Iput
Iput ili Ipuc (rus. Ипуть; blr. Іпуць) belorusko-ruska je ravničarska reka i leva pritoka reke Sož. Deo je basena reke Dnjepar.
Iput Ипуть; Іпуць | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 437 km |
Basen | 10.900 km2 |
Pr. protok | na 100 km od ušća 83,4 m3⁄s |
Sliv | Crnomorski |
Vodotok | |
Izvor | Smolensko pobrđe 53° 36′ 46.79″ N 32° 11′ 12.24″ E / 53.6129972° S; 32.1867333° I |
V. izvora | 183 m |
Ušće | u Sož kof grada Gomelja 52° 25′ 44″ N 31° 03′ 04″ E / 52.42889° S; 31.05111° I |
V. ušća | 117 m |
Uk. pad | 66 m |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Rusija Belorusija |
Oblast | Mogiljovska, Smolenska, Brjanska, Gomeljska |
Naselja | Suraž, Dobruš, Gomelj |
Pritoke | Achosa, Voronitsa River |
DRV | 04010000712105000014060 |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Karakteristike uredi
Reka Iput izvire u području Smolenskog pobrđa kod sela Stari Stan u Kiravskom rejonu Mogiljovske oblasti. Teče preko teritorije Mogiljovske, Smolenske, Brjanske i Gomeljske oblasti i uliva se u reku Sož nakon 437 km toka u blizini grada Gomelja.
Slivno područje Iputa obuhvata teritoriju površine od 10.900 km². Ukupan pad reke od izvora do ušća je 66 metara ili u proseku 0,2 m/km toka. Prosečan protok u gornjem delu toka je oko 4,7 m³/s, u srednjem delu toka 83,4 m³/s i pri ušću 55,6 m³/s.
Reka ima izrazito ravničarski karakter, često meandrira, a obale su dosta niske i zamočvarene. Ima uglavnom nivalni sistem hranjenja. Pod ledom je od kraja novembra do početka aprila.[1] Rečna dolina Iputa je uglavnom trapezoidnog oblika, maksimalne širine do 1,5 km u gornjem i do 8 km u donjem delu toka.
Duž njenih obala postoje dve pribrežne terase, obe u formi močvarnih tresetišta. Prva terasa leži na visini između 5 i 10 metara, a druga između 16 i 22 metra.
Najveći gradovi koji leže na njenim obalama su Suraž, Dobruš i Gomelj.
Mreža pritoka je znatno gušća i vodom bogatija duž leve obale. Najveće pritoke su Uneča (105 km), Nadva (96 km), Varonusa (92 km) i Varonica (74 km).
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Iputь[mrtva veza] — statья iz Bolьšoй sovetskoй эnciklopedii