Inona
Inona, Ino ili Inoja (starogrčki: Ἰνώ) je bila, u grčkoj mitologiji, kći tebanskog kralja Kadma i Harmnoije i supruga Atamanta, koji se njome oženio poslije braka sa Nefelo, boginjom oblaka. [1] Inona je stekla besmrtnost i dobila ima Leukoteja i time postala boginja mora i zaštitnica brodolomaca, čiji je kult poštovan posebno u Beotiji, Korinut, Megari i Lakoniji [traži se izvor]
| Inona | |
|---|---|
_Nymphe_appel%C3%A9e_Ino_ou_Dot%C3%B4_Saint-Rustice_-_Mus%C3%A9e_Saint-Raymond_Ra_20b.jpg) | |
| Lični podaci | |
| Prebivalište | Korint |
| Porodica | |
| Potomstvo | Learh, Melikerta |
| Roditelji | Kadma i Harmonija |
Mitologija uredi
Prema klasičnoj verziji mita, Atamant se, na nagovor boginje Here, oženio Nefelom, boginjom oblaka i sa njom imao djecu Friksa i Helu. Međutim, Atamant je potajno bio zaljubljen u smrtnicu Inonu, Kadmovu kćerku, i sa njom začeo Learha i Melikerta. Kada je Nefela saznala za muževljevo nevjerstvo, napustila ga je. Na Atamantovu porodicu i zemlju sručila se nesreća, jer je Nefela, koja se vratila bogovima, zahtjevala da joj Atamant bude prinesen na žrtvu. Ino, je mrzila Nefelinu djecu i nastojala ih uništiti, uspijela je izazvati sušu u Atamantovoj zemlji. Kada je poslao glasnike, da ispitaju uzroke suše, Inona je podmitila glasnike, pa su oni saopštili Atamantu kako će suša prestati kada njegov sin Friks bude žrtvovan. Nefela je spasila Friksa i Helu na zlatnorunom ovnu i svoju djecu prenijela u Kolhidu. [2]
Smrt uredi
Nakon smrti svoje sestre Semele, Inona je nagovorila Atamanta da se postaraju za mladog Dionisa. Time su na sebe navukli gnijev Here, koja ih je kaznila ludilom. Atamant je ubio svog sina Learha, a Ino se sa Melikertom bacila u more. [3] Posejdon ih je prihvatio raširenih ruku, a zatim Inonu pretvorio u morsku nereidu.
Prema megarskoj verziji mita, more je izbacilo Inonino tijelo kod Megare, gdje su ga pronašle i zakopale kćerke Klesona, sina Lelegovog. U Megari joj je podignut hram, gdje su joj jednom godinje prinošene žrtve. [4]
Prema trećoj verziji, Melikerta je spasio delfin i donio ga do Korintske prevlake, a ljudi su mu ukazali počast i promijenili mu ime u Palemon, uveli su njegov kult i u njegovu čast ustanovili Istamske igre. [5]
Prema još jednoj drugačijoj verziji, Atamant se, nakon navodne Inonine smrti i nakon što je pobjegao iz Beotije, oženio Temistom, koja mu je rodila četiri sina - Leukona, Eritrija, Sheneja i Ptooja. Ali kada je saznao da je Inona još uvijek živa i da je u dolini planine Parnasa, krišom ju je pozvao sebi. Kada je Temisto saznala za to, odlučila je ubiti Inoninu djecu. Naredila je svojim robovima da njenu djecu obuku u bijelu odjeću, a Inoninu u crnu, kako bi ih mogla razlikovati. Međutim, rob do koga je ova zapovjest stigla, bila je sama Inona, koja se prerušila, pa svoju djecu obukla u bijelo, a Temistinu u crno. Tako je Temisto greškom ubila vlastitu djecu, pa je spoznavši šta je učinila, izvršila samoubistvo.
Plutrah priča da je Inona ubila svog sina, jer poludjela od ljubomore prema jednoj etolskoj robinji po imenu Antifera.
Higin pripovjeda da je Atamant i svog sina Melikerta predao Friksu da ih prinese kao žrtvu zato što je Inona prethodno pokušala da ubije Friksa. Ali kada se Friks već spremao da ih ubije, Dionis ga je okružio tamom i tako spasio Inonu. Atamant, kome je Zevs pomutio pamet, ubio je Learha, a Inona koja se bacila u more, bila je Dionisovom voljom pretvorena u boginju. Drugi kažu da je Leukoteja uvrstila Dionisa među bogove.
Reference uredi
- ^ A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology
- ^ Apollodorus, Library, book 3, chapter 4, section 3
- ^ Apollodorus, Library, book 1, chapter 9, section 1
- ^ Pausanias, Description of Greece, *)attika/, chapter 42, section 6
- ^ Pausanias, Description of Greece, *)attika/, chapter 44, section 7
