Irezumi (入れ墨, 入墨, 紋身, 刺花, 剳青, 黥 ili 刺青) je japanski vid tetoviranja tj. permanentnog umetanja mastila u kožu ručnim probadanjem bez korišćenja električnih naprava. Sama reč irezumi može se pisati na više načina pri čemu svaka ima malo drugačije značenje. Jedan od najčešćih načina pisanja reči irezumi je (入れ墨) ili (入墨) što u bukvalnom prevodu znači umetanje mastila. Ukoliko se napiše ideogramima (紋身 - takođe čitano kao bunšin) ističe se više sama dekoracija tela; dok je značenje ideograma (剳青) više ezoterično i predstavlja zadržavanje plavo-zelene boje.

Dva tetovirana muškarca, 1870. godina
Jakuze učestvuju u lokalnim festivalima poput Sandža Macuri gde ponosno pokazuju svoje tetovaže

Istorija tetoviranja u Japanu

uredi

Smatra se da je tetoviranje u duhovne i dekorativne svrhe počelo još tokom Jomon perioda tj. tokom paleolita (oko 10.000. p. n. e.). Neki naučnici tvrde da su užetom izrezbarene šare na licima i telima figura nađenih iz tog perioda zapravo predstave tetovaža. Tokom narednog, Jajoj perioda (od 300. p. n. e. do 300 n.e.), nacrti tetovaža su posmatrani i kopirani od kineskih posetilaca koji su dolazili do Japana. Za takve tetovaže se verovalo da imaju dublje duhovno značenje ali i da uporedo reprezentuju statusni simbol. Tek od Kofun perioda (300-600 n.e.) tetovaže dobijaju drugačije značenje; naime, više se nisu koristile u ritualne i statusne svrhe, već imaju negativnu konotaciju. Tetovaža poprima oblik kazne kojom su se obeležavali kriminalci i razbojnici (veoma sličan običaj obeležavanja se javlja i u starom Rimu gde su robovi često tetovirani parolama poput: „Ja sam rob koji je odbegao od svog gospodara“).

Tokom Edo perioda (1600–1868 n.e.) značaj tetovaža se dosta menja. Obeležavanje zlikovaca kao vid kazne i dalje postoji ali se takođe vraća i dekorativni vid tetoviranja kao preteča irezumi-ja kakvog danas poznajemo. Glavni podsticaj za razvoj takvog tetoviranja je potekao iz kineskog izdanja romana Sujkoden, priče o junaštvu gde su na ilustracijama glavni heroji bili istetovirani impresivnim mitološkim bićima poput zmajeva i drugim religijskim motivima. Ovaj roman je veoma brzo postao popularan a samim tim i interesovanje za ovakvom vrstom tetovaža. Umetnici ilustracija nađenih u ovom romanu su koristili tehniku oslikavanja pomoću drvenih ploča (jedan vid ksilografije), da bi kasnije počeli da se bave i tetoviranjem. Za ovakvo tetoviranje se često koristio sličan pribor kao i za ksilografiju, poput dleta i Nara mastila ili Nara crne (mastilo koje pod kožom poprima prepoznatljivu plavo-zelenkastu boju). Postoje brojne akademske rasprave na temu ovog društvenog fenomena, tj. na pitanje koji su to zapravo socijalni slojevi koji su nosili ovakve tetovaže. Po nekima je to bio niži stalež, dok po tvrdnjama drugih su to bili bogati trgovci.

Tetovaže u modernom Japanu

uredi

Na početku Meidži perioda (1868–1912 n.e.) japanska vlada zabranjuje tetoviranje kako bi popravila svoj ugled a irezumi sve više počinje da se vezuje za kriminal. Bez obzira na zabranu, mnogi su nastavili da se tetoviraju, međutim skriveno. Tetoviranje je opet legalizovano od starne okupacionih snaga 1948. (nakon Drugog svetskog rata) godine ali je zadržalo simboliku mafije. Članovi poznate mafijaške grupe Jakuza najčešće su istetovirani po celom telu. Iz tog razloga je istetoviranim ljudima često zabranjen pristup u javnim kupatilima, fitnes centrima i toplim izvorima. Tradicionalni irezumi i dalje izvode profesionalni umetnici ali je to veoma bolan i skup proces koji dugo traje. Neki od najčešćih motiva na tetovažama su mitološka bića (zmajevi, Kirin, Baku, Feniks), životinje (zlatna ribica - koi, tigar, zmija), cveće (božur, trešnja, lotos, hrizantema), ostalo bilje (bambus, hrast), likovi iz folklora i književnosti, ilustracije iz plutajućeg sveta česti u ukijo-e slikarstvu (gejša, samuraj), budistički motivi, šintoistički motivi i pozadinski motivi poput oblaka, talasa i vetra.

Spisak termina u japanskom tetoviranju

uredi
  • Horimono (彫り物, 彫物, u bukvalnom prevodu znači rezbarenje ili urezivanje): još jedan od japanskih naziva za tetoviranje.
  • Horiši (彫り師, 彫物師): majstor za tetoviranje
  • Bokuke, boke (墨刑): obeležavanje osobe kaznom tetoviranja
  • Tebori (手彫り, u bukvalnom prevodu znači ručno urezivanje): opisuje tehnilu ručnog tetoviranja
  • Hanebori (羽彫り, u bukvalnom prevodu znači urezivanje perom): tehnika ručnog tetoviranja uz poteze poput pera
  • Cuki-bori (突き彫り): tehnika ručnog tetoviranja uz probadanje
  • Kakušibori (隠し彫り, u bukvalnom prevodu znači skriveno urezivanje): tetoviranje blizu pazuha, unutrašnje strane butina i drugih skrivenih mesta na telu, ali takođe podrazumeva i tetoviranje skrivenih reči u slici cveća.
  • Kebori (毛彫り): tetoviranje oblika tankih i preciznih linija ili kose
  • Sudžibori (筋彫り): kontura tetovaže
  • Šaki: zvuk igle kada probada kožu
  • Irebokuro (入れ黒子): od glagola ire ili ireru, što znači utisnuti i hokuro što znači mladež
  • Jobori: „jo“ (evropsko) tetoviranje; je japansko-engleski žargon za tetoviranje pomoću električnih aparata
  • Sumi (墨): mastilo koje se koristi za tetoviranje (često pripremano od strane šegrta)
  • Hikaje: tetovaža na grudima
  • Nagasode (長袖): tetovaža na celoj ruci do zgloba
  • Šičibu (七分): tetovaža od 7/10 rukava do podlaktice
  • Gobu (五分): tetovaža od 5/10 rukava do kolena

Literatura

uredi
  • Andrews, Joshua. The Art of Tattooing. howtotattoo.net, 2008.
  • Fellman, Sandi (1986). The Japanese Tattoo. New York: Abbeville Press. ISBN 978-0-89659-798-3. 
  • Richie, Donald; Buruma, Ian (1980). The Japanese Tattoo. New York: Weatherhill. ISBN 978-0-8348-0149-3.