Integral je jedan od najvažnijih pojmova matematičke analize. Postoji više vrsta integrala, među kojima su najpoznatiji neodređeni, određeni, Stiltjesov i drugi.

Definite integral example
Određeni integral funkcije može se predstaviti kao obeležena polja oblasti ograničena grafom funkcije.

Neodređeni integral se uvodi kao funkcija u izvesnom smislu inverzna diferenciranju, odnosno kao skup svih primitivnih funkcija za funkciju koja se integrali. Određeni (ili Rimanov) integral se uvodi pomođu tzv. integralnih suma. Iako je proučavanje ovih integrala u početku teklo nezavisno, čuvena je formula koja uspostavlja vezu između njih - Njutn-Lajbnicova formula.

Neodređeni integral uredi

Pod neodređenim integralom naziva se skup svih primitivnih funkcija funkcije   i označava se sa:

 

gde se   naziva „podintegralnom funkcijom (integrandom)”, dok je   „podintegralni izraz”.

Određeni integral uredi

 
Zbir površina normalnih odsečaka približava se traženoj površini ispod krive kada širina odsečaka (na apscisi) teži nuli.

Da bi se mogao uvesti pojam određenog integrala, pre svega je potrebno uvesti pojmove podele segmenta, parametra podele, skupa izabranih tačaka podele i Darbuove sume.

Pod podelom segmenta   se smatra bilo koji konačan neprazan skup sa elementima  , gde je   i  . Parametar ove podele jeste   za  . Skup izabranih tačaka ove podele je skup sa elementima   za koje važi   za sve  . Darbuova suma funkcije   sa datom podelom   i skupom izabranih tačaka   je  .

Sada je, po definiciji, određeni integral funkcije   na segmentu   takva konstanta   za koju važi

 ,

gde su   — podela segmenta  ,   — skup izabranih tačaka podele  ,   — parametar podele   i   — Darbuova suma fukcije   pri podeli   i skupu izabranih tačaka  . Tada se kaže da je   integrabilna na  . Broj   koji zadovoljava gorenavedeni kriterijum se označava sa

 .

Važno je naznačiti da nemaju sve funkcije određeni integral na nekom segmentu. Takva je Vajerštrasova funkcija koja realan broj preslikava u 1 ako i samo ako je racionalan i nije 0, a inače u 0. Ispostavlja se da je potreban i dovoljan uslov da neka bude integrabilna na nekom segmentu njena prekidnost u konačno mnogo (ili ni u jednoj) tačaka tog segmenta.

Osnovna teorema integralnog računa uredi

Osnovna teorema integralnog računa (koja se često naziva Njutn-Lajbnicovom formulom) daje vezu određenog i neodređenog integrala. Njom je dokazano da se vrednost određenog integrala može računati pomoću neodređenog integrala (antiderivacije) po formuli:

 

gde je F(x) primitivna funkcija (antiderivacija) funkcije f(x).

Metode integriranja uredi

Za razliku od deriviranja, integriranje je znatno složeniji postupak. Dok se poznavanjem tablice derivacija elementarnih funkcija i pravila za deriviranje (zbira, razlike, proizvoda, količnika i složene funkcije) može derivirati svaka funkciju, kod integriranja postupak nije tako jednostavan. Integriranje poznaje samo dva (elementarna) pravila:

  • Pravilo za integriranje funkcije pomnožene skalarom
 
  • Pravilo za integriranje zbira i razlike funkcija
 

Ne postoje pravila za integriranje proizvoda, količnika ili složene funkcije, a mnogi integrali su dokazano nerješivi pomoću elementarnih funkcija, poput integrala  .

Tri osnovne metode koje se koriste za rešavanje integrala su[1]:

  • Metoda neposredne integracije je metoda u kojoj je cilj da se podintegralna funkcija f(x) zapiše na matematički ekvivalentan način, koji omogućava integriranje pomoću tablice osnovnih integrala. Na primer, ne postoji pravilo za integriranje umnoška  , ali ako se podintegralna funkcija zapiše svođenjem izraza na zajedničku bazu x,  , integral se rešavamo uz pomoć tablice osnovnih integrala.
  • Metoda supstitucije je metoda kojom se deo ili cela podintegralna funkcija zamenjuje jednostavnijim izrazom.
  • Metoda parcijalne integracije je metoda čija je osnovna formula izvedena iz formule za deriviranje umnoška. Smisao metode je, prema postupku opisanom formulom, deo podintegralne funkcije derivirati, a deo integrisati (otuda i naziv parcijalna integracija). Cilj je da se dobije jednostavniji oblik integrala.

Nepravi integral uredi

 
Primer konvergentnog nepravog integrala. Iako funkcija samo teži nuli kada se x povećava, skup označen plavom bojom ima površinu jednaku nepravom integralu koji iznosi 1.

Nepravi integral je proširenje koncepta integrala na poluotvorene segmente ili na interval  , s tim da rubna tačka b može biti beskonačna i funkcija u okolini tačke b može biti neograničena.[2]

Razmotrimo funkciju  . Pomoću nepravog integrala može se skupu ispod grafa te funkcije, i iznad ose x, na   dodeliti njegova površina i to na ovaj način:

 

U tom slučaju napisani limes se naziva nepravim integralom. Ako postoji taj limes onda se kaže da integral konvergira. Obično se u literaturi nepravi integral zapisuje isto kao i običan integral, pa čitatelj treba ispitivanjem podintegralne funkcije i granica integracije da utvrdi o kojem je integralu reč.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Tehnike integrisanja” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 09. 2013. g. Pristupljeno 22. 11. 2019. 
  2. ^ Svetozar Kurepa: Matematička analiza 2 funkcije jedne varijable, Tehnička knjiga, Zagreb, 1971. (str. 231-234)

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi