parish
Datum smrti3. septembar 1872
Mesto smrtiMaria Magdalena parish

Nobel se preselio u Rusiju iz Švedske 1838. godine, da bi prodao svoje izume u Sankt Peterburgu, gde je živeo dve decenije sa porodicom. U Sankt Peterburgu je bio vezan za Evangeličko-luteransku crkvu Svete Katarine zajedno sa drugim Šveđanima kao što je Johan Patrik Ljungstrom, sa kojim je možda sarađivao. [3] Među njegovim uspešnim kreacijama bila je poboljšana verzija podvodne eksplodirajuće mine koja je lično zainteresovala ruskog cara Nikolaja I Pavlovič. Imanuel je osnovao fabriku ratnih zaliha Fonderies et Ateliers Mécaniques Nobel Fils, što se pokazalo kao veoma profitabilan posao. Međutim, smrt Nikolaja I Pavloviča 1855. godine i kraj Krimskog rata 1856. godine doveli su do promene u ruskoj politici i novi car Aleksandar II Nikolajevič je naredio ozbiljno smanjenje vojnog budžeta što je na kraju dovelo Imanuelovu kompaniju u ozbiljne ekonomske poteškoće. Godine 1859. tehničko upravljanje Nobel Fils je preneto na Imanuelovog sina Ludviga i ovaj se vratio u Švedsku. Godine 1862. Njegovi kreditori su konačno prodali Imanuelovu firmu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Nilzén, Göran (2004). „Immanuel Nobel - mångsysslaren med ett växlingsrikt liv”. Personhistorisk Tidskrift (na jeziku: Swedish). 100 (2): 157—162. Pristupljeno 21. 10. 2019. 
  2. ^ Fant, Kenne (1993). Alfred Nobel: A Bibliography. Prevod: Ruuth, Marianne. New York: Arcade Publishing, Inc. str. 14. 
  3. ^ Fredrik Ljungström 1875-1964 - Uppfinnare och inspiratör (1999), Olof Ljungström

Izvori uredi

  • Tolf, Robert W. (1976). The Russian Rockefellers: The Saga of the Nobel Family and the Russian Oil Industry. Hoover Press. ISBN 0-8179-6581-5. 
  • Schück, Henrik, Ragnar Sohlman, Anders Österling, Carl Gustaf Bernhard, the Nobel Foundation, and Wilhelm Odelberg, eds. Nobel: The Man and His Prizes. 1950. 3rd ed. Coordinating Ed., Wilhelm Odelberg. New York: American Elsevier Publishing Company, Inc.. . 1972. str. 14. ISBN 0-444-00117-4.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). (10). ISBN 978-0-444-00117-7. (13). (Originally published in Swedish as Nobelprisen 50 år: forskare, diktare, fredskämpar.)
  • Yergin, Daniel (2003): The Prize: the Epic Quest for Oil, Money and Power, Free Press, p. 58. . ISBN 0-671-79932-0.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Åsbrink, Brita (2001): Ludvig Nobel: "Petroleum har en lysande framtid!" Wahlström & Widstrand, p. 19. . ISBN 978-91-46-18181-1.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljašnje veze uredi